Umnjaci (poznati i kao zubi mudrosti ili ,,osmice”), su zubi koji se pojavljuju na samom kraju usta između 18. i 25. godine života. Oni posljednji niču od stalnih zuba. Umnjaci predstavljaju osmi zub od medijalne (središnje) linije u ljudskoj vilici. Odrastao čovjek najčešće ima četiri takva zuba. U 30% populacije zabelježen je nedostatak barem jednog od četiri umnjaka. U 20% populacije oni se nikad ne pojavljuju, ni na novou zametka zuba. Impaktiran zub podrazumijeva zub koji nije nikao zato što mu je normalan put nicanja ometen ili blokiran nekom preprekom. Impaktiran zub može da bude bilo koji zub ali najčešće su gornji i donji umnjaci, gornji očnjaci, donji premolari itd. Donji umnjaci najčešće stvaraju komplikacije vezane za impakciju. Poluimpaktiran zub je zub koji je djelimično vidljiv u usnoj šupljini a djelimično prekriven mekim tkivom. Procentualno oko 15% populacije ima problema sa impaktiranim i poluimpaktiranim zubima. Najčešće, impaktirane osmice dugo ne predstavljaju nikakav problem. Uoče se u ustima ako se uradi OPT snimak iz nekih drugih razloga, tada mogu da se pojave na snimku. Nameće se da OPT snimak (skr. za ortopantomogram) predstavlja RTG snimak izbora za dijagnozu, ali i prognoziranje i planiranje terapije (sl.1). Ako dodje do infekcije, najčešća je ta perikoronarna infekcija, simptomi uglavnom budu bol u toj regiji, koji može da se širi ka uhu i grlu, a u težim slučajevima i otežano gutanje (disfagia), kao i otežano otvaranje usta (trizmus). Razlozi impakcija nisu u potpunosti razjašnjeni i mogu biti brojni, a najčešći su: nedostatak prostora u zubnom luku, ograničen rast vilica u napijred-nazad smjeru, nepravilan položaj zubnog zametka iz kojeg nastaje zub, kada je zubni zametak duboko postavljen u kosti, skleroza kosti ili zadebljanja sluzokože na mjestima gde trebe da izniknu zubi, prisustvo prekobrojnih, impaktiranih zuba, prisustvo patološkoh tvorevina (ciste, odontomi, tumori). Nasljeđe je predisponirajući faktor za nastanak impakcija. Naime, radi se o disproporciji između veličine zuba (koju dijete nasljeđuje od jednog roditelja) i veličine vilica (koje nasljeđuje od drugog roditelja). Komplikacije kao posljedica ne tretiranja impaktiranih zuba mogu da budu mnoge: perikoronitis, stvaranje parodontalnog džepa oko susjednog zuba, karijes, bol , patološki procesi (ciste, tumori), stvaranje ortodontskih anomalija. Terapija se zasniva na hirurškom vađenju impaktiranog zuba. Nakon uspostavljanja dijagnoze, kliničkog pregleda i analize rendgen snimka, planira se sama hirurška intervencija. Ona se sastoji od incizije, oslobađanje zuba od kosti, njegovog odstranjena i na kraju od ušivanja načinjene incizije.
Postoperativno se pacijentima ordiniraju antibiotici kao prevencija infekcije, kao i preparati protiv otoka, koji je najintenzivniji 48 sati poslije intervencije. Pacijentima se savjetuju i analgetici koji se uzimaju po potrebi, jer prag bola nije isti kod svakog čovjeka. Nekada iz ortodontskih razloga, potrebno je uraditi hirurško vađenje impaktiranih umnjaka koji nisu završili rast korjena. Takva intervencija se naziva žermektomija i obično se izvodi u 13-toj ili 14-toj godini života.
Dr Marko Rašović
Ordinacija Apolonia, Podgorica
Dodajte komentar