Dječije laži: Faza laganja

0
714

Zašto djeca lažu?

Negdje oko treće godine djetetovog života dolazi do pojave laganja. Dijete ne shvata što je to laganje. Sve dok mu to ne objasnimo, ono izgovaranje neistine ne shvata kao nešto loše. Djeca pribjegavaju laganju u strahu od kazne. Krivicu prebacuju na drugoga kako bi sebe oslobodila kazne i time napravila što su htjela. Laganje se jako često javlja kod zlostavljane djece.

Dijete nije svjesno laži

Za dijete je laž samo blago krivljenje istine kako bi se izbjegla kazna. Veliki je problem kad laž uzme maha u ranoj dječjoj dobi pa kad dijete shvati da s laži može manipulisati okoli­nom. Stoga djeci malog uzrasta, kojoj treba stvarati karakter, treba pomoći da lakše pređu preko laži kao odbrambene reakcije, jer ona sama nisu sposobna savladati se bez pomoći odraslih. Najslađe laži jesu one umiljavajuće, kojima dijete pokušava manipulisati roditeljima da bi došlo do svog cilja. Dijete laže da bi iskrivilo istinu, time vas zaintrigiralo za razgovor i u tom razgo­voru vam se jako dopalo.

Motivi dječjih laži su različiti

Na veliku žalost, dijete najčešće laže iz straha i da bi se prikazalo u što boljem izdanju. Djeca iz porodica gdje je fizičko kažnjavanje svakodnevnica jako puno lažu. U suštini, ona rijetko kad govore istinu. Istina je za njih vrlo bolna, boje je se jer im donosi batine. Ako dijete ohrabrujemo u laganju, svakim danom razvija se i nadograđuje njegova sklonost ka lažima. Prihvatimo li djetetovo laganje kao nešto simpatično i „dio odrastanja”, nepravilno odgajamo dijete. Ako ga ohrabrimo da govori istinu, a roditelji je prihvate ma koliko ona bila neprijatna, otvara se put za odgajanje istinoljublja kod djece.

Laži su svjesni pogrešni iskazi kojima se postiže određeni cilj.

Djeca često lažu da bi se prikazala u što boljem svjetlu

Djeca lažu da bi realnost bila što blistavija i ljepša. Lažu da bi pobjegla iz realnog svijeta u svoj zamišljeni, savršeni svijet. Djeca lažu da bi se poistovjetila sa svojim idolima, bilo da su to likovi iz bajke, umjetnici, likovi iz omiljene dječje serije, neko koga mi odrasli ne poznajemo. Usamljena djeca jako puno lažu. Ona u svojim malim glavicama često stvore lik koji im postaje najbolji prijatelj. Ako razgovaramo s njima, ona će nam pričati o svom zamišljenom prijatelju kao o dječaku iz susjedstva.

Djeca lažu da bi se isticala među prijateljima, lažu da bi zaintrigirala drugu djecu, lažu da bi bila posebna. Nerijetko se u vrtiću u grupama izdvaja dijete koje ostala djeca ne vole i kojeg iz samo njima znanih razloga nikako ne prihvataju u svojoj igri. Često se dešava da se djeca poistovjećuju s nekim likovima iz imaginarnog, zamišljenog svijeta bajki, ilmova, crtaća, ali i s osobama iz stvarnog života. Djevojčice tako postaju princeze, odijevaju se i preodijevaju iz haljine u haljinu. Dječaci su uglavnom trenutno aktuelni likovi iz crtanih filmova. Svi oni imaju najnovije igračke koje podsjećaju za njihove junake.

Kako prepoznati da djete laže

Kada lažu, djeca izbjegavaju da pogledaju odraslog ili ispitivača,

Prekrivaju usta dok govore,

Spuštaju pogled,

Pojavljuju im se trzaji na licu,

Vlaže usne jezikom,

Često se iskašljavaju,

Trljaju nos ili trepću,

Grebu se po glavi ili licu dok govore.

Važno je znati da ako dijete ohrabrujemo u njegovim lažima, ono će živjeti u laži. Naučimo li dijete da nam od samog početka može govoriti istinu, da ga volimo bez obzira na to kakva je istina, da je laž loša i da se njome samo stvaraju problemi, dijete ćemo vaspitavati u istinoljublju.

 

Piše: dr Milica Šofranac, pedijatar