Intervju: prof. dr Boban Mugoša, direktor Instituta za javno zdravlje Crne Gore

OSTVARENI SJAJNI REZULTATI U PREVENCIJI OBOLIJEVANJA

Zadovoljan ostvarenim na planu prevencije i suzbijanja epidemije COVID-19, direktor Instituta za javno zdravlje Crne Gore i član Nacionalnog koordinacionog tijela za zarazne bolesti Crne Gore prof. dr Boban Mugoša komentarisao je još neke detalje pandemije. Pozivajući na dalju opreznost, on je izrazio uvjerenje o tome da će virus biti prisutan i tokom predstojeće zimske sezone, ali bez daljih procjena o tome. Valja, po svemu sudeći, imati povjerenja u medicinske preporuke, a za naše podneblje posebno je bitno, prevazići stavove pojedinih autoritativnih (obično nekompetentnih) stavova, pratiti činjenično stanje i nastaviti sa ostvarenim optimalnim načinom ponašanja.

Kako sa trenutnog stanovišta opisujete razvoj situacije u vezi sa obolijevanjem od COVID-19 kod nas? Da li je razvoj događaja bio u skladu sa projekcijama koje je Institut kao ustanova imao o njemu?

Institut za javno zdravlje je na osnovu inicijalnih podataka koji su bili dostupni iz Kine kao i simulacionih modela širenja infekcije sa novim koronavirusom bili objavljeni u naučnoj literaturi tokom februara i marta mjeseca izradio par scenarija obolijevanja od COVID-19 u Crnoj Gori.

Iako su svi mogući scenariji u obzir uzimali i efekat protivepidemijskih mjera koje su bile planirane i čija implementacija je bila izvjesna, na svu sreću se ispostavilo da je većina scenarija bila previše pesimistična iz prostog razloga što su podcijenili pridržavanje mjera.

Dakle, savez i partnerski odnos koji smo izgradili sa našim građanima i njihovo adekvatno pridržavanje propisanih mjera doveli su do nestvarno dobrih i sjajnih rezultata u prevenciji obolijevanja.

Na žalost, život je izgubilo naših devet uzornih građana, tako da bih iskoristio priliku i njihovim porodicama izrazio najiskrenije saučešće.

Najveći dio dobrog odgovora na epidemiju leži u našim građanima – čak i više nego u samoj reakciji zdravstvenog sistema jer su građani ti koji su adekvatno reagovali i poštovanjem naših preporuka doveli do povoljne epidemiološke situacije.

Međutim još uvijek je rano govoriti o tome da smo uspjeli u potpunosti da se izborimo za virusom. Dobili smo prvu, možda i najvažniju bitku, ali rat još uvijek nijesmo. Rat će biti dobijen tek onda kada obolijevanje bude suzbijeno i virus stavljen pod kontrolu globalno, a to se neće moći postići bez adekvatnih medicinskih sredstava koja trenutno nemamo – specifičnih ljekova i posebno bitno – vakcina. Kada će se to desiti i da li će se desiti u ovom trenutku, niko ne može predvidjeti.

Šta biste u ovom trenutku mogli reći o virusu uzročniku pandemije? Kakva su vaša stručna saznanja?

Dakle, radi se o virusu iz porodice koronavirusa koji uglavnom cirkulišu među životinjama, ali neki od njih mogu inficirati i ljude kada je moguće njihovo dalje širenje ‒ prenošenje sa čovjeka na čovjeka. Veliki broj životinja su prepoznate kao rezervoari koronavirusa. Na primjer, bliskoistočni respiratorni sindrom uzrokovan koronavirusom (MERS-CoV) vodi porijeklo od kamila, dok sindrom teške respiratorne infekcije uzrokovan koronavirusom (SARS-CoV) vodi porijeklo od sivetki (životinja iz porodice mačaka sličnih tvoru). Novi koronavirus je po genetskim karakteristikama sličan virusu koji je uzrokovao SARS 2003. godine, a čini se da imaju i drugih sličnih karakteristika mada i dalje ostaju određene nepoznanice oko SARS-CoV-2.

Opšta je ocjena da je pravovremeno donošenje mjera za suzbijanje epidemije u Crnoj Gori bilo jedna od važnijih postavki uspjeha u postizanju relativno niske stope širenja infekcije kod nas. Šta je, po Vama, bilo najvažnije ostvariti u borbi protiv širenja infekcije COVID-om?

U sklopu svih mjera, kompleksnog postupanja i uvezivanja svih elemenata drštva posebno je bilo bitno ostvariti i osigurati pravovremenost predlaganja i sprovođenja mjera, pridržavanje istih od strane građana i održavanje komunikacije sa građanima, koja je bila proaktivna, transparentna i efikasna. I upravo u njoj leži uspjeh cijelog sistema.

Možete li dati projekciju stanja za period koji je pred nama? Šta mislite o tome kako će se COVID-19 ponašati nadalje?

Jako je teško, nezahvalno i nemoguće dati bilo kakvu projekciju i predviđanje koji bi imali zadovoljavajuću pouzdanost. Većina statističkih i tzv. mehanističkih modela obolijevanja i projekcija koje su proizilazile iz njih daju različite a često i oprečne rezultate. Glavni razlog za ovakvo dešavanje je činjenica da se sami zdravstveni sistemi ne mogu porediti a da se ulazni parametri modela širenja epidemije poprilično mogu razlikovati i biti nestabilni. Nekada se čak vrijednosti parametara na osnovu kojih se prave modeli i ne mogu adekvatno izmjeriti, što sve utiče na visok stepen varijacije izlaznih vrijednosti epidemioloških modela.

Ono što ne može isključiti je ponovna pojava masovnog obolijevanja na jesen jer se radi o respiratornom patogenu za koje važi opšta karakteristika izražene sezonalnosti u jesen i ranu zimu. Šta će se zaista desiti – zavisi od dešavanja na globalnom nivou i ostanka virusa u populaciji u onim državama koje protivepidemijskim mjerama ne uspiju ugasiti žarišta.

Na kojim bi mjerama suzbijanja širenja infekcije aktuelnim koronavirusom trebalo insistirati ubuduće?

Sa epidemiološkog stanovništa, nema ništa loše u tome da neke mjere kojih se sada strogo pridržavamo postanu dio naše svakodnevice. Naročito higijena ruku i opšta pravila vezana za pooštrenu higijenu u javnim prostorima kao i nošenje maski u zatvorenim javnim prostorima koje je trenutno obavezno.

Tu su zatim i mnoge druge navike – manja upotreba liftova, određene zdrave prehrambene navike, rad od kuće i čitav niz drugih navika koje smo polako i postepeno usvojili.

Što se distance tiče, ne u ovako ekstremnoj formi, ali bi držanje distance u svakom slučaju takođe bila jedna dobra i zdrava svakodnevna navika od sada pa ubuduće. Neću reći zauvijek, ali vrlo je moguće i to.

Slično važi i za nošenje maski, gdje je gotovo izvjesno jer postoje najave, i ne bi me čudilo da se u budućnosti uvede trajna obaveza nošenja maski u međunarodnom javnom saobraćaju, a posebno avionskom.

Jedno je sigurno – kakva god da bude jesen u Evropi i svijetu takva će biti i kod nas. Samo što ćemo se mi truditi kao i do sada da učimo na greškama i iskustvu drugih, te da zadržimo prednost nad virusom koju smo stekli pravovremenim sprovođenjem mjera.

Ostaje da vidimo šta će vrijeme pred nama donijeti.

Kakvo je, uopšte gledano, javno zdravlje naše populacije? Koje bolesti, imajući u vidu i zarazne i nezarazne, predstavljaju najveću opasnost po zdravlje naših građana?

Uopšte uzev, zdravlje crnogorske nacije je na žalost još uvijek talac nasljeđa i loših navika iz prošlosti kao što su nezdravi stilovi života: široko rasprostranjena upotreba duvana i duvanskih proizvoda, neadekvatna ishrana, prekomjerno konzumiranje alkoholnih pića, šećera, soli… A onda su tu i drugi elementi od kojih se neki mogu ubrojati u našu kako kulturu tako i vaspitanje, misleći prije svega na navike u saobraćaju koje su direktni krivci za ogroman gubitak života, oštećenja zdravlja i sve troškove i posljedice koje iz njih proističu.

Poseban rizik po zdravlje nacije nosi i zdravstvena prosvećenost i informisanost jer je kod nas još uvijek zastupljen kult eminencija. Dok je moderna medicina medicina evidencija (evidence – engl. dokaz) dakle medicina zasnovana na dokazima, mi se u svakodnevnom radu i dalje susrećemo sa ubjeđenjima i stavovima prema zdravlju kod stanovništva koje su plod nečijeg stava i mišljenja. Nažalost, takve stvari je jako teško ispraviti i promijeniti i one zahtijevaju čvrstu i snažnu posvećenost i angažovanost cijelog društva a ne samo ljekara.

Poruka čitaocima Medikala?

Da u mjesecima pred nama ne zaborave na distancu, higijenu ruku i maske.