Tribina na Univerzitetu: Mitovi, činjenice i posljedice COVID-19

Univerzitet Crne Gore bio je domaćin tribine Pandemija COVID-19: mitovi, činjenice i posljedice. Skup je realizovan 25-og februara, a bio je interaktivnog karaktera. Renomirani stručnjaci odgovarali su na pitanja moderatorke Maše Ždralević, studentkinje Medicinskog fakulteta Univerziteta Crne Gore, kao i na pitanja publike.

Druga univerzitetska tribina Univerziteta Crne Gore započeta je podsjećanjem na uticaj Cov-2 pandemije kojim je naglašeno da pandemija predstavlja globalni izazov za javno zdravlje. Njeno neumoljivo širenje uticalo je na svaki aspekt života društava širom svijeta. Ona, u vezi s tim, zahtijeva odgovor društava na svim nivoima, pa je u vezi s tim i započet veliki broj projekata. Dr Brankica Dupanović, stručna saradnica na Medicinskom fakultetu Univerziteta Crne Gore, infektolog i klinički farmakolog u Kliničkom centru Crne Gore, prof. dr Dragan Laušević, redovni profesor na Medicinskom fakultetu i specijalista na Institutu za javno zdravlje, dr Tamara Jovićević, imunolog u Kliničkom centru Crne Gore i dr Tea Dakić, specijalista psihijatrije na Odsjeku za psihijatriju Kliničkog centra Crne Gore zastupali su aspekt struke u navedenom mozaiku pitanja i odgovora na Univerzitetu.

Značaj informisanja i aktuelni trenutak pandemije

Prvi segment tribine predstavljao je upit o važnosti pravovremenog, preciznog i efikasnog informisanja stanovništva o osnovnim konceptima od značaja za odgovor na izazove pandemije. U cilju shematizovanja aktuelnog trenutka pandemije postavljen je i upit o prisustvu novih varijanti virusa i postkovid stanjima. Posmatrajući problem s aspekta kliničara dr Brankica Dupanović objasnila je da u svakodnevnom radu primjećuje da postoji dosta dezinformacija, tako da ne postoji tako visok nivo povjerenja i slijepo vjerovanje ljekaru ili medicinskom osoblju. — Danas pričamo o steltu, podvarijanti omikrona, sa za sada lakom kliničkom slikom ili varijantama delta omikrona. Dosta se radilo na prezentacijama informacija za široku javnost, međutim, uvijek ima prostora za više — kazala je ona.

Prof. dr Dragan Laušević objasnio je da, što se tiče informacija, onaj koga je interesovao kovid, imao je mogućnosti da se informiše. — To je pogotovu bilo izraženo u toku prvog talasa i to je nešto na šta naše stanovništvo dosta dobro reaguje — rekao je on. Podsjetivši na tok pandemije i uporedo s tim informisanjem na globalnom nivou, on je naveo da je suzbijanje pandemije možda moglo početi i ranije, kao npr. u Kini. Ipak, prof. dr Laušević je ocijenio da mi dosta dobro improvizujemo i reagujemo, te da je uz nesebičnu podršku svih ljudi dobre volje postignut izuzetan uspjeh u smislu stavljanja situacije pod kontrolu već nakon 42 dana.

U vezi s dezinformacijama, niko u svijetu nije se dobro snalazio. Ocjenjujući da smo kao narod veoma skloni padu pod uticaj dezinformacija, prof. dr Laušević je upozorio na podatke koji ilustruju visoku cijenu takvog ponašanja: trenutno smo na 5-om mjestu u Evropi po smrtnosti, Peru je na prvom mjestu. Najviše uspjeha u smislu predupređivanja smrtnih ishoda bolesti imali su zdravstvveni sistemi u Izraelu, Njemačkoj, Danskoj, Finskoj, Kini, Južnoj Koreji. Novi Zeland bilježi tek 1 smrtni slučaj na 90.900. Inficiranih osoba. U Crnoj Gori, podsjetio je prof. dr Laušević, od kovida je umrlo više osoba nego za posljednje 4 decenije od svih zaraznih bolesti.

Ističući da nije važno koliko je neka bolest opasna, nego da je daleko važnije koliko je ona učestala, prof. dr Laušević je naglasio značaj vakcinacije u suzbijanju zaraznih bolesti.

Kako je odmicao tok pandemije, sve više problema pravilo je širenje dezinformacija. — Sada imamo virus koji je visoko mutagen, vrlo transmision i koji pored ljudi može da inficira i životinje. Naravno da u smislu sprovođenja vakcinacije nijesmo u prednosti u odnosu na virus, ali to ne znači da se ne treba boriti — kazala je dr Tamara Jovićević. Slažući se s ocjenom da se nije djelovalo dovoljno brzo i dovoljno masivno, ona je ocijenila da je djelimičnim vakcinisanjem pandemiji data mogućnost da se širi i mutira u sojeve koji sada izbjegavaju prethodno stvoreni imunski odgovor.

— Sada kada imamo veću populaciju koja je vakcinisana, virus je pod pritiskom da mutira na način da evoluira u one sojeve koji će sada da izbjegavaju postojeći imunski odgovor. Sada se suočavamo sa infekcijama ljudi koji su već preležali bolest ili su već vakcinisani. Međutim, apsolutno ne treba odusatajati u vakcinisanju — istakla je ona. — Opšta javnost je dosta informisana o efektima vakcinacije, ali postoje zablude o tome koji su neželjeni efekti ili šta mi vakcinacijom i u kojoj mjeri možemo da postignemo i koliko nam je tu bitna saradnja svih ljudi, koliko je bitno prihvatanje realne situacije — dodala je u zaključku.

Dr Tea Dakić je objasnila da nijesmo navikli na krize ovog tipa i na to da komuniciramo s javnošću na način koji je sada zastupljen. Obrazovanje, po njenoj ocjeni, stagnira ili nazaduje dok nauka ogromnim koracima grabi naprijed. Emocija i strah javljaju se kao modifikatori ponašanja, a povjerenje u struku sve više postaje stvar obrazovanja. Iz iskustva pandemije, po njenom mišljenju, premalo je naučeno, ali se ne može ni živjeti u kontinuiranom strahu i pod pritiskom. Odgovarajući na pitanje dokle sežu prava i obaveze, dr Dakić je istakla: do onog trenutka odakle počinje tuđa sloboda i tuđe pravo.

Pravni aspekt vakcinacije

Dr Dragan Laušević kaže da je u Crnoj Gori je prilično dobro regulisan sistem u vezi s vakcinacijom. Bez obzira na sve licence koje su dobijene, stručno regulatorno tiijelo savjetuje Ministarstvo zdravlja kako da postupi. Po pitanju vakcinacije djece, savjetovana je imunizacija prvenstveno one djece koja imaju neke od bolesti koje ih stavljaju u veliki rizik. Ona je dakle preporučena, ne obavezna. – Na osnovu licence vjerujem u sve vakcine i ljekove samo donde dok se ne dokaže drugačije – kaže prof. dr Laušević.

Ističući značaj imunizacije u prevenciji bolesti tipa hepatitisa B, C, te nekih vrsta karcinoma, prof. dr Laušević je naglasio da od malignih bolesti umire veliki broj ljudi, ali sada već imamo vakcine kojima sprečavamo obolijevanje, uz zavidno iskustvo u smislu izostanka obolijevanja u zemljama koje već 15-ak godina primjenjuju ovaj vid prevencije. Ilustrujući sistem bezbjednosti dostupnih vakcina, on je podsjetio da sve podatke o vakcinama svaka osoba u Crnoj Gori, ne samo da može da dobije od ljekara, nego ima dostupne na sajtu Agencije za ljekove i medicinska sredstva.

Pojava različitih sojeva COVID-19 i težina kliničke slike

Opisujući aktuelnu kliničku situaciju dr Brankica Dupanović navela je da delta soj COVID-19 virusa pokazao težu kliničku sliku, sa mnogo više hospitalizacija u odnosu na omikron. On napada sve organe i sisteme organa, a najveći problem je terapija. U vezi s dilemom o primjeni antibiotika ona je objasnila da njihovom upotrebom ne možemo ništa posebno uraditi kad je u pitanju virusna infekcija. Međutim, pošto ne postoji dostupan lijek, davanje antibiotika u prvim danima infekcije utiče na smanjenje aplikacije virusa i njegove replikacije.

Ističući da odabir terapije treba da bude takav da treba čuvati izuzetnu važnu bakterijsku floru prof. dr Laušević je izrazio nadu da u vezi s pandemijskim sojevima virusa priča ide u dobrom smjeru, u smislu pojave blažih oblika. Ipak, on je iznio poziv na opreznost zbog postojanja opasnih sojeva virusa. — Čuvajte se toga da je omikron soj izuzetno blag. On jeste blag u Evropi jer je izuzetno visoka stopa vakcinacije. Vakcina na omikron soju se već pravi i biće jako dobra za starije osobe čiji imuni sistem slabije djeluje. Imamo informaciju da bi kod nas mogla biti dostupna u martu — kazao je on.

mRNK vakcine

mRNK vakcine predstavljaju tehnologiju razrađenu tokom posljednjih 20 godina. Informacione RNK vakcine su jedine vakcine koje, pored “živih” vakcina koje smo nekad imali, podstiču dobar odgovor humoralnog imuniteta. Ovim se podstiče i vrlo intenzivan celoimunski odgovor, što je jako važno ako se ima u vidu činjenica da se na virus može djelovati do trenutka kada uđe u ćeliju. Ova tehnologija omogućava da se praktično za 3,5 mjeseca razvije vakcina na aktuelni zarazni soj. Ipak, informaciona DNK je veoma osjetljiva i zato se kreiraju lipidne nanočestice koje je štite.

Bez obzira na aktuelni stadijum pandemije, u okviru tribine je poručeno da ne treba odustajati od vakcinisanja jer ono svakako utiče na eliminisanje virusa. Samim tim dobija se zaštita od teških oboljenja. Što se tiče testiranja u okviru velikog obuhvata, iskustvo s pandemijom pokazuje da se pojavljuje opterećenje u vezi s njegovom pouzdanošću s obzirom na način kako se test koristi.

Mentalno zdravlje i postkovid simptomi

Za svaku krizu i katastrofu tipično je da najmanje 1/4 populacije koja je doživljava ima benefita od psihološke prve pomoći. To, po objašnjenju dr Tee Dakić, pokazuje da su ti ljudi najmanje u distresu. — Distres je nešto što je štetno za nas globalno i može da dovede u produženom trajanju do anksioznosti i agresivnosti, ali i do nekih tjelesnih oboljenja kasnije. U distresu bude najmanje polovina ljudi, a beneficira od psihološke prve pomoći nekih barem ¼ — kaže dr Dakić.

U vezi s pružanjem pravovremene psihološke podrške, kod nas je obučavano zdravstveno osoblje Hitne medicinske pomoći, policije i vojske. S obzirom na reakciju na pandemijske okolnosti, dr Dakić kaže da je karakterističan ogroman burn out zdravstvenog osoblja i onog osoblja koje blisko učestvuje u događajima. — Zdravstveno osoblje je bilo najpogođenija populacija. Ogroman broj dežuranja vodio je ogromnom stresu, a zdravstveni radnici su bili ogromno izloženi — kaže ona.

Istraživanja pokazuju da su u nekim skrininzima za samoprocjenu značajno porasle stope anksioznosti, depresivnosti i distresa, naročito u prvim mjesecima pandemije, ali su se vratile na početne prepandemijske vrijednosti, i to do kraja prve godine. Čovjek je, po zaključku dr Dakić, mnogo otporniji nego što može i da sanja. Iako je očekivano da će kao odgovor na pandemiju porasti stope suicida, to se ipak nije desilo, a čak se pojavio i podatak da je tokom pandemije učestalost suicida bila niža, te da je došlo do jačanja međuljudskih odnosa. Što se tiče dominantnog mentalnog stava u aktuelnom trenutku dr Dakić je ocijenila da je trenutno na snazi jedan zamor u okviru kog neki ljudi posežu za primitivnijim načinima psihičkog otpora: npr. ignorisanjem stvarnosti.

Veliki distres i generalizovana anksioznost uočeni su kod osoba koje su bile inficirane korona virusom i koje su imale srednje umjerene do teške kliničke slike. Takođe, kod ozbiljnih infekcija se viđao i prebrzi, naprasni ulazak u demenciju i druge neurokognitivne poremećaje, događaje iz spektra psihoza. COVID-19 je, po ocjeni dr Dakić, neurotoksičan, a o razlogu toga se ne zna puno.

U toku prvih godina pregledi u psihološkim ambulantama su bili nedostupni, pa je povećan broj posjeta ovim ljekarima. Povećan je broj postkovid pregleda i razlozi su obično povećana anksioznost, a kovid je ubrzao i razvoj nekih zdravstvenih problema kojima su ljudi inače bili skloni. Povećan je broj prvih dijagnoza anksioznosti i agresivnosti.

Čemu nas je iskustvo u vezi s pandemijom naučilo?

Naročito je poražavajuća bila nepredvidljivost kliničke reakcije na infekciju COVID-19. Kliničari, prema stavu dr Dupanović, nijesu imali šansu za preventivno djelovanje, a primijećena je i genetska uslovljenost bolesti. — Omikron je bio predvidljiviji, a delta nikako. Nepredvidljivost je bila na ogromnom nivou — kazala je ona. Poslije mjesec dana od oporavka kod velikog broja pacijenata uočeno je oštećenje srčanog mišića, problemi sa koncentracijom, zaboravnošću, eskalacija simptoma u vezi s ranijim bolestima. Stoga posebno dobija na značaju potreba za uspostavljanjem Infektivne klinike i dobre opskrbljenosti kadrom.

Prof. dr Laušević je procijenio da je iz iskustva pandemije naučeno dosta, ali očekuje nas još dosta toga. Posebno ohrabruje činjenica da je postignut dogovor sa donosiocima odluka za dobijanje programa za praćenje onog što se dešava u svijetu, u smislu objavljenih publikacija i aktuelnosti u vezi s pandemijom. Ovog puta Tajvan je bio u tom smislu u velikoj prednosti. Nakon 20 godina priče o Infektivnoj klinici, ovog puta ta sredstva su definitivno opredijeljena. Nove poduhvate treba graditi na bazi procjene da će vodeće bolesti u narednih 10 godina biti iz linije depresije. Sve ove bolesti su zoonoze i mi kao mediteranski basen naročito smo osjetljivi na njih.

Ističući da se mora raditi na stvaranju uslova za efikasan medicinski kadar, ali i u oblasti obrazovanja djece u smislu edukacije o potrebama zdravog života, mogućnostima za njega i osnovnih medicinskih preporuka dr Tamara Jovićević je nagovijestila da će budući kurs biti praćenje ponašanja pandemijskog virusa. Kao signal o preopterećenosti sistema ona je navela da poražavajuće djeluje činjenica da je drastično opalo interesovanje ljekara za javljanje na specijalizaciju zbog preteških uslova rada.

U okviru tribine naročito je naglašen značaj optimalnog funkcionisanja zdravstvenog sistema, na način što će biti ispunjeni uslovi obezbjeđenja kadra, kao i međusobne solidarnosti različitih društvenih resora: vojska, policija, studenti volonteri, medicinari, higijenski radnici. Naravno, ne manje je važno obezbjeđenje materijalnih resursa. — Ovo je velika lekcija za koju se nadamo da ćemo kao društvo da je dobro iskoristimo za dobrobit budućih generacija — rekao je prof. dr Laušević.