Procjena efekata balneoterapije i modaliteta fizikalne terapije u tretmanu reumatoidnog artritisa (II)

0
291

Sanel Nuspahić, mr fizikalne terapije

Kantonalna bolnica Bihać, Bosna i Hercegovina

 

Balneoterapija reumatoidnog artritisa

Balneoterapija predstavlja korištenje termalne mineralne vode u terapijske svrhe. Obuhvata činioce kao što su: mineralne vode, ljekoviti gasovi, peloidi, klima, promjena sredine, dijetetski režim, aktivni i pasivni psihofizički odmor. Ovim se mogu prema potrebi dodati i drugi činioci kao što su: kineziterapija, medikamenti, fizikalna terapija. Ime dolazi od lat. riječi balneum, što znači kupka. U posljednje vrijeme sve češće se govori o SPA terapiji (lat. Sanitas Per Aquam). Pored činjenice da voda iz prirodnih termalnih mineralnih izvorišta ima ljekovita svojstva, balneoterapija se kombinuje s medicinskim vježbama radi povećanja obima pokreta, mišićne snage, smanjenja mišićnog spazma i smanjenja bola.

Balneološki kompleks podrazumijeva primjenu prirodnih faktora, balneofizikalni kompleks, pored primjene prirodnih faktora, uključuje i primjenu fizikalnih modaliteta, a u balneo-fizikalno-medikamentnom kompleksu, uz navedena dva terapijska kompleksa, podrazumijeva i primjenu lijekova.

Balneologija (lat. balneum – kupka) odnosi se na nauku koja proučava kupanje u mineralnoj ili termalnoj vodi te njenu primjenu i djelovanje na zdrav i bolestan organizam. Balneoterapija je modalitet fizikalne terapije čija pozitivna djelovanja proizlaze iz kombinacije fizikalnih svojstava vode kao što su uzgon (zbog uranjanja tijela ili dijela tijela u vodu) ili prijenos temperature i apsorpcije mineralnih tvari kroz kožu. Ona obuhvata u užem smislu korištenje mineralnih izvorskih voda, peloida i naftalana u ljekovite svrhe.

Ova terapeutska metoda može se koristiti kod raumatoidnog artritisa, ali mora biti propisana strogo individualno, prema stepenu aktivnosti svakog bolesnika. Ako je bolest u evolutivnoj fazi (izražen sinovitis, jako povišeni reaktanti akutne faze) ne može se koristiti balneoterapija. U ostalim fazama bolesti ona daje povoljne rezultate. To je posebno izraženo kod bolesnika koji imaju različite psihičke tegobe koje prate reumatske bolesti (najčešće depresiju), jer promjena sredine i specifični banjski uslovi djeluju povoljno na psihu.

Mnogobrojne kliničke studije su dokazale povoljne efekte balneoterapije u degenerativnim i inflamatornim reumatskim oboljenjima. Uočeno je značajno poboljšanje fizičkih i mentalnih komponenti kvaliteta života, anksioznosti, depresije, trajanja bola, intenziteta bola i funkcionalne sposobnosti.

Balneoterapija bez vježbanja se takođe često koristi u alternativnoj medicini kao lijek protiv bolesti. Spa terapija je vrlo popularan oblik liječenja za sve vrste artritisa u mnogim europskim zemljama, kao Izraelu i Japanu.

Efekti balneoterapije u artritisima su veoma sporni, ali se smatra da su djelotvorni u aktivnostima svakodnevnog života.

Rehabilitacija reumatoidnog artritisa

Rehabilitacija autoimunih zapaljenskih oboljenja muskuloskeletnog sistema započinje momentum dijagnosticiranja oboljenja, kao i medikamentozna terapija, i traje cijeli život. Rehabilitacioni program se individualno formiraju na osnovu vodećih kliničkih simptoma, aktivnosti osnovne bolesti, funkcionalne i anatomske onesposobljenosti, sistemskih manifestacija i pridruženih oboljenja.

Rehabilitacija je koncept temeljen na nizu koordiniranih postupaka usmjerenih prema bolesniku, kojima se zbrinjavaju posljedice bolesti, potiče aktivnost i participacija bolesnika. Unatoč sve većem broju lijekova koji modificiraju tok bolesti, bol, kontrakture, deformacije i nesposobnost prate život velikog broja reumatoloških bolesnika. Rehabilitacija bolesnika s upalnim reumatizmom, uz liječenje lijekovima, ima za cilj očuvanje punog ili funkcionalnog obima pokreta svih zglobova, dostatne mišićne snage, uz toleranciju dnevnih opterećenja bez ili s podnošljivim bolom. Cilj je ne samo maksimalno održati ili obnoviti fizičku funkciju, nego i psihičku i društvenu funkciju bolesnika.

Bolesnik se maksimalno osposobljava, reaktivira, reintegrira, uči kako prhvatiti novonastalo stanje i što kvalitetnije živjeti sa svojim ograničenjem ili kroničnom bolesti. Reumatološka rehabilitacija ima trostruku ulogu: prevenciju novih simptoma i nesposobnosti (preventivna strategija), liječenje strukturnih oštećenja i disfunkcije (terapijska strategija), kompenzaciju nastale nesposobnosti i ograničene participacije (rehabilitacijska strategija). S obzirom na to da od reumatskih bolesti boluju sve dobne skupine, među kojima su djeca i mlade osobe koje tek započinju produktivni životni vijek, a da su dijagnoza i medikamentna terapija doživotne, tada je jasno da je klasični biomedicinski model nedostatan i da je bitno poštivati načela biopsihosocijalnog pristupa bolesniku s hroničnom bolesti, što njeguje rehabilitacijska medicina jer respektira različite dimenzije zdravlja na biooškom, individualnom i socijalnom nivou.

Okupaciona terapija je korisna, naročito za utvrđivanje funkcionalnog kapaciteta pacijenta u njegovom osposobljavanju za obavljanje aktivnosti svakodnevnog života. Dalji doprinos okupacionog terapeuta je u ponovnoj ocjeni funkcionalnog kapaciteta prije otpuštanja kući, ali i ocjeni prije traženja posla.

Terapijsko korištenje okupacija, pa tako i znanja koje se prikuplja i organizuje unutar nauke o okupaciji, temeljno je polazište na kojem se zasniva cijela jedna mlada, zdravstvena profesija; radna terapija. Radni terapeuti temelje svoju procjenu na razičitim metodama koje im omogućuju uvid u vežne i smislene okupacije njihovih klijenata, s kojima imaju različite poteškoće pri njihovoj izvedbi.

Okupacioni terapeut prihvata pacijentova fizička ograničenja, ali im pomaže prevladati fizičko onesposobljenje mijenjajući svoje tehnike ili okoliš. Okupacioni terapeut iskustvom u reumatskim bolestima daje pacijentima s bogatstvom vrijedne savjete, naročito na zajedničkim načelima zaštite. Mnogi pacijenti s RA nikad nisu razmišljali o tome kako bi se smanjila nepotrebna opterećenja na svojim zglobovima.

Reumatoidni artritis je daleko najteži od svih oblika hroničnih oboljenja zglobova. Važnost ovog oboljenja proizilazi iz njegove prirode, njegove visoke incidencije kod mladih osoba, udruženim efektima na druge sisteme (sistemsko oboljenje), zahvatanjem više zglobova sa progresivnom upalom, a kasnije degenerativnim procesima.

Ujedinjeni narodi i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila je period od 2015.-2020. godine, kao desetljeće kostiju i zglobova s ciljem povećanja razumijevanja tereta koji predstavljaju muskuloskeletna oboljenja i poboljšanje kvaliteta života kod tih pacijenata.

Istraživanje u CMR Gata

Našim istraživanjem koje je rađeno u CMR „Gata“ u Bihaću ustanovljeno je da je u ispitivanom uzorku bio statistički značajno veći broj ispitanika ženskog pola u sva tri vremenska perioda. Od ukupnog broja 200 ispitanika, ženskog pola je bilo 175, a muškog pola 25.

Analizom broja pacijenata po godinama u 2017. godini bilo ih je 50, 2018. godine 70 i 2019. godine 80 pacijenata.

Od 50 pacijenata iz 2017. godine 45 (90%) su bile osobe ženskog a 5 (10%) muškog pola, iz 2018. godine od ukupno 70 pacijenata bilo je 60 (85,7%) osoba ženskog a 10 (14,3%) muškog pola, dok je u 2019. godini od ukupno 80 pacijenata, kao i u prethodne dvije godine, većina pacijenata 70 (87,5%) su bile osobe ženskog a 10 ( 12,5%) muškog pola.

Istraživanje koje je provedeno na 80 bolesnika s dijagnozom RA koji su bili na rehabilitaciji u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju u Varaždinskim Toplicama u Hrvatskoj, pokazalo je da je od ukupnog broja pacijenata sa reumatoidnim artritisom bilo više ženskog pola 48 (64 %) u odnosu na muški 32 (36 %). Ovi podaci su u korelaciji sa našim istraživanjem.

Naša istraživanja pokazuju da je najveći broj pacijenata iz 2017. i 2019. godine starosne dobi od 60-70 godina (32%), iz 2018. godine najvećim dijelom u dobi od 60-70 godina (28,6%) i u dobi od 50-60 godina (27,1%). Na osnovu podataka našeg istraživanja iz tri navedena vremenska perioda, vidimo da je najveći broj pacijenata bio u dobi od 60-70 godina.

Istraživanje koje je provedeno u ambulanti za reumatologiju u 3 bolnice u Nizozemskoj (Leiden University Medical Center, Haga bolnica, The Hague i Reiner de Graaf Gasthuis, Delft) u kojem je učestvovalo 643 pacijenta sa reumatoidnim artritisom u toku jedne godine, prosječna starosna dob ispitanika je bila 63. Ovi podatci su u korelaciji sa našim istraživanjem.

S obzirom na funkcionalno stanje prije liječenja po navedenim godinama utvrdili smo da ne postoji statistički značajna razlika na nivou funkcionalnog stanja prije liječenja mjerenim u tri vremenske tačke (2017., 2018. i 2019.), što znači da su pacijenti u sva tri vremenska perioda imali jednako odnosno približno jednako funkcionalno stanje prije liječenja.

Kada je u pitanju funkcionalno stanje poslije liječenja, utvrdili smo da ne postoji statistički značajna razlika na nivou funkcionalnog stanja poslije liječenja u tri vremenska perioda, što znači da su terapije balneofizikalnog tretmana bile podjednako uspješne.

Analizom funkcionalnog stanja prije i poslije liječenja pojedinačno za sve tri vremenska perioda (2017., 2018. i 2019. godine) utvrdili smo da postoji statistički značajna razlika u vrijednostima F-stanja prije i poslije liječenja, što znači da smo ovim istraživanjem potvrdili radnu hipotezu, da balneoterapija i modaliteti fizikalne terapije utiču na poboljšanje funkcionalnog statusa pacijenata sa reumatoidnim artritisom.

Istraživanje koje je provedeno u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju u Varaždinskim Toplicama u Hrvatskoj je uključilo 56 bolesnika sa dijagnosticiranim reumatoidnim artritisom koji su obavljali fizikalnu terapiju u toj ustanovi. Fizikalna terapija se sastojala od kineziterapije, hidrogimnastike, elektroprocedura, masaža, peloida i radne terapije. Istraživanje je pokazalo statistički značajnu povezanost između intenziteta doživljene boli te funkcionalnog statusa (p = 0,024). Dok u funkcionalnom statusu prije i poslije provedene terapije nije utvrđena statistički značajna razlika. Ovi podaci nisu u korelaciji sa našim istraživanjem.

Studija koja je provedena na Klinici za reumatologiju Instituta za prevenciju, liječenje i rehabilitaciju reumatskih i kardiovaskularnih oboljenja u Niškoj Banji, sa ciljem da se ispita uticaj balneofizikalne terapije na aktivnost bolesti, funkcinalnog stanja i kvaliteta života bolesnika s RA. Rezultati ove studije su bili statistički značajni jer je zabilježeno poboljšanje funkcionalnog stanja svih bolesnika, poboljšanje opšteg kvaliteta života nakon balneofizikalne terapije kao i značajno smanjenje aktivnosti artritisa poslije liječenja. Ovi podaci su u korelaciji sa našim istraživanjem.