„Vaše visoko prevoshoditeljstvo Milostivi Gospodine, Za znak mojega prijateljstva i odličnog uvaženija k Vašoj osobi pošiljem Vam na dar jednoga od mojih hatova koji se naziva Gavran. Ovo je hat bio onoga u svoj Bosni i Albaniji turskoga u sadašnje vrijeme najslavnijega viteza
Smail-age Čengića, pa kad su ovoga Crnogorci prije dvije godine posjekli, uzet mu je hat iskraj njegovog šatora.
Gavran je konj mlad, punan ognja i tako zgodan da je uprav veselo na njemu jašiti. Primite dakle, Visokoprevo-shoditeljni Gospodine, ovaj mali dar za znak najvećega uvaženija s kojijem Vam ga podnosi vaš srdečni prijatelj i pokornjejši sluga.
Cetinje, 3-a junija 1843. god. Vladika crnogorski P. P. Njegoš
Adresa. Njegovom Visokoprevoshoditeljstvu kavaleru od Turske, g-nu gubernatoru dalmatinskomu etc. etc. u Zadar. (Njegoš, Izabrana pisma, „Grafički zavod”, Titograd, 1967. Str. 187-188.
Kad je riječ o poklonima, korisno je citirati zapise Koste Čakića i prof. Stojana Cerovića o boravku Bernarda Šoa (Georg Bernard Show, 1856-1950) u Crnoj Gori. Čakić piše da je Bernard Šo bio na Cetinju dva dana u toku 1926. godine, sa svojom sekretaricom. Za Rijeku Crnojevića Šo je rekao da je „najslikovitije mjestašce koje je ikad posjetio”. Hotelijer Blažo Batričević odbio je da primi novac za njihova noćišta, što je Bernard komentarisao u svom stilu: „Ako vi Crnogorci ovako nastavite ubrzo ćete bankrotirati. Bolje bi bilo da imate bolje puteve, a manje kavaljerstva.”
Piše: doc. dr med. sc. Božo Vuković
Dodajte komentar