[heading]Zloupotreba supstanci[/heading] I pored kliničke slike nekih oblika narkomanije kod kojih se lako može posumnjati pod dejstvom koje psihoaktivne supstance se osoba nalazi, postoje situacije kada je neophodno da se postavljena sumnja potvrdi i na egzaktan način – putem kvalitativnog dokazivanja droge u biološkim tečnostima. Nažalost, nije moguće da se uvijek laboratorijski dokaže prisustvo baš svake droge, s obzirom na to da neke supstance imaju kratko poluvrijeme života i da se nakon određenog vremena dekomponuju. Ipak, postoje metode za dokazivanje prisustva opijata i barbiturata u biološkom materijalu. Opijati i barbiturati su droge koje narkomani najčešće koriste te ovakav način testiranja može obuhvatiti najveći dio narkomanske populacije.
Za laboratorijsko dokazivanje droga najčešće se koriste opšte metode toksikološke hemije. Najpopularnije i najsigurnije metode za detekciju droga u biološkom materijalu jesu hromatografija na tankom sloju i gasna hromatografija, koja je znatno skuplja. Ove metode su u tolikoj mjeri usavršene da je gotovo moguće da se dokaže prisustvo skoro svakog toksina u organizmu, pa čak i da se odredi njegova količina u organizmu. Ovo je naročito značajno u slučajevima kada je jedna osoba uzela više različitih droga a nalazi se u stanju izmijenjene svijesti. Ona tada nije u stanju da pruži podatke o tome šta je uzela, a terapija najčešće zavisi od brzog prepoznavanja vrste narkomanije, kako bi se što prije dao odgovarajući antidot.
U ovom trenutku, najosjetljivija metoda za identifikaciju opijata i drugih psihofarmaka, ili toksina u biološkom materijalu, jeste spektrofotometrijska metoda. Njome se mogu identiikovati ne samo otrovi u svom integralnom obliku, već i njihovi derivati ili produkti dekompozicije i to u periodu od više dana nakon unošenja u organizam.
Kod upotrebe urina za detekciju neke toksične supstance, posebno su važne karakteristike:
– Senzitivnost ili osjetljivost testa – određuje se stepenom sposobnosti da se otkriju i najmanje količine droge, ili i najmanje količine njenih metabolita u jednom kubnom centimetru izlučene mokraće.
– Speciičnost testa koji je određen stepenom do kojeg je test u stanju da razlikuje hemijski bliske droge, njihove metabolite ili supstance koje se normalno nalaze u organizmu.
U našoj zemlji postoji nekoliko testova koji u kućnim uslovima mogu sa velikom sigurnošću potvrditi prisustvo droga u organizmu. Mogu se kupiti u svim bolje opremljenim apotekama, bez ljekarskog recepta.
Imam 26. Drogirao sam se od neke svoje 17, prvo vutra u školi pa po redu LSD, spid… Sve dok ne probah dop, nisam ni osjećao drogu kao dio svog života… E, zato je ON jedan poseban entitet i koliko god puta da sam htio da ga zeznem – ništa. Svaki mi je put prodao neku novu foru pa sam odlučio da sve to prekinem. Jednog aprila sam popalio u selo, isčistio se najsuvlje moguće, popio samo nekoliko piva za tih nekoliko ljetnjih mjeseci… Tako čist se vratio u veliki prljavi grad .. Odlučio sam da otkačim baš sve koji umiju i da napišu riječ droga… Sve kad se sabere ostao mi je jedan ali ONAJ PRAVI prijatelj (i dragom Bogu hvala što je i on tu) i ostala mi je bila (napominjem bila) djevojka koja me voljela i zbog koje sam se najviše na sve to i odlučio. Bili smo zajedno nekih 4 godine, a o svojim osjećanjima prema njoj neću ni pokušavati da trošim riječi jer mislim da kao i za sve velike ljubavi te riječi još nijesu izmišljene. Ona prvih godina nije ni kapirala da se gudram, a onda je počela da kapira… Prošlo kako je prošlo, ja se vratih iz tog sela gdje sam sa ćaletom proveo 0-24, par mjeseci, i za to vrijeme mu ispričao sve ono što sam prošao u najsitnije detalje i sve fazone kako bih ga mogao i kada preveslati, i to da mi nikada ne vjeruje, čak i u nekim momentima kada mi se učinilo da bih mogao iskoristiti nešto kao način da dođem do dopa. Ako bih htio, odmah bih mu to rekao, i kako, i sve… Lijepo smo se združili. Upoznao sam oca ponovo poslije mnogo godina, a i on mene, iako smo živjeli u istoj kući sve vrijeme do tada…
Kada sam se vratio u grad koji mi se kao i ljudi koje sam do tada poznavao totalno ogadio, počeo sam da provodim vrijeme sa djevojkom, ali više to nije bilo to… Posle par mjeseci ona odluči da raskine i …. Pa sve što sam imao bili su droga i ona, ni jednog ni drugog više nema, a ona se neće vratiti… Prepoznam u sebi ponovo iskru, a taman sam mislio da nikada više neću… To slatko bockanje, matematiku, kako, kome… Nije bilo teško, te završim ponovo na dopu… Izvučem crtu i sva ljepota i tuga ovog svijeta stresu se kroz moje tijelo… Ne mogu da kažem da li sam bio srećan ili tužan, da li mi je toplo oko srca ili hladno oko duše… Užas i milina isovremeno…Trajala je ta agonija mjesec-dva dana, sam sam se drogirao i sjedio u kući uništavajući mozak heroinom i mislima o njoj… Do tada mi je bilo nezamislivo da se drogiram solo. Čak i kad sam imao malo, dijelio sam sa nekim jer se prilično plašim samoće… Tada mi sine – skapiram to kao svoju želju da se jednostavno uništim zbog gubitka nekoga ko mi je značio sve i riješim da se prijavim sa UPOMOĆ dok još nije kasno…
Od tad je prošlo 3 mjeseca. Ponovo sam se skinuo, ali fizički mnogo teže. Ludio sam… Držim se za sada možda i bolje nego što sam očekivao, samo, morao sam prvo da riješim stvar sa svojim mozgom, šta ću i gdje dalje i da se pomirim sa time da sam djevojku zbog svega izgubio i da ne moram da izgubim i život jer će trajati još i biće lijepih stvari za koje vrijedi živjeti, ali prvo ono najteže… 1 dan, 2 dana, 3 dana, 5 dana, mjesec… Trenutno ne razmišljam o dopu i usmjerio sam se na neke lijepe i obične životne stvari, zadovoljan sobom, pomalo tužan… Onaj teret kombinacija, laži, drogiranja i tajni sada se zamijenio dubokim ožiljkom koji još uvijek boli… Neka boli, zaslužio sam. Dok je ovako, dobro je…
Piše: Radmila Stupar-Đurišić, dipl. psihološkinja
Add comment