Uprkos veoma raspoloživim terapijskim opcijama, hronična venska bolest gotovo da se zanemaruje do stadijuma koji može biti veoma ozbiljan. Većinu oboljelih čine osobe ženskog pola, čak oko 70%.
Prezentujući savremeni pristup u liječenju hronične venske bolesti, dr Perica Maraš, ljekar Kliničkog centra Crne Gore, ukazao je na karakteristike hronične venske insuficijencije. Radi se o, kako je tokom Desete Medikalove konferencije objasnio, problemu koji se dosta često sreće u medicinskoj praksi, ali koji je dosta zapostavljen, gotovo marginalizovan.
Hronična venska insuficijencija je veoma težak i ugrožavajući sindrom koji se najčešće javlja nakon dugih ponavljajućih i dubokih venskih fibroza i upala vena. Nekada se smatralo da je neophodno da protekne dugi niz godina da bi došlo do venske insuficijencije. Međutim, danas se to stanje može desiti u mnogo kraćem vremenskom periodu, čak na godinu-dvije dana od postavljanja početne dijagnoze.
Hronična venska insuficijencija je stanje koje se razvija nakon čestih venskih tromboza i upala vena. U osnovi ovog stanja je često i venska hipertenzija. Otprilike 70% oboljelih pripada ženskom polu, a jako je interesantno i da se samo 1 od 4 pacijenta konsultuje sa ljekarom vezano za ovo stanje.
Kako u domenu makrocirkulacije, oštećenja se mogu dogoditi i u domenu mikrocirkulacije. U vezi s makrocirkulacijom dolazi do oštećenja valvula i oštećenje venskog zida. Ako je samo to u osnovi bolesti, kako objašnjava dr Maraš, dolazi do varikoznog širenja vena i sl. promjena. Međutim, ako je u pitanju oštećenje mikrocirkulacije, onda se radi o mnogo težem i većem problemu. Tu dolazi do oštećenja kapilara i sl. pojava.
Faktori rizika mogu biti: godine starosti, genetska predispozicija, pol, trudnoća, gojaznost, putovanja avionom, sjedenje, visoka spoljašnja temperatura i hormonski disbalans. Simptomi: U jutarnjim časovima skoro da nema simptoma bolesti, ali kako dan odmiče, subjektivni osjećaj otežalosti u nogama je sve veći, da bi se na kraju dana ispoljila sva težina simptomatologije.
Klasifikacija hronične venske insuficijencije obuhvata 6 nivoa. Na početnom nivou (C0) postoje blagi simptomi u smislu otoka, ali nema patologije vezane za simptome. U C1 stadijumu pojavljuju se vertikularni nervi čija je dimenzija manja od 3 mm. Bolest u sljedećem stadijumu prelazi u varikozne vene, gdje su vene dilatirane preko 3 mm, opipljive i vidljive pod kožom. Nakon toga pojavljuju se otoci djelova potkoljenice, najčešće gležnjeva, a progresija bolesti se nastavlja trofičkim promjenama, zaraslim ulkusima i, na kraju, aktivnim ulkusima.
Lako se dijagnostikuje
Dijagnostika hronične venske insuficijencije se danas, kako kaže dr Maraš, svela na dobru anamnezu, dobar fizikalni pregled i dostupnu ultrasonografsku dijagnostiku venskog sistema. Na raspolaganju je i medikamentozna terapija koja može biti antitrombocitna, antikoagulantna, antibiotska, a diuretici se, kako naglašava dr Maraš, nikad ne primjenjuju u ovim stanjima.
Bez kompresivne terapije liječenje ne može da uspije. Radi se o kompresiji jačine 20-60 mmHg, a kompresivni zavoji i čarape danas su dostupni u različitim varijantama. Kao sistemska terapija u vidu tableta, preporučuje se MPFF – Mikronizovana prečićena flavonoidna frakcija. Njom se postižu efekti venske protekcije, vaskularne permeabilnosti, smanjenje otoka uz antiinflamatorno dejstvo. Prečišćene mikronizovane forme dovode do brze reakcije, a već nakon 2-3 mjeseca primjene ovakvih formi pokazuje se značajno smanjenje simptoma u smislu smanjenja bolova i grčeva u nogama. Mogu se koristiti i u kombinaciji za liječenje duboke venske tromboze, čime se postiže rehabilitacija dubokih vena.
Hronična venska bolest je veoma teška bolest koja se veoma lako dijagnostikuje.
Anita Đurović
Dodajte komentar