Nova era u liječenju metastatskog karcinoma dojke

0
964

[heading size=”7”]Adekvatnom primjenom terapije može se obezbjediti kvalitetniji život pacijentima sa metastatskim karcinomom dojke [/heading]

U organizaciji farmaceutske kompanije Hoffmann-La Roche Ltd, Podgorica, 15. maja u hotelu “Ramada”, održan je stručni sastanak na temu “Nova era u liječenju pacijentkinja sa metastatskim karcinomom dojke”. Na skupu su održana dva predavanja, a moderator sastanka bio je mr sci. dr Nebojša Crnogorac, direktor Klinike za onkologiju i radioterapiju u Kliničkom centru Crne Gore. Predavanje na temu “Tajna uspjeha u liječenju karcinoma dojke” održao je prof. dr Vladimir Todorović, sa Klinike za onkologiju i radioterapiju KCCG. Nakon toga, na sastanku govorio je i prof. dr Jozef Gligorov sa Univer­ziteta iz Sorbone, Instituta za karcinom. Nakon stručnih preda­vanja, o stanju u Crnoj Gori u vezi sa ovim problemom govorila je prim. dr Nada Cicmil-Sarić sa Klinike za onkologiju KCCG.

Uz izraze zahvalnosti kompaniji Hoffmann-la Roche LTD na organizaciji sastanka, prisutnima se obratio dr Nebojša Crnogorac.

– Postavlja se pitanje gdje je budućnost u klasifikaciji karcinoma dojke, pod mikroskopom ili u molekularnoj analizi genske ekspresije koje predviđaju klinički ishod karcinoma. Postoje brojni signalni putevi koji su od izuzetnog značaja za kasniji tretman bolesti i tome je potrebno posvetiti pažnju. Bez sumnje, multidisciplinarnost ostaje suvereni pristup u kontroli karcinoma. Hirurgija u liječenju ove bolesti će biti sve manje zastu­pljena, a radikalne masektomije nepotrebne – rekao dr Crnogorac.

Po riječima dr Crnogorca, mnoge svjetski poznate ličnosti su imale iskustva sa oboljelima ili samom ovom bolešću: „Stiven Džobs nije izmislio samo iphone i ipad, iako ga uglavnom samo po tome poznaju. On je jedan od prvih ljudi koji je zbog malignog tumora podvrgnut genskoj analizi karcinoma, a nakon toga je sa svojim ljekarima diskutovao o mogućnostima ciljane ili target terapije. Njegovo zavještanje nama, je da postanemo sve više radoznali u toku liječenja i da otvaramo nove puteve koji nam mogu pružiti odgovore na pitanja u vezi sa našim probl­emom.”

Prava terapija za kvalitetniji život

Svakoj pacijentkinji sa metastatskim karcinomom dojke je potrebno pristupiti na jedinstven način i odrediti terapiju u skladu sa svim preferencijama koje ima. Napredak u medicini nameće potrebu da se sve više pažnja usmjerava ka individualnim karakteristikama i tretmanu pojedinačnog pacijenta, uz stalnu brigu o kvalitetu života pacijenta.

– Moramo odrediti strategiju liječenja, da li da utičemo na progres bolesti, suzbijanje simptoma, produžavanje života pacijenta, a svakako da je najbolje sveobuhvatno obezbjeđivanje kvalitetnijeg života bolesnika. Naravno da je bitno da izbjegne­mo neželjena dejstva, jer ako bolest tretiramo agresivnije, veća je toksičnost po organizam, a to uslovljava pad kvaliteta života pacijenta – naveo je profesor Todorović.

– Veoma su značajne sve karakteristike koje danas možemo posmatrati. Nekada se gledala samo veličina tumora i limfnih žlijezda, a u novije doba sve više pažnje je posvećeno biološko-molekularnim karakteristikama tumora. Praktično da ne postoje dvije žene sa istom ili sličnom kombinacijom moleku­larnih parametara. Uprkos ovom napretku, u toku liječenja bolesti ne može se zanemariti pitanje nastanka i kada je došlo do progresije bolesti, dijagnostifikovanja, kao i terapije koju je pacijentkinja primila, problema sa rezistencijom i kontrole oboljenja- kazao je prof Todorović osvrćući se na način na koji savremena medicina, u kombinaciji sa postojećim znanjima tretira maligna oboljenja.

– Veoma je važna odluka koju donesemo nakon što se postavi dijagnoza i započne liječenje. Ako damo adekvatnu terapiju odgovor na nju može biti u 70% slučajeva, a produženje života duže od 6 mjeseci. Neke terapije daju rezultate samo u oko 20% slučajeva. U svakom slučaju, u obzir uzimamo rizik koji postoji u odnosu na benefite koje možemo dobiti – navodi prof. Todorović.

– Nekad se tumor dojke dijelio po veličini, po lokoregionalnim karakteristikama itd, Međutim, danas je aktuelna moleku­larna podjela, pa vidimo da postoje hormon zavisni tumori: luminal A, luminal B tumori, bazal like ili triple negativni tumori kao i HER2 pozitivni tumori sa lošom prognozom i brzim napre­dovanjem – pojasnio je prof. Todorović.

Statistički gledano velika većina pacijenata ima hormon zavisne kancere, 25-30% su HER2 pozitivni i do 15% tripl nega­tivni tumori.

U Crnoj Gori od 310 pacijenata u zadnjih pet godina 60% su hormon zavisni, od toga 19% su HER2 pozitivni, a 18% su triple negativni tumori.

– Da je veća HER2 ekspresija jedan od negativnih statističkih parametara još je1987. u svojoj kliničkoj studiji utvrdio dr Denis Slamon. HER2 pozitivnost kao negativan prognostički faktor za pacijentkinje oboljele od karcinoma dojke je 1993. godine povezana i sa odrešenim stadijumom oboljenja, kao i brojem zahvačenih limfnih čvorova.

– Ukoliko postoji hormon zavisan tumor, onda je potrebno dati hormonsku terapiju. Ukoliko nije hormonski zavisan onda hemioterapiju. U slučajevima kada je HER2 pozitivan tumor, onda se kombinuje hemioterapija sa HER2 ciljanom terapi­jom, tako da se sve više napreduje u tretmanu pacijentkinja -pojasnio je prof. Todorović i dodao:

– Što se tiče same upotrebe hemioterpaije u odnosu na statističke meta-analize, ustanovljeno je da duža primjena hemioterapije produžava vrijeme do progresije bolesti, ali nema značajan uticaj na ukupno preživljavanje. Zbog toga naglašavamo koliko je važno dati neku što manje toksičnu terapiju, kako bi se produžio život pacijentu, a obezbjedio njegov kvalitet.

Ako uzmemo u obzir podatke iz Crne Gore, HER2 pozitivnost je zastupljena u 15% slučajeva dijagnostifikovanih pacijentkinja sa karcinomom dojke (podaci iz 2010. godine, sada povećana pozitivnost na oko 16%).

Cijjana terapija u kombinaciji sa hemioterapjjom daje sve bolje rezultate

Postojanje nove opcije HER2 target terapije, usložnjava mogućnosti savremenog liječenja pacijentkinja sa karcinomom dojke. Potrebno je identifikovati pacijentkinje koje zahtjevaju intenzivnije protokole, i one koje mogu da primaju neke manje intezivne terapije zbog kvaliteta života.

Rezistencija na HER2 terapiju je izazov sa kojim se trenutno suočavamo, pa moramo da pratimo i na vrijeme reagujemo prilikom njene primjene. Ostaje pitanje finansijskog pritiska na zdravstveni sistem i koliko možemo da ispratimo svjetske trendove u ovoj oblasti. Takođe, postoji i pritisak na onkologe da nađu pravu terapiju za svakog pacijenta. Za donošenje ovakve odluke, onkolozima su neophodni validni markeri i dobra procjena prediktivnih faktora – zaključio je prof. Todorović.

Profesor Gligorov je još jednom podsjetio na važnost pravovremenog određivanja receptorskog statusa kod pacijentkinja sa karcinomom dojke. Po riječima Prof. Gligorova, u istoriji razvitka živog bića HER2 receptori su među prvima koji su otkriveni kao važni za razvitak organizma. Shvatanje kompleksne veze i intereakcije HER2 i HER3 receptora u pravcu stvaranja visoko aktivnih dimera, od najvećeg su značaja za savremeni pristup liječenju karcinoma dojke. Njihovo proučavanje doprinosi napretku i predstavlja novu eru u liječenju metastatskog karcinoma dojke.

Nakon predavanja kolega, koji su se osvrnuli na praktične i teorijske aspekte bolesti, situaciju u Crnoj Gori predstavila je prim. dr Nada Cicmil-Sarić, ispred Klinike za onkologiju i radioterapiju Kliničkog Centra Crne Gore.

– Slika dijagnostike metastatskog karcinoma dojke u Crnoj Gori je je veoma slična sa onom u Evropi, a i u ostatku svijeta. Bolest napreduje prije ili kasnije, postaje hronična, liječi se manje ili više uspješno. Način liječenja metastatskog karcinoma dojke i njegovo uspješnije liječenje iziskuje primarno što kvalitet­niju histopatološku dijagnostiku, imunohistohemijske analize, odnosno molekularno-genetske analize genskog profila tumora, u cilju predviđanja terapijskog odgovora. Rano otkrivanje metastaza i njihovo praćenje, adekvatna hronologija i dostupnost određenih reagenasa i smanjivanja listi čekanja u okviru pretra­živanja ima veliki značaj u dijagnostici i u terapiji – navela je dr Cicmil-Sarić.

Govoreći o trenutnim manjkavostima sistema liječenja u Crnoj Gori, u smislu postojećih lista čekanja na pojedine dijagnostičke procedure, nedostatka PET CTa, te troškova koje naš zdravstveni sistem snosi da bi iste obezbijedila crnogorskim pacijentima, dr Cicmil-Sarić je navela da iz pomenutih razloga oko 150 pacijenata godišnje (od očekivanih 500) biva usmjereno van naše države, radi postavljanja adekvatne dijagnoze bolesti.

– Ono što je neophodno za tretiranje metastatskog karci­noma dojke je dosljedna i adekvatna primjena dijagnostičkih i terapijskih preporuka, to je uslov bez kojeg ne možemo da radimo. U toku je i kreiranje našeg internog vodiča koji bi nam pomogao u radu. Blagovremene konzilijarne odluke uz individualan i multi-disciplinaran pristup pacijentu su takođe neophodni – naglasila je dr Cicmil-Sarić.

U Crnoj Gori da se odluke o liječenju pacijenata sa karci­nomom dojke donose konzilijarno, i razmatraju u prisustvu više stručnjaka. Problem predstavlja ograničen bužet, protiv čega se jako teško boriti. Ionako težak posao predstavlja i spora procedu­ra kako bi neki lijek bio odobren. U okviru aktivne terapije na Klinici za onkologiju i radioterapiju prati se 38 pacijentkinja sa karcinomom dojke, od kojih su 32 HER negativne i šest HER pozitivne – objasnila je dr Cicmil-Sarić.

Onkologija je vještina nadmudrivanja sa malignom bolešću, najveći dio vještine pripada tome da svaki lijek ima svoje pravo mjesto i vrijeme, samo je potrebno da nađemo njegovu najefikasniju primjenu – zaključila je dr Cicmil-Sarić.

Na sastanku se razgovaralo i o mogućnostima novih istraživanja u Crnoj Gori. Takođe, profesor Gligorov je upoređivao stanje u našem zdravstvenom sistemu sa trenutnim principima liječenja karcinoma dojke u Francuskoj. Naglasio je potrebu ljekara da se uključe praktično u svako djelovanje, i napomenuo da mala sredina kakva je Crna Gora može imati odlične rezultate u liječenju ovih pacijentkinja, zbog bliže saradnje ljekara svih specijalnosti koji učestvuju u njihovom liječenju.