Hrana bogata hromom, a naročito pivarski kvasac, izuzetno povoljno utiče na dobru regulaciju šećerne bolesti. Pivarski kvasac je bogat hromom i vitaminima B grupe. Dijabetičari mogu uzeti i preparate hroma u obliku tableta.
PREPORUKA: Mjesec dana uzimajte po tri kašike pivarskog kvasca dnevno ili dvije do tri tablete trovalentnog hroma. To će Vam sigurno značajno poboljšati regulaciju šećerne bolesti, čak i ako ste na insulinu. Smatra se da aktivni oblik hroma sa insulinom postiže veću biološku vrijednost i iskoristivost. Takođe se smatra da hrom izuzetno povoljno utiče i na smanjenje nivoa holesterola u krvi, a može da poveća i količinu gvožđa u trans-ferinu. Najveća količina hroma nalazi se u pivarskom kvascu. Može se naći i u jetri, žlijezdama sa unutrašnjim lučenjem i crijevima. Ima ga i u crnom biberu, nerafinisanom šećeru, cjelozrnim žitaricama, integralnom brašnu, crnom hljebu i mahunarkama. Meso ima vrlo malo hroma, a bijela brašna i bijeli šećer uopšte ga ne sadrže. Ljekovito bilje predstavlja pravu riznicu hroma.
Preporučene doze: Od 0,1 do 0,3 mg/d.
Manjak hroma u ishrani dovodi do smanjenja tolerancije na glikozu i pogoršanja šećerne bolesti. To se obično dešava zbog trajnije ishrane rafnisanim namirnicama kao što su bijeli šećer, keksovi, slatkiši, bijeli hljeb. Manjak hroma često se javlja kod starijih osoba ili žena u periodu trudnoće i laktacije. Pošto hrom diže nivo energije, prije velikih takmičenja koriste ga i sportisti.
PREPORUKA: Nemojte jesti slatkiše, bijeli šećer, bijeli hljeb. Uzimajte hljeb od cjelozrnog žita, heljdin hljeb, pivarski kvasac. Starije osobe, pogotovu ako su dijabetičari, moraju dodatno uzimati hrom. Hrom ne može zamijeniti insulin, ali insulin je neef kasan bez hroma.
SELEN
Zajedno sa vitaminima A, E, C i bioflavonoidima, selen spada u pet veličanstvenih antioksidanasa. Nalazi se u zemljištu, odakle ga biljke koriste. Zemljišta Srbije i Crne Gore siromašna su selenom, pa dodatne količine možete unositi u obliku kapsula ili preko mineralnih voda koje su njime obogaćene.
Preporučena dnevna doza selena vrlo je mala – svega 0,03 mg, a uzimanje više od 0,15 mg dnevno u dužem vremenskom periodu može biti štetno za organizam. Ima antioksidativno dejstvo, slično vitaminu C, ali 1.000 puta jače. Više od polovine količine selena koji dospije u organizam nalazi se u testisima i sjemenim kanalima u prostati. Izbacuje se sjemenom tečnošću.
Ovaj mineral čuva ćelije jetre, mišića, pankreasa i eritrocita (nalazi se u srčanom mišiću). Djeluje zaštitno protiv žive, arsenika i kadmijuma. Umanjuje rizik od nastanka raka dojke i debelog crijeva.
VAŽNO: Nekontrolisan unos selena, više od 1,5 mg dnevno, može izazvati anemiju, oboljenje jetre, pa i smrt.
Selena ima u kori bubrega, pankreasu, jetri, hipofzi, pivarskom kvascu, prokelju, paradajzu, luku, tunjevini, haringi, mekinjama, pšeničnim klicama i raznom zrnevlju.
JOD
Jod, takođe, pripada veoma važnim mikroelementima, neophodnim za život. Neophodan je za sintezu hormona štitne žlijezde koji regulišu metabolizam masti, bjelančevina i ugljenih hidrata. Oko 90% joda dolazi u organizam hranom, a 10% vodom i vazduhom. Jodom su naročito bogati: morske ribe, tunjevina, haringa, sardine, sirevi i mliječni proizvodi. Voće uglavnom sadrži malo joda, sem ananasa i jabuke. Od povrća u čiji sastav ulazi, većom količinom joda izdvajaju se: crni luk, karfol, pasulj, paradajz. Pečurke, pogotovu šumske, mogu biti njegov značajan izvor.
Kuvanjem hrane jod se gubi do 50%. Mlijeko kuvanjem izgubi 2% joda, krompir 32%, a riba i do 50%. Zato hranu ne treba dugo kuvati, pogotovu bez poklopca, već je blanširati kratko ili kuvati poklopljenu (ekspres-lonac). Treba je čuvati na suvom i hladnom mjestu ili u frižideru.
U našem tijelu ima 20 do 50 mg joda. Čovjeku je dnevno potrebno oko 0,25 mg joda, a djeci u periodu rasta dovoljno je po jedan miligram joda sedmično da bi se rast i razvoj odvijao normalno i da bi se spriječila gušavost. Kako bi se prevenirala gušavost, so koja se koristi za ljudsku upotrebu obavezno se jodira (na jedan kilogram kuhinjske soli dodaje se 10 mg kalijum-jodida).
Preporučene doze:
Djeca – 0,15 mg/d, Muškarci – 0,10 do 0,25 mg/d, Trudnice i dojilje – 0,20 do 0,25 mg/d.
Gušavost koja nastaje usljed nedostatka joda u ishrani i dalje je veoma rasprostranjena bolest u svijetu. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, oko 200 miliona ljudi boluje od gušavosti. Žene češće obolijevaju od muškaraca, a djeca su naročito osjetljiva na nedostatak joda. Manjak joda kod djece može dovesti do patuljastog rasta, mentalne retardacije, usporenog nicanja zuba, suvoće, žute obojenosti i hladnoće kože, pojave dubokog glasa i osjetljivosti na hladnoću. Kod odraslih zbog ovoga nastaju hipotireoidizam, slabost, usporenost u radu i govoru, kao i obilna menstrualna krvarenja kod žena. Smanjen je osjećaj ukusa i mirisa, mogu biti prisutni grčevi, nokti su krti, a kosa prorijeđena. Koža je suva, hladna i dobija žućkastu boju. Žene u trudnoći, poslije polnog sazrevanja, dojilje, osobe u postoperativnom periodu i u toku trovanja, naročito su osjetljivi na nedostatak joda u ishrani.
Ishrana bogata mastima, šećerima, uz nedostatak vitamina C i A, može uticati na smanjenje joda u organizmu. Takođe, nedostatak kobalta, bakra, molibdena i manjak kvalitetnih bjelančevina, uz višak fluora, faktori su koji dovode do manjka joda u organizmu. Ipak, i pretjeran unos joda može dovesti do oštećenja štitne žlijezde i autoimunog zapaljenjskog procesa.
Piše: dr Valentina Kalinić, spec. endokrinolog,
Udruženje za borbu protiv dijabetesa „Plavi krug”, Bar
Add comment