Dr Emir Muzurović, internista endokrinolog
Klinički centar Crne Gore
Šećerna bolest (dijabetes) predstavlja veliki zdravstveni i socio-ekonomski problem svakog društva. Dijabetes je česta tema opšte populacije, “ozloglašeni tihi ubica”, ali uprkos tome u žižu interesovanja određenog pojedinca (čitaj pacijenta) dospijeva najčešće kada je već kasno, tj kada postane manifestna i ispolji svoje simptome i komplikacije.
Kada se govori o našoj državi, procjenjuje se da u Crnoj Gori ima više od 50 hiljada pacijenata sa šećernom bolešću, od čega je SAMO kod 30 hiljada pacijenata postavljena dijagnoza, dok ostalih 20 hiljada ima predijabetes ili dijabetes ali to ne zna. Obzirom da je sve jasnije da je dijabetes “svuda oko nas”, jedini odgovoran pristup je potraga za pacijentima koji već imaju šećernu bolest, ili još bolje, potraga za pacijentima koji su u riziku od nastanka šećerne bolesti.
Kada pričamo o dijabetesu, rijetko se pominje predijabetes, odnosno stanje koje prethodi dijabetesu. Predijabetes je metaboličko stanje u kojem je nivo šećera viši od normalnog, ali nedovoljno visok da bude označen kao dijabetes. U fazi predijabetesa osoba može biti i do 10 godina a da to ne zna, jer uobičajenim mjerenjem šećera natašte rezultat iz krvi može biti dobar, a tek dva sata nakon obroka da postane povišen, što ostaje neotkriveno. U prilog predijabetesa idu vrijednosti: glikemije natašte (mjerena ujutru nakon 8-12h gladovanja) između 5.6 i 6.9 mmol/l, glikemija u drugom satu oralnog testa opterećenja glukozom između 7.8 i 11.0 mmol/l, vrijednost glikoziliranog hemoglobina-HbA1c (prosjek šećera u krvi posljednja tri mjeseca) između 5.7 i 6.4%.
Uzrok predijabetesa treba tražiti u: ishrani zasnovanoj na rafinisanim ugljenim hidratima sa dosta prostih šećera (namirnice s visokim glikemijskim indeksom koje izazivaju nagli skok šećera u krvi), gojaznosti, genima, nedovoljnoj fizičkoj aktivnosti, navikama (pušenju) i godinama. Postoje takođe i određenja stanja i bolesti koje mogu biti preteča predijabetesa, kao što su policistični ovarijalni sindrom i druga stanja čija je karakteristika nedostatak insulina ili insulinska rezistencija.
Predijabetes ima između 35 i 40% mlađih ljudi, oko 50% starijih od 65 godina, a samo 11% pacijenata je toga svjesno. Istraživanja u razvijenijim zemljama ukazuju da svaka treća odrasla osoba ima predijabetes.
Sam termin predijabetes, kako ga je originalno definisao Ekspertski komitet za klasifikaciju dijabetesa, je bio predmet brojnih kritika, jer je poznato da neće svi pacijenti obavezno progredirati ka šećernoj bolesti. Ipak ono što je značajnije je da 7 od 10 osoba koje imaju predijabetes na kraju razvije dijabetes, što nas vodi zaključku da je najlogičnije mjesto djelovanja u stvari prepoznavanje pacijenata sa predijabetesom. Na vrijeme prepoznata osoba sa predijabetesom, ukoliko se adekvatno tretira (mjerama higijensko dijetetskog režima i LJEKOVIMA) može imati benefit u vidu prevencije nastanka šećerne bolesti. DOBRA VIJEST JE DA JE PREDIJABETES REVERZIBILAN.
Prevencija dijabetesa je ključ, i jako je bitno otkriti osobe u riziku, tj. osobe sa predijabetesom, kako bi se pravovremeno reagovalo u terapijskom smislu. Opšta je preporuka da svaku osobu stariju od 45 godina treba podvrgnuti skriningu predviđenim za otkrivanje osoba sa predijabetesom/dijabetesom i, ukoliko je nalaz normalan predlaže se da se ponovi svake treće godine. Postoje podgrupe pacijenata koje su u povećanom riziku i kod kojih je neophodno skrining sprovoditi češće tj. svake godine.
Grupe u riziku
Gojaznost predstavlja jedan od najznačajnijih faktora rizika i dokazano uvećava šansu za razvoj predijabetesa. Najopasniji je abdominalni tip gojaznosti, kada je masno tkivo neravnomjerno raspoređeno i većinom smješteno u predjelu stomaka. Svim osobama sa indeksom tjelesne mase (ITM) >25 kg/m2, neophodno je pristupiti sa većom pozornošću jer je u toj populaciji vjerovatnije da se nađe osoba koja ima predijabetes (ili dijabetes). Važno je napomenuti da redovna fizička aktivnost pomaže da se potroši višak unijetih kalorija i sprečava pojavu gojaznosti i posljedičnih brojnih komplikacija.
Članovi određenih porodica su u većem riziku od nastanka šećerne bolesti u odnosu na druge. To vodi zaključku da vrlo važnu ulogu u razvoju predijabetesa igra i nasljeđe, pa su osobe čiji krvni srodnici boluju od šećerne bolesti u većem riziku da razviju i predijabetes. Ukoliko određene osobe uz gojaznost imaju i člana familije koji već boluje od šećerne bolesti, takve osobe treba testirati na postojanje predijabetesa (ili dijabetesa) na godišnjem nivou. Razlog leži u činjenici da postoji i genetska komponenta koja se ne može promijeniti, ali se pacijent može i dalje zaštititi tako što će strogo voditi računa o zdravoj ishrani i režimu vježbanja.
Gestacijski tip šećerne bolesti je posebna forma bolesti koja se pojavljuje kod žena u trudnoći, na prelazu između drugog i trećeg trimestra trudnoće (oko 24-te nedjelje trudnoće). Gestacijski dijabetes se dijagnostikuje u oko 13-15% trudnoća. Navedeni poremećaj najčešće prolazi u roku od šest nedjelja poslije porođaja, jer mu je glavni uzrok upravo trudnoća, odnosno činjenica da neki od hormona posteljice blokiraju dejstvo postojećeg insulina. Osobe ženskog pola koje su tokom trudnoće razvile gestacijski tip šećerne bolesti, ostaju u povišenom riziku od razvoja predijabetesa (i dijabetesa) dalje u svom životu. Postojanje gestacijskog dijabetesa 3-7 puta povećava rizik razvoja tipa 2 šećerne bolesti unutar 5-10 godina nakon trudnoće.
Neophodno je napomenuti da osim ovih gore navedenih profila pacijenata koji su inače česti u opštoj populaciji, mora se obratiti pažnja i na neke malo specifičnije grupe sa drugim komorbiditetima. Tu spadaju prije svega pacijenti sa povišenim krvnim pritiskom, poznatom kardiovaskularnom bolešću, nižim vrijednostima HDL-holesterola, višim vrijednostima triglicerida i pacijentkinje sa policističnim ovarijalnim sindromom,
Identifikacija osoba sa predijabetesom je ključ u prevenciji šećerne bolesti, i usmjeravanjem terapijskih modaliteta ka navedenim rizičnim grupama značajno će se popraviti ishodi u ovoj populaciji pacijenata.
Literatura:
Classification and Diagnosis of Diabetes: Standards of Medical Care in Diabetes-2020. Diabetes Care. 2019;43:S14-S31
Sponzorisano
Add comment