Faktori intelektualnog vaspitanja

0
361

Intelektualni razvitak čovjeka traje čitavog života. Naj­bolje podsticaje mladi dobijaju u porodici, dječijem vrtiću i školi, ali uporedo s njima, na intelektualni razvoj čovjeka utiču, i to prilično značajno, i brojni drugi činioci: sredstva javne komu­nikacije, kulturne institucije, a kasnije i ustanove za vaspitno-obrazovni rad sa odraslima.

Porodica

Porodica je u početku prva i jedina škola, škola života u kojoj se stiču prva iskustva, u kojoj se razvijaju intelektualne funkcije, u kojoj započinje razvitak djeteta kao intelektualnog bića. Pitanja koja dijete postavlja izraz su njegove intelektualne radoznalosti. Ona pokazuju krug djetetovih zanimanja, njegove preokupacije, njegovu unutrašnju težnju za znanjem, za upozna­vanjem novih predmeta i pojava, novih uzročno-posljedičnih odnosa. Njegov dalji intelektualni razvitak zavisi i od odgovora na to pitanje. Ignorisanjem pitanja ne podstičemo nego sputavamo taj razvitak.

Djeca vole priče i bajke. One su u skladu s njihovom ži­vom fantazijom i težnjom za saznavanjem. Zato traže da im pričamo. Pružaju nove mogućnosti i nove podsticaje njihovom intelektualnom razvitku.

S djecom treba provoditi dosta vremena, šetati se i razgo­varati. Sa njima treba zajednički i složno raditi: u kući, na polju, u radionici, na izletu ili bilo gdje, zajednički čitati, pjevati, igrati se. U tim zajedničkim aktivnostima mladi ljudi uče, razvijaju se njihove sposobnosti, formira se kultura rada i pogled na svijet.

Dječiji vrtić

Program vaspitnog rada u vrtiću prvenstveno predviđa određeni kvantum znanja, novih saznanja sa kojima vaspitači upoznaju djecu. Tu ulaze saznanja koja su im potrebna u svakod­nevnom životu, za dobru orijentaciju u određenoj sredini. Djeca upoznaju pojedine stvari i pojave u neživoj i živoj prirodi, djelove ljudskog tijela, neke pojave društvenog života, vrste ljudskog rada, odnose među ljudima, mašine itd. Uporedo usvajaju jednos­tavne količinske, prostorne i vremenske predstave i pojmove.

Istovremeno sa usvajanjem znanja u dječijem vrtiću, vaspitači mnogo pažnje poklanjaju razvijanju umijeća i radnih navika djece. Zbog toga je važno da su djeca uvijek „zapošljena”. Ona stiču i znanja u procesu aktivnosti: u igri, slobodnim i obaveznim zanimanjima, u šetnjama i imitiranju rada odraslih. U tim i takvim aktivnostima usvajaju određena umijeća i navike, navikavaju se na samostalno skidanje odjeće i odijevanje, njegov­anje lutke, čuvanje i pospremanje igračaka, upotrebu raznovrsnog materijala, držanje olovke, crtanje, „pisanje”, gledanje, posmatranje.

Vrlo važan zadatak u službi intelektualnog vaspitanja u vrtiću jeste razvijanje intelektualnih funkcija i saznajnih sposob­nosti djece. Vaspitači nastoje da aktiviraju dječije intelektualne funkcije. Saznajne sposobnosti najbolje se razvijaju u procesu rješavanja novih zadataka, u kojima dijete mora primijeniti ranije znanje i sposobnosti da bi došlo do novih odgovora, da bi riješilo zadatak. Uz pomoć takvih zadataka razvijaju se različite psihičke funkcije predškolskog djeteta: izoštravaju čula, razvija sposobnost percipiranja, razvija mašta, sposobnost mišljenja, pažnje i pamćenja.

Posebnim vježbama razvijaju se čula vida i sluha. Tome služe i razne didaktičke igre, koje razvijaju sposobnost percipi­ranja. Vježbanjem se percipirani predmet ili pojava predoči, pa se ta predodžba opiše, prepriča, nacrta, naslika ili modelira, razvija se sposobnost predočavanja, odnosno stvaralačka fantazija. Komponovanjem predmeta i pojava, njihovim razvrstavanjem u grupe, uočavanjem sličnosti i razlika, uočavanjem i uopšta-vanjem zajedničkih važnih odlika, djeca se uče misliti. Ona dolaze do pojmova, dovode ih u uzajamne odnose i izvode jednostavne zaključke.

Razvijanje saznajnih interesa i radoznalosti treba po­državati i sistematski razvijati, buditi zanimanje za nova saznanja, podsticati dječiju radoznalost da što više posmatraju, pitaju. Treba ih stavljati u nove situacije, voditi u prirodu, u šumu i na livade da posmatraju cvijeće, ptice, potočić, da razmišljaju o tome, da pitaju i traže odgovore na postavljena pitanja.

Dobrom organizacijom dnevnog reda, igrom, slobodnim i obaveznim zanimanjima, samoposluživanjem i organizovanim svečanostima u dječijem vrtiću, održavanjem reda, čuvanjem igračaka i materijala, djeca se mogu navikavati i na elemente rada, reda i discipline, može se kod njih razvijati pozitivan stav prema učenju i intelektualnim djelatnostima.

Škola

Škola je nastala s ciljem da mladi ljudi u njoj, na organizovan i planski način, usvajaju sistematizovana iskustva čovječanstva. U njoj su oni oduvijek usvajana određena znanja, razvijana umijeća i navike intelektualnog rada, učilo se i u procesu učenja razvijane su intelektualne sposobnosti. Tome direktno služi nastava u školi. Tri su bitna zadatka nastave – materijalni, funkcio­nalni i vaspitni.

Materijalni zadatak nastave odnosi se na nastavnu građu, materiju koja se obrađuje. On obilježava proces usvajanja znanja i proces razvijanja umijeća i navika, obuhvata teorijsko i praktično, opšte i stručno obrazovanje. Uvijek je u službi intelektualnog vaspitanja.