Njegoševo istraživanje uzročnika bolesti

Pored Njegoševe filozofske i poetske veličine, izostalo je proučavanje i prikaz njegovog posmatranja pod mikroskopom, izostalo je mikroskopiranje na Cetinju u cilju istraživanja uz­ročnika bolesti. Njegoš je bio dugogodišnji, veoma medicinski obrazovan, teški bolesnik, pa se pretpostavlja da je to bio razlog da traži uzročnike svoje bolesti. Nije neskromno tvrditi da ne samo crnogorska, nego i svjetska istorija medicine ima razloga da i Njegoša uvrsti u ove istraživače.

Đirolamo Frakastoro, ljekar i poeta, profesor Univer­ziteta u Padovi, objavio je 1478. godine poemu o galskoj bolesti, sifilisu. On je tvrdio da bolest izazivaju sitna bića „seminaria conta­giosum”, zarazne klice. Frakastoro je pretpostavljao da se klice prenose na tri načina – neposredno kontaktom između zaraženog i zdravog, zatim preko različitih predmeta, odijela, posteljine i namještaja ili bez dodira i na kratkom odstojanju putem vazduha.

Prvi, pravi početak istraživanja uzročnika bolesti, za­počinje poslije konstrukcije mikroskopa. Mnoge stvari u životu i mnoga otkrića u nauci, dešavali su se slučajno. Uz pomoć mikroskopa otkriveni su mikroorganizmi, najsitnija živa bića za koja se ranije nije znalo jer se golim okom nijesu mogla vidjeti.

Zagonetno je kako ranije nije došlo do otkrića klica i zapravo to uvećava Njegoševo nastojanje da pomoću mikroskopa traži uzročnika bolesti. Levenhuk1 je uspio da pod mikroskopom vidi najsitnija živa bića koja se kreću trepetljikama, vidio je leukoc-ite iz krvi, opisao spermatozoide koje je prvi zapazio njegov saradnik Ham, student medicine. Temelje nauke o klicama kao uz­ročnicima bolesti udarili su dva velika istraživača-naučnika Paster i Robert Koh (Louis Pasteur, 1822-1895), Robert Koch, 1843-1910).

NJEGOŠEVA ZAHVALNOST DARODAVCU ZA MIKROSKOP

„Imao sam čest primiti od Vaše strane poslani mikroskop. Ovaj čudesni instrument zaslužuje svakojega vnimanija (pažnje); črez (preko) njega ljudske oči jasnije vide prirodu i čovjeka, u veliko voshišćenije (ushićenje) dovode tvari velikoga stvoritelja, koji je, kako u velikijema svojijema djelima, tako i u najsitnijema životnijema svoje sovršenstvo pokazao. Na ovom Vašem daru mnogo Vam i serdačno blagodarim.

S istinim visokopočitanijem i prednostiju čest imam biti. N. 48. Cet., 21 jul. 1841.(P. P. Njegoš, PISMA II, Beograd, 1953. Str. 288)

Iz ovog pisma vidi se da je Njegoš razmišljao o porijeklu života, a o tome je ostavio zabilješku i u „Bilježnici’.

„Kad su prve zrake pale na zemlji i vjekovite gnjilosti raspirile i prečistile na svoje srebrno brdo (sito) razkuvate glibine, može biti da su iz svoje nečiste i tople utrobe izlegle porode životnih, prilične svojstvu ovoga šara, kako na pr. što i danas neke manje vidimo gdje se tako proizvode.”

Prije ovog teksta Njegoš je zabilježio, bar bi se tako moglo protumačiti, da je znanje ljudsko nerazvijeno, još je u kolijevci, rađa se: „Još ideja ljudska tepa u kolijevci narječjem djetinjskim”. Poznato je, zato su i izmišljeni zamrzivači, da se u ledari zamrzivača bakterije ne razmnožavaju, pa se tako hrana čuva i ne kvari. Njegoš je to znanje slikovito opisao u „Bilježnici”: „Badava luče sunčane padaju koso na dva sleđena polusa, ne mogu iz njihove okamenjene utrobe cvijeta izma­miti, niti zrno klicom začeti”. (Njegoševa Bilježnica, Cetinje, 1956. Str. 141,142)

Evo kako je Koh otkrio bakteriju nazvanu Kohov bacil, uzročnika tuberkoloze. Koh je kao ljekar sa 22 godine počeo da radi u Hamburškoj bolnici. Oženio se svojom rođakom Emi Frac. Ordinaciju je otvorio u malom njemačkom gradiću Rahvicu. Posao mu nije išao dobro, pa se preselio u Volštajn. Zadovoljna preseljenjem, Emi je suprugu za 29-ti rođendan poklonila mikroskop. Koh je bio oduševljen poklonom i kako je bio obuzet interesovanjem za fotografiju i biologiju, iskoristio je mikroskop za fotografisanje bakterija. 24. marta 1882. godine, Koh je Berlinskom fiziološkom društvu prikazao preparate, dokaze da je otkrio bakteriju, uzročnika jedne bolesti, tuberkoloze. To je bilo prvo otkriće da određena klica prouzrokuje konkretnu bolest. Ovo otkriće dogodilo se četrdeset i jednu godinu otkako je Njegoš napisao zahvalnicu austrijskom guverneru u Zadru, feldmaršalu Johanu van Turskom, koji mu je darovao mikroskop.

POKLON U SLUŽBI DIPLOMATIJE I ZAHVALNOSTI

Pod diplomatijom podrazumijevaju se međusobni odnosi između predstavnika vlasti pojedinih država, bilo da se radi o javnim ili tajnim pregovorima. Riječju diplomata opisuje se vješt, mudar i oprezan čovjek koji nastoji vješto graditi ljudske odnose za dobro naroda i države koju predstav­lja. U cilju dobrih odnosa, diplomatskim se smatra izmjenji­vanje poklona u vidu simbola koji predstavljaju tradicije države, kao što su umjetničke slike, automobili, časovnici, ordenje, a ranije je to bilo i oružje znamenitih junaka. Njegoš je bio praktičan i mudar i u poklonima. Jedno njegovo pismo svjedoči o tome. Ono je upućeno Johanu A. Turskom, sa Cetinja, 23. juna 1843. godine.