Dr Đorđije Krnjević, internista endokrinolog
Klinički centar Crne Gore
Osteoporoza predstavlja progresivni gubitak koštane mase. U pitanju je oboljenje koje vremenom postaje uznapredovalo, odnosno pogoršava se klinička slika jer dolazi do smanjenja koštane gustine tako da kosti više nemaju onu čvrstinu koju su imale prvobitno, tokom adolescencije i u mlađoj životnoj dobi. Samim tim, te kosti postaju krhke i lako lomljive, tako da osteoporoza može predstavljati uvod u seriju fraktura ukoliko se neadekvatno liječi i ukoliko se ne prepozna na vrijeme.
Postoje predrasude da je osteoporoza bolest koja se javlja samo kod žena, tj. kod žena u starijoj životnoj dobi, koje se nalaze u postmenopauzi. Međutim, to nije tako. Osteoporoza dominantno pogađa žene, ali imamo dosta pacijenata iz muškog dijela populacije koji takođe imaju osteoporozu.
Važno je reći da osteoporoza može nastati kod nekih oboljenja i zbog upotrebe ljekova koji su neophodni za liječenje tih oboljenja i upravo tu treba tražiti razlog zbog čega imamo ovu bolest i kod muškaraca. Zabrinjavajuća je činjenica da osteoporoza predstavlja i socijalni i ekonomski problem, a ne samo zdravstveni. Svaka druga žena i svaki četvrti muškarac koji su starosti preko 50 godina mogu dobiti prelom kosti, i to najčešće na kičmenom stubu. Ovi međupršljenski prelomi mogu doživotno da onesposobe tog pacijenta, odn. da mu zakomplikuju život u smislu da on mora tražiti tuđu pomoć za obavljanje svakodnevnih aktivnosti.
U svakom minutu se dešavaju prosječno dvije frakture. To znači da se svakih 30 sekundi u Evropi dešava prelom kao posljedica osteoporoze.
Iz svega ovoga vidimo da osteoporoza predstavlja značajan zdravstveni problem ne samo kod nas, nego i na nivou čitavog svijeta. U posljednje vrijeme, to predstavlja značajni problem u našim ambulantama.
Podaci iz SAD-a kazuju da oko 10 miliona Amerikanaca ima osteoporozu, a čak 45 miliona njih ima tzv. nisku gustinu kosti, osteopeniju. To je prelazni period između normalne, zdrave i čvrste kosti i osteoporoze. Svi ti pacijenti su potencijalno pacijenti koji će u jednom momentu razviti bolest. Tako dolazimo do brojke od 50 miliona pacijenata koji su samim tim rizični za nastanak fraktura. Naime, u Americi se godišnje dogodi više od 2 miliona fraktura zbog same osteoporoze. Dominantno se to dešava kod žena: čak 70%.
Takođe je važan i ekonomski problem da kod pacijenata koji se liječe i imaju osteoporozu godišnja cijena liječenja prevazilazi godišnje cijene liječenja karcinoma dojke, infarkta ili moždanog udara kod žena starosti 55 godina i više. To je veliki trošak za zdravstveni sistem svake zemlje.
Problem kod otkrivanja osteoporoze je to što ona često dugo godina može biti asimptomatska, tj. da pacijenti dugo vremena nemaju problem u vidu boli, otežanog kretanja i sl., čak ponekad i frakture koje se dešavaju na kičmenom stubu ostaju neprimjetne . Pacijent ih praktično i ne primijeti, osim što će možda nekad reći ljekaru u ambulanti da mu se smanjila visina ili da malo ima otežani hod, ali to sve može biti zanemarljivo, tako da osteoporoza bude i godinama asimptomatska odn. neprepoznata. Loše je što kod dužeg trajanja osteoporoze raste rizik od preloma i vremenom se dodatno osiromašuje koštana masa ili gustina.
Zlatni standard za ranu dijagnostiku je tzv. osteodenzitometrija. To je poseban vid snimanja koji se radi i kod nas u Kliničkom centru. Ranije se osteoporoza mogla dijagnostikovati i rendgenskim snimkom. To se i danas radi u ustanovama koje nemaju aparat za osteodenzitometriju. Međutim, tu se dijagnoza može postaviti tek kod jako velikog gubitka koštane mase koji iznosi 30-40%. Zbog toga se dešava da ti pacijenti često kasne sa postavljanjem dijagnoze. Važno je i istaći da je kod osteodenzitometrije doza zračenja jako mala i nije potrebna posebna priprema za pregled koji traje po 5 minuta, iako postoji uvriježeno mišljenje da taj pregled zahtijeva posebnu pripremu, da su visoke doze zračenja, da se ne smiju ponavljati itd. Osteodenzitometrija omogućava da se pregledi rade i više puta u nekoliko narednih godina ukoliko je to potrebno.
Osteodenzitometriju ne radimo svima: nećemo ih raditi mladoj ženi koja ima uredan menstrualni ciklus i nema komorbiditete, djeci koja nemaju prelome ili idiopatske bolesti, nećemo raditi muškarcima mlađe životne dobi bez komorbiditeta.. Ciljna grupa su žene starije od 65 godina, žene koje su u postmenopauzi a imaju rizik za frakturu ili su već imale frakturu, žene koje su u postmenopauzi, koje dugo uzimaju određene ljekove, prije svega kortikosteroide, koji i te kako negativno utiču na koštanu gustinu, i odraslima koji imaju određena oboljenja ili uzimaju ljekove koji su povezani sa niskom koštanom masom ili gubitkom kostiju.
Preporuka je da se kontrolna osteodenzitometrija radi na dvije godine. To se odnosi na pacijente koji prije svega imaju dijagnostikovanu osteoporozu i svaki kontrolni pregled se radi na dvije godine. Ukoliko na prvom pregledu imaju urednu koštanu gustinu ili diskretnu osteopeniju, ni oni ne moraju raditi osteodenzitometriju na dvije godine. Frekvenca ponavljanja snimanja je obično 2-5 godina. Ponekad taj raspon može da bude i kraći: ukoliko je potrebno procijeniti dejstvo specifičnih ljekova ili sl., kada može da bude i na godinu dana.
Na osnovu ukupnog zdravstvenog stanja pacijenta, složenosti njegove kliničke slike, terapije koju prima, može se vršiti slobodna procjena od strane ljekara da se ova analiza uradi i ranije, ali tu odluku treba prepustiti ljekarima.
Imamo veliki broj pacijenata koji se dijagnostikuju u Kliničkom centru i svakodnevno bilježimo porast broja pacijenata sa osteoporozom, što je posljedica mnogobrojnih bolesti kojima je izložena savremena populacija, ali istovremeno i (zlo)upotrebe pojedinih ljekova koji takođe mogu doprinijeti da dođe do ranog razvoja osteoporoze.
Dodajte komentar