Negdje sam pročitala, kada je statistika ljudskih strahova u pitanju, da je strah od javnog nastupa češći nego li i sam strah od smrti, za koji bi se vjerovatno opredijelila većina ljudi kada bi ste ih upitali za mišljenje o tome čega se ljudi najčešće plaše. Po tome ispada da bi vecina ljudi radije umrla nego da drži oproštajni govor na svojoj sahrani.
Ova istraživanja i ja mogu posvedociti, jer je u homeopatskoj praksi pitanje o strahovima veoma važno za diferencijalnu dijagnozu među homeopatskim ljekovima.
Strah od javnog nastupa je dio socijalnih anksioznosti od kojih pati vjerovatno svaki čovjek u većoj ili manjoj mjeri, kao društveno biće koje želi da bude voljeno i prihvaćeno. Džabe što NEW AGE ili knjige samopomoći, religija pa čak i kvantum fizika, kažu das smo mi svi jedno bice i da smo dio jednog većeg organizma i kolektivne svijesti, da samo imamo iluziju u svojoj glavi o tome da smo stranci jedno drugom, džaba sve to što smo pročitali ili čuli… kad dođe čas da stanemo pred publiku, nastane paraliza i preznojavanje. Strah da ne ispadnemo neznalice i da ne obrukamo sebe, jači je od svijesti o kolektivnoj ljubavi među svima nama.
Strah od ispita na fakultetu, od polaganja vozačkog ispita, odgovaranja pred nastavnikom ili od kontrolnog, od intervjua za posao, audicije, drzanje govora, javnog izlaganja, nastupa na sceni…samo su neke od situacija gdjee nam se otsjeku noge ili glas i gdjee bi radije da zbrišemo sa mjesta dogadjaja.
Nervoza, uznemirenost, suva usta, blokada u glavi, podrhtavanje glasa, slabost u tijelu i nogama, lupanje srca, preznojavanje, dijareja…samo su neki od simptoma koji prate ove strahove.
U korijenu ove anksioznosti leži strah od gubitka kontrole nad sobom i strah od neuspjeha, strah da zbog neuspješnosti ne budemo osramoćeni, ismijani i podsvjesno kad sve raščlanimo ODBAČENI ILI NEPRIHVAĆENI.
Čovjek kao drustveno biće ima ptrebu da pripada i da svoju sigurnost, emotivnu i fizičku, kao i egzistenciju, vezuje za to da je dio neke grupe od porodice, kolektiva do države. U mnogim plemenskim uređenjima najgora kazna za pripadnika tog plemena bila je da ga protjeraju iz plemena. Gore nego smrt.
Identifikacija sa našim egom i potreba da budemo uspješni, pametni, neko i nešto, takođe je dio ove priče.
Homeopatski pristup tretiranja socijalnih anksioznosti svodi se u odabiru konstitucionalnog lijeka za osobu na osnovu iscrpne anamneze i traženja uzroka, odnosno korijena problema. Ova vrsta anksioznosti je samo simptom dubljih strahova i korijen se traži u psihologiji osobe.
U svrhu informisanja navešćemo nekoliko homeopatskih ljekova koje najčešće koristimo za strah od javnog nastupa.
- ARGNTUM NITRICUM
Čest lijek za direktore i menadžere koji u uslovima stresa moraju stalno drzati sve pod kontrolom. Jedan od najčešćih ljekova za strah od javnog nastupa ili ispita, leta avionom. Praćen je velikom uznemirenoscu, kako psihičkom tako i fizičkom željom da se pobjegne sa mjesta događaja, strahom od gubitka kontrole, strah od gubitka svijesti. Osjecaj kao da će svakog trenutka nešto loše da se desi. Pričljivost, logoroičnost. Strah od visine, aviona, klaustrofobija, javnih mjesta, gužve, da pređe most ili određeni dio ulice.
Praćen je osjećajem vrućine u tijelu, preznojavanjem, lupanjem srca, rijetkom stolicom.
2. GELSEMIUM
Ovaj homeopatski lijek je vjerovatno najčešće korišten kod studenata, glumaca i pjevača, javnih govornika. Kod njega preovladava PARALIŠUĆI strah. Kako paraliza na mentalnom nivou tako i na fizičkom planu, gdje se osobi odsjeku i noge i glas i gdje osjeća parališuću anksioznost. Manje je izražena uznemirenost na fizičkom nivou kao kod gore navedenog Argnutum Nitricuma, a više osjećaj nesposobnosti. Strah od gubitka kontrole, kad vozi auto npr, da ne sleti s litice ili se zakuca u drugi auto. Klaustrofobija. Mentalna blokada ili prazna glava pred ispit ili izlaganje. Osjecaj da ništa ne zna, da je sve zaboravio. Na fizičkom nivou, glavobolja ili teška glava, trnci ili osjećaj oduzetosti, slabost, jeza, proliv.
3. LYCOPODIUM
Lijek koji odgovara ljudima od uvaženih profesija: doktori, sudije, profesori… ljudi od kojih se očekuje da se ponašaju prema utvrđenim pravilima i da odgovaraju fiksnom imidžu.
Jedan od najčešće korištnih ljekova u školskim i studentskim danima.
Gubitak samopouzdanja, strah od neuspjeha, osjećaj da nije dorastao zadatku. Odlaganje obaveza, strah od novih zadataka, od novih i nepoznatih ljudi. Izbjegavanje društvenih situacija sa mnogo nepoznatih ljudi. Arogancijom i hrabrim držanjem prikrva unutrasnji osjećaj kukavičluka. Inteligentan i rečit. Ciničan i kritičan.
Dodajte komentar