Vaginizam je seksualni poremećaj u čijoj je osnovi nevoljni spazam spoljne trećine vagine, tako da je njen otvor zatvoren i onemogućen je prodor penisa. U težim slučajevima, ova kontrakcija mišića vagine može biti udružena sa kontrakcijom mišića karlice, pa i cijelog tijela. U blažem obliku, ovaj genitalni grč prouzrokuje bolni koitus, kada je prodiranje penisa u vaginu moguće, ali je to bolno za ženu.
Kako nastaje, odnosno koji mehanizmi pokreću refleksni grč vaginalne muskulature ? Ovaj grč muskulature može biti pokrenut i uslovljen organskim promjenama – lokalna zapaljenja vagine i / ili karličnih organa, ali i prethodni bolni koitus na čijoj osnovi se razvija spazam mišića. Znatno česće, uzrok ovog poremećaja je psihološkog porijekla. Odnosno, centralni problem u psihogenom nastanku vaginizma predstavlja strah od koitusa.
Psihogeni vaginizam može nastati kao posljedica djelovanja fizičke traume na neki oblik seksualnog ponašanja. Na primjer:
•U slučajevima bolnog kažnjavanja žene, tokom djetinjstva i u ranoj mladosti, a za dodirivanje polnog organa ili mastrubacije
•Zbog bolnih povreda vagine neprimjerenim predmetima može doći do razvoja uslovne reakcije od prodiranja stranih predmeta s posljedičnim odbrambenim grčem vaginalne muskulature
•Bolno razdjevičenje, bilo zbog rigidnog, čvrstog himena, bilo zbog nepažnje i grubosti partnera
•Silovanje
•Vaspitne poruke koje uče ženu da je seksualno ponašanje nemoralno
•Nepovoljna ranija seksualna iskustva žene
•Nedovoljno vlaženje vagine usljed nedovoljne uzbuđenosti.
Uloga partnera u nastanku poremećaja nije zanemarljiva. Naime, ukoliko partner ispoljava seksualne poremećaje tipa impotencije ili prerane ejakulacije, kod žena to može usloviti neprijatnost vezanu za seksualni čin i posljedični strah od te neprijatnosti. Grub i nepažljiv partner, kao i manipulativan i eksploatatorski nastrojen partner, mogu kod žene pokrenuti mehanizam nastanka ovog poremećaja. U psihološkoj praksi zabilježeni su slučajevi kada je ovaj poremećaj nastao kao instrument žena za pribavljanje pažnje partnera ili pak protesta protiv nametnutog partnera.
Vaginizam se ispoljava u seksualnim situacijama, ali i u okolnostima higijenskih postupaka (tamponiranje žene) i ginekološkog pregleda, odnosno u svakoj situaciji gdje ženi „prijeti opasnost” od prodiranja stranih predmeta u vaginu.
Spektar izraženosti ovog poremećaja je širok, od bolnog koitusa nastalog usljed nepotpunog grča vagine, koji ipak omogućava prodiranje penisa, pa do grča muskulature cijelog tijela i paničnog straha. Ovdje se mora pomenuti i slučaj grča vaginalne muskulature u toku samog koitalnog odnosa koji je neprijatan za oba partnera, nastao usljed nagle pojave straha kod žene. Ovako nastali grč onemogućava izlazak penisa iz vagine i izuzetno je bolan za oba partnera. Terapijski pristup čini medikamentozno opuštanje muskulatornog grča. Ovdje se radi o akutnom poremećaju koji obično ne zahtijeva dalji tretman, ali se zbog dramatičnosti događaja javljaju stid i sram od medicinskog osoblja koje je prisustvovalo razdvajanju ili za njega zna. Otvoren razgovor sa pacijentima od strane medicinskog osoblja, pun topline, podrške i razumijevanja, od velikog je značaja za nenastajanje trajnijeg poremećaja u seksualnom ponašanju.
Liječenje
Liječenje vaginizma je relativno lako i efikasno. Najčešće je dovoljan psihoterapijski bihejvioralni tretman, bez primjene medikamentozne terapije. Terapijski pristup je individualan i zavisi od istorije nastanka poremećaja, intenziteta ispoljavanja, kao i subjektivnog doživljaja žene. Prisustvo partnera je poželjno (ne i neophodno), ali u kasnijim fazama terapije. U slučaju intenzivne izraženosti poremećaja (panični strah, grč muskulature butina i cijelog tijela), početak terapije uključivao bi desenzitizaciju u imaginaciji, pri čemu je neophodno ženu naučiti da ovlada nekom od tehnika relaksacije, kao sredstvom za inhibiciju strahova. Poželjno je da žena ovlada i Kegelovim vježbama, kako bi ih primjenjivala radi ovladavanja voljnog stezanja i opuštanja muskulature pubokokcigealnih mišića. Naravno, terapiju treba početi davanjem informacija o ljudskoj seksualnosti i anatomiji ljudskih polnih organa. Terapija se nastavlja po potpunom gašenju strahova kod žene, zamišljanjem seksualnih i drugih „opasnih” situacija, desenzitizacijom uživo.
Terapijski princip je postupnost. Koriste se razna pomagala (tamponi, prsti dilatatori, vještački falusi). Princip je da se u vaginu uvlače predmeti prvo najmanjeg promjera. U zavisnosti od doživljaja sraha, oni tu ostaju kraće ili duže vrijeme, a po prestanku straha, uvlači se predmet većeg promjera, i to samo tada kad kod žene ne postoji ni najmanja doza straha pri uvlačenju predmeta manjeg promjera.
Kada žena više ne osjeća strahove, odnosno kada se više ne javljaju grčevi vaginalnih mišića pri uvlačenju vještačkog falusa zadovoljavajućeg promjera u vaginu, pristupa se sljedećoj fazi u terapiji – koja podrazumijeva prisustvo partnera, dok žena manipuliše pomagalima. Ta faza podrazumijeva da partner preuzima ulogu manipulatora pomagalima. Završna faza terapije jeste koitalni odnos, gdje se partneru skreće pažnja da ne čini grube i nagle pokrete i preporučuje se pozicija žene iznad muškarca. U slučaju pojave straha kod žene, ili grča vaginalne muskulature, terapija se vraća korak unazad, odnosno na terapijsku fazu u kojoj žena ne osjeća ni najmanji strah.
Piše: Radmila Stupar-Đurišić, dipl. psiholog
Add comment