Udruženost novootkrivenog dijabetesa melitusa sa gojaznošcu i arterijskom hipertenzijom

Dijabetes melitus je hronična, opaka i neizlječiva bolest. Jedna je od najrasprostranjenijih hroničnih bolesti i pokazuje stalni porast incidencije, naročito neki oblici ove bolesti. Od davnina je bila poznata, a karakteristični simptomi su prilično dobro opisani na papirusu Ebers iz starog Egipta, iz oko 1550. godine prije nove ere.

U svijetu od šećerne bolesti boluje 246 miliona ljudi, a svake godine oboli dodatnih 7 miliona. Smatra se da će 2025. godine od dijabetesa melitusa bolovati 380 miliona ljudi. Godišnje od posljedica i komplikacija ove svjetske epidemije umire 3,8 miliona ljudi, što znači da ova bolest svakih 10 sekundi odnese po jednog žitelja naše planete. Budući da ni Crnu Goru nije zaobišla ova epidemija, u 2006. godini u vanbolničkoj zaštiti evidenti­rano je ukupno 5.842 oboljela, prema podacima kojima raspolaže Institut za javno zdravlje Crne Gore.

Dijabetes melitus predstavlja sindrom poremećenog metabolizma, sa prisutnom hiperglikemijom – usled smanjene sekrecije insulina, smanjenog biološkog dejstva insulina, ili i jednog i drugog. Javlja se najčešće kod starijih od 50 godina, ali se može javiti u svim životnim dobima, čak i kod djece i trudnica. Dovodi do komplikacija koje značajno utiču na dužinu i kvalitet života oboljelih. Prava epidemija gojaznosti koja je prisutna širom svijeta, a posebno u visokoindustrijalizovanim zemljama nastanka dijabetesa. Na porast učestalosti dijabetesa najveći značaj ima savremeni „zapadnjački” način života, koji se karakteriše povećanom količinom kalorija i masti u ishrani, sedentarnim načinom života (smanjena fizička aktivnost), „stresnim životom”, lošim navikama (pušenje…) itd.

Komplikacije dijabetesa su česte, i predstavljaju direktan uzrok invalidnosti i mortaliteta oboljelih od dijabetesa melitusa. Mogu biti akutne i hronične. Akutne komplikacije su dijabetesna ketoacidoza, dijabetesno hiperosmolarno neketogeno stanje, laktatna acidoza i hipoglikemija. Hronične komplikacije su posljedica zahvatanja krvnih sudova, i u njih spadaju: dijabetesna retinopatija, dijabetesna nefropatija, dijabetesna neuropatija, dijabetesno stopalo i kardiovaskularne komplikacije. Dijabetes je najčešći uzrok sljepila, a 20-25% bolesnika sa terminalnom bubrežnom insuficijencijom jesu dijabetičari. Oni imaju 15-20 puta veći rizik da dožive amputaciju na stopalima nego nedijabetičari. Aterosklerotične bolesti, a prije svega koronarne bolesti, u oko 70% dijabetičara bile su uzrok smrti. Procjenjuje se da je životni vijek oboljelih od dijabetesa tipa 2 kraći za 8-10 godina.

Veliki broj ljudi živi sa dijabetesom a da to i ne zna. Njega je lako previdjeti, pogotovo u latentnoj ili početnoj fazi. Zbog toga je preventivni pregled nivoa glukoze u krvi veoma bitan, jer na vrijeme može dati nadu za eikasno, pravovremeno i dobro regulisano liječenje. Na taj način se mogu umanjiti efekti ove globalne epidemije i njenih devastirajućih ličnih, socijalnih i ekonomskih uticaja.

Rani skrining je na korak između prevencije, sa jedne, i blagovremenog liječenja, sa druge strane. Njime se smanjuju troškovi liječenja teških komplikacija dijabetesa, zato što on pred­stavlja jedan od vidova prevencije komplikacija. Komplikacije se preventivnom kontrolom i ranim otkrivanjem dijabetesa mogu, ako ne spriječiti, ono bar odložiti na duži rok.

Istraživanje tipa studije presjeka zasnovane na pregle­danih i istestiranih 300 dobrovoljnih ispitanika, realizovano je na 8 punktova u bjelopoljskoj opštini. Studija je započeta 3. 11. 2007. godine, a finalizovana 23. 2. 2008. godine. Inicijator i izvođač akcije ranog otkrivanja dijabetesa, iz koje su podaci uvršteni u studiju bila je nevladina organizacija „Društvo za borbu protiv šećerne bolesti”, iz Bijelog Polja. Istraživanjem je obuhvaćena populacija starosti između 12 i 89 godina, oba pola, po principu dobrovoljnog učešća u akciji. Jedinicu posmatranja predstavljali su svih 300 uključenih ispitanika. Parametri koji su prikupljani i koji čine obilježja studije bili su: pol, godine starosti, tjelesna visina (izražena u cm), tjelesna masa (kg), indeks tjelesne mase (Body Mass Index, BMI – kg/m2), visina arterijskog krvnog pritiska (mmHg), i koncentracija glukoze u krvi mjerena našte (mmol/l). Sva mjerenja su izvedena na standardizovan način, prikladnom, ispravnom i kalibrisnom aparaturom, uz asistenciju i nadzor stručnog lica (ljekara). Građani zainteresovani za učešće u akciji obaviješteni su o njenom sprovođenju nekoliko dana prije, te su se za nju mogli adekvatno pripremiti (uslovi našte -12 časova gladovanja). U obradi podataka dobijenih akcijom korišćena je prosta statistička analiza.

Ispitano je ukupno 300 osoba, i za svaku od njih komple­tirana su i numerički ili atributivno utvrđena unaprijed predviđena obilježja. Muškog pola bilo je njih 126, ili 42% od ukupnog broja. Ženski pol čini ostatak od 174 osobe, ili 58%. Prosječna starost ispitanika bila je 56,9 godina.

Od ukupnog broja ispitanika, kod 42 našte su izmjerene vrijednosti glukoze u krvi veće od 7 mmol/l, što je signifikantno za dijabetes melitus. Kod ovih ispitanika dijabetes do sada nije bio dijagnostikovan, te oni predstavljaju novootkrivene slučajeve. U ukupnom broju ispitanika zauzimaju učešće od 14%. Koncen­tracija glukoze u krvi novootkrivenih slučajeva dijabetes melitusa na mjerenju je pokazala rezultate od 7 mmol/l do 25,9 mmol/l, sa prosjekom od 10,83 mmol/l. Broj novootkrivenih dijabetičara jednak je kod muškog i ženskog dijela ispitivane populacije i iznosi po 21. To znači da je dijabetes melitus de novo otkriven kod 16,66% ispitanih muškaraca i kod 12,06% žena. Ovaj podatak sugeriše na nešto veću učestalost dijabetesa kod muškog dijela ispitanika.