Farmaceutska kompanija Sandoz, svjetski lider u proizvodnji biosimilara i generičkih ljekova, organizovala je stručni sastanak o hormonu rasta u Podgorici 14. novembra, u hotelu Centre Ville. Sastanku je prisustvovao veliki broj stručnjaka iz oblasti medicine i farmacije, a predavači su bili dječiji endokrinolozi iz Instituta za bolesti djece KCCG, prof. dr Mira Samardžić i dr Nataša Čurović Popović, kao i gostujući predavač iz Kliničkog centra Niš, prof. dr Saša Živić.
Nataša Fatić, predstavnica kompanije Sandoz u Crnoj Gori, pozdravila je prisutne i zahvalila se predavačima koji su dali značajan dorinos ovom skupu, dok je Miša Mihajlović, predstavnik kompanije Sandoz u Srbiji, podsjetio prisutne da je ova kompanija osnovana davne 1886. godine u Švajcarskoj. Sto godina nakon toga se udružila sa još jednom švajcarskom kompanijom – Siba Gajding, sa kojom su zajedno formirali kompaniju Novartis, koja postoji od 1996. godine. Kasnije, 2005. godine se Sandoz iz ove grupe farmaceutskih kuća izdvojio kao zasebna kompanija. Sandoz je zastupljen u najrazličitijim granama medicine: pedijatriji, dermatologiji, pulmologiji, onkologiji, nefrologiji, endokrinologiji i dr…
Sandoz se u Evropi nalazi na broju jedan generičkih kompanija u Evropi, naglasio je Mihajlović, a trenutno je na trećem mjestu u Americi. Posjeduje preko 1000 molekula koji su patentirani i ili su u razvoju. Proizvodna mreža Sandoza je raširena po cijelom svijetu. Najvažnija činjenica Sandozove proizvodnje jeste princip ujednačenosti kvaliteta. Ljekovi su jednakog kvaliteta kako u Njemačkoj, Americi tako i u Crnoj Gori.
– Ono što Sandoz izdvaja od ostalih farmaceutskih kuća jeste i proizvodnja biosimilara. Trenutno Sandoz ima osam biosimilara u Evropi, od toga su registrovana tri u Crnoj Gori. Sandoz je lider u proizvodnji biosimilara.Prvi biosimilarni lijek registrovan u Evropi 2006. godine je Sandozov hormon rasta – istakao je Mihajlović.
Prof. dr Živić je govorio na temu Kako na vrijeme prepoznati dijete niskog rasta, i da li je to zaista važno, odnosno, zašto je važno prepoznati na vrijeme djecu niskog rasta.I da citiramo profesora Živića”Visina je oduvek bila važna…..”
Ukazao je na činjenicu da jedna četvrtina Američke populacije sa najvećom prosječnom visinom zarađuje deset posto više od četvrtine koja je najniža, ističući da je ova civilizacija dosta okrutna i da ona ne toleriše bilo koji fizički nedostatak.
Po njegovim riječima, praćenje tjelesne visine je značajno najmanje iz tri razloga. Prvo, što je normalan rast najbolji pokazatelj zdravlja, i ne samo zdravlja nego i normalne ishranjenosti i dobrog psihoemocionalnog okruženja.
– Poremećaj rasta je najčešći stav čitavog niza bolesti. Samo 5 posto razloga niskog rasta su endokrinološki razlozi. Najveći broj hroničnih bolesti kao prvu repekusiju daće poremećaj rasta, pa poznavanje ovog problema detektuje poznavanje uzroka. Zato je pedijatrijska medicina posebna. Na kraju, kada rano otkrijete uzrok poremećaja rasta, vi možete da poboljšate prognozu kada je u pitanju rašćenje, ali možete da poboljšate prognozu i osnovne bolesti. Na primjer, ako prepoznate celijakiju u petoj godini na osnovu toga što je dijete prestalo da raste, naravno da ćete mu pomoći da otkloni nedostatak u rastu, ali ćete mu mnogo poboljšati i prognozu celijakije – objasni je prof. Živić.
Objašnjavajući kako se rano prepoznaje niski rast, profesor je kazao da ljekari prvo moraju imati nešto što se zove NoHow. Mjerenje tjelesne visine bi trebalo ispitivati, a koriste se karte rasta koje je SZO dala.
– Dobro je poznato da su muška novorođenčad teža od ženskih, da je najbrži rast u prvoj godini. Intrauterino postoje dva perioda, embrionalni i fetalni. U embrionalnom rastemo jako sporo, to su prva tri mjeseca, a u fetalnom jako brzo. Npr. u dvadesetoj nedjelji gestacije porastemo 3cm. Inercija rasta u prvoj godini je uvijek najveća i djeca porastu oko 23cm, pri čemu najviše u prvom kvartalu. Više od 20cm se odnosi na dječake. U predpubertetu se rast dodatno usporava.
Uvijek brinemo o rastu djevojčica, a ne dječaka. Za djevojčice nema puno vremena za rast, kontrolišu se od sedme, osme godine. Niska brzina rašćenja ne smije biti manja od 4,5 cm i važno je zapisivati brzinu rasta. Npr. prošlog novembra je bilo 130cm, a sada 135cm, što je 5 cm razlike, pa od toga oduzmete brzinu rašćenja na pedesetom procentu za taj uzrast i podijelite sa standardnim devijacijama i dobijete brzinu rašćenja – pojasnio je prof. Živić.
Ističući da se niska brzina rašćenja lako uočava tempom rasta, kada on usporava, profesor smatra da to dijete treba ispitivati.
– Kako da znamo da li je visina u skladu sa genezom? Vrlo jednostavno, prvo izračunavamo genetski potencijal, a on se izračunava kao srednja visina roditelja, tata i mama podijeljeno na dva, plus 6,5cm za dječake i minus 6,5cm za djevojčice. To je visina koja treba biti najniža. Ispitujemo djecu koja nemaju visinu u skladu sa svojim roditeljima, to su djeca niska rođena za gestacionu dob. Od sve rođene djece 10 posto se rode sitna, zato je dijete rođeno malo za gestaciono doba važno pratiti. U Crnoj Gori se rodi oko 6500 do 7000 djece, pa 10 posto od toga koji se rode niski, primaju hormon rasta. To znači da svake godine u Crnoj Gori postoji sedamdesetoro djece rođenih malim za gestacioni period – zaključio je prof. Nišić ističući kalsifikaciju uzroka niskog rasta koja je fiziološka, patološka i diopatska.
Prof. dr Mira Samardžić je govorila o diferencijalnoj dijagnozi niskog rasta djece, gdje je istakla da na rast utiču genetski faktori, hormoni, ali da postoje i vanjski uticaji kao i ishrana djece.
Cilj ovog predavanja je bio diferenciranje normalnih varijanti niskog rasta od patološki niskog rasta, problem ispitivanja djece sa niskim rastom, procjena težine, visine, procjena znakova koji upućuju na genetski poremećaj i endokrinopatije.
– Dijete rođeno malo za gestaciono doba ili intrauterini zastoj je najčešći uzrok niskog rasta kod djece. Anamneza je jako važna u pristupu djeteta sa niskim rastom, a zatim fizikalni pregled. Jedna od važnih tehnika mjerenja visine je “Harpenden sitting height stadiometer”,koji se koristi širom svijeta. Podatke koje dobijamo mjerenjem visine i težine unosimo u karton. Ono što je bitno je da se podaci unose u jednu kartu rasta. Osim na sistematskim pregledima, mjerenje težine, visine i body mas se mjere jednom godišnje.
Treba razlikovati endokrinološke uslove od svih drugih uzroka niskog rasta. Nisko dijete je gojazno, a u svim ostalim stanjima i uzrocima ima malu tjelesnu težinu. Važna je brzina praćenja rasta. Djeca koja rastu manje od 4cm su kandidati za djecu manjeg rasta – ukazala je prof. Samardžić.
O rastu povezanom sa genetskim faktorima govorila je dr Nataša Čurović Popović, da su rast i visina djeteta čvrsto povezani s genetikom – drugim riječima, niska djeca obično imaju niske roditelje.
– Moramo imati neke karakteristike kako prenatalnog, tako i postnatalnog rasta. Rast djeteta ne bi trebao biti manji od 4,5cm godišnje. Uzroci koji dovode do poremećaja rasta mogu biti različiti: poremećaji ishrane, endokrinološke bolesti, nepovoljne psihosocijalne okolnosti. Ako na vrijeme otkrijemo nizak rast koji može da se liječi, umnogome ćemo poboljšati prognozu za rast do dostizanja normalne tjelesne visine – kazala je dr Čurović.
Ona je istakla da jedan od uzroka niskog rasta koji može da se liječi jeste dijete rođeno malo za gestaciono doba, a podaci pokazuju da 2,3 posto djece se rodi malo. Od 10 posto djece koja se rade niski, svako deseto dijete ostaje nisko, što govori da je u Crnoj Gori između 18 do 20 djece sa ovim problemom tokom jedne godine.
Objašnjavajuči kakav je njihov rast poslije rođenja, kazala je da je više od 90 posto djece ima ubrzan rast od šest mjeseci do dvije godine.
– Na tjelesnu visinu utiče i vrijeme kad se javlja pubertet, dužina trajanja puberteta i tjelesna visina djeteta koju ono ima na početku puberteta. Djeca mala za gestacionu dob polno sazrijevanje imaju ranije i zamah rasta je manji. 20 posto odraslih koji su niskog rasta su djeca rođena mala za gestacionu dob. Oni jako rijetko imaju klasični deficit hormona rasta, više je u pitanju glavna forma deficita ili parcijalna neosjetljivost na hormone rasta. Ta djeca imaju nizak index body mase i malu mišićnu masu, malu količinu masnog tkiva, ali to je masno tkivo disproporcionalno nagomilano na stomaku. Ta djeca u fazi brzog rasta dobijaju naglo na težini što kanije vodi u gojaznost i mogući razvoj metaboličkog sindroma. Pojava pubične maljavosti kod djevojčica, bez drugih znakova puberteta a prije osme godine života, može da se javi posebno kod djevojčica koje su u periodu ubrzanog rasta imale nagli dobitak tjelesne mase, kao i policistične ovarijume koji kasnije vode u problem sa fertilnošću, kao i veliki broj neuroloških, intelektualnih i psihosocijalnih problema – objasnila je dr Čurović.
Kod većine djece hormon rasta je tokom testova uredan tako da se oni ne preporučuju da se izvode, savjetovala je ona, jer se čak i na osnovu tih testova ne može odrediti kakav će biti odgovor hormona rasta, tako da se odluka o primjeni hormona rasta donosi isključivo na osnovu auksoloških parametara.
– Rano davanje hormona rasta kod te djece pospješuje rast i dovodi do normalne visine u odraslom dobu. 2001. godine u Americia, a nešto kasnije u Evropi, odobrena je primjena hormona rasta za liječenje niskog rasta takve djece.
Rano uvođenje hormona rasta, osim što utiče na visinu, povoljan uticaj ima i na građu tijela, povećava index tjelesne mase, povećava mišićnu masu, pojačava sadržaj minerala u kostima, ima bolji uticaj na profil libida, utiče na poboljšanje psihičkih poremećaja.
Ono što nije dokazano je da primjenom hormona rasta neće doći do pojave ranog puberteta i neće poremetiti metabolizam ugljenih hidrata – objasnila je dr Čurović, koja je u zaključku iznijela nekolika prikaza slučaja.
Verica Pantelić
Dodajte komentar