Intervju: dr Aleksandar Đogo, endokrinolog

0
234

NIKADA DOVOLJNO EDUKACIJE  

aleksandar djogoIako, po opštoj ocjeni stručnjaka endokrinologije, crnogorski zdravstveni sistem raspolaže visoko kvalitetnom terapijom, činjenica je da ova hronična bolest ne jenjava i dovodi do skraćenja životnog vijeka oboljelih za 5-10 godina. Uglavnom zbog neadekvatnog odgovora na bolest, posljedice mogu biti brojni komorbiditeti. U cilju osvjetljavanja nekih pitanja iz ove oblasti Medikalov sagovornik bio je dr Aleksandar Đogo, sa Kliničkog centra Crne Gore.

 

Da li mislite da su inovativni ljekovi u dobroj mjeri zastupljeni na crnogorskom tržištu i kao takvi dostupni pacijentima koji su na dijabetesnoj terapiji? 

Naravno, mišljenja sam da su inovativni lijekovi i te kako zastupljeni na našem tržištu, čak u boljoj mjeri nego što je to slučaj u zemljama regiona, što pouzdano znam. Zahvaljujući naporima Ministarstva zdravlja i Komisiji za lijekove pri resornom ministarstvu, dobili smo veoma kvalitetnu listu lijekova namijenjenih našim pacijentima. Tako možemo reći da po snabdjevenosti i dostupnosti antidijabetesnih agenasa, idemo u korak sa razvijenijim zdravstvenim sistemima.

 

Šta je, po Vama, zlatni standard u liječenju dijabetesa?

I ranije, ali i sada, i pored velikog broja agenasa koji imaju različiti princip djelovanja,  možemo reći da metformin ostaje zlatni standard, iz razloga njegovog načina dejstva, relativne neškodljivosti, jednostavnosti primjene i mnogobronih korisnih efekata koji čak izlaze iz polja dijabetologije kao medicinske nauke.

 

Postoje li problemi koje biste naveli u vezi sa ponašanjem crnogorskih pacijenata u vezi sa dijabetesnim problemima?  

Kod naših pacijenata moramo postići bolji stepen informisanosti o dijabetesu u svakodnevnom životu, obrazložiti da dijabetes nije bolest sa neminovnim komplikacijama ili još gore, sa fatalnim ishodom, već da se radi o stanju organizma koje nalaže promjenu nezdravih navika, što se može, naravno, preporučiti bilo kome, i onome ko nema dijabetes. Često puta su ukorijenjene hedonističke navike glavna prepreka ovoj edukaciji.

 

Koja je naročito ugrožena populacija?  

Kao i i u ostalim grupama u medicinskoj patologiji, hronični bolesnici, gornje starosne grupe, iznad 65 godina života, konzumenti loših navika (pušenje, alkohol), i posebno da naglasimo − nedovoljno informisani pacijenti, nezainteresovani za svoje zdravlje.

 

Šta biste posebno naglasili u vezi sa liječenjem dijabetesa? 

Posebno bih, po ko zna koji put, naglasio neophodnost zdravstvene edukacije, kroz rad zdravstvenih ustanova i udruženja građana i kroz veću kampanju u javnim medijima. Ono što bih posebno naglasio za neke buduće aktivnosti bilo bi formiranje edukativnih centara specijalizovanih za promociju zdravih stilova života i promociju zdrave hrane. Nikada nije suvišno ponoviti da je naše zdravlje u biti rezultat onoga što konzumiramo kao hranu, ili što bi rekla narodna poslovica − zdravlje na usta ulazi.

Anita Đurović