Selman Repišti, MA psihologije
Primijenjena psihologija, Fakultet primijenjene nauke,
Univerzitet Donja Gorica (UDG), Podgorica
Prevalencija i metodološki problemi njene procjene
Prevalencija predstavlja broj osoba koje imaju određeni poremećaj, bolest, sindrom ili medicinsko stanje, najčešće u opštoj populaciji, mada možemo govoriti i o prevalenciji među npr. muškarcima i ženama, starijim i mlađim osobama, i slično. Prevalencija se može izraziti kao proporcija ili omjer, na primjer: jedna na svakih sto osoba (1/100) ima u trenutku istraživanja poremećaj X. Takođe, izražava se i procentualno, npr. 1% osoba ima pomenuti poremećaj. Možemo govoriti i o cjeloživotnoj prevalenciji, odnosno procentu populacije koja u nekom trenutku u životu može imati određeni problem koji ima medicinski značaj.
Nije jednostavno procijeniti prevalenciju nekog, u našem slučaju, poremećaja mentalnog zdravlja. Ovdje, u prvom redu, treba potcrtati metodološke probleme sa kojima se susrećemo prilikom ovakvog poduhvata. Drugi problem može predstavljati sama definicija poremećaja ili kriterijumi za postavljanje njegove dijagnoze. Zato nije ni čudo što procjene prevalencije variraju od istraživanja do istraživanja. Međutim, naravno da raspolažemo solidnim procjenama prevalencije pomenute vrste poremećaja. U ovom radu ću vam prikazati nekoliko takvih procjena novijeg datuma, a koje su publikovane od strane provjerenih izvora i institucija odnosno organizacija u svijetu, kao i objavljene u nekim poznatijim naučnim žurnalima.
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO/WHO) navodi da jedna od osam osoba u čitavom svijetu živi sa nekim mentalnim poremećajem. Ista organizacija navodi da je najčešće riječ o anksioznim poremećajima i depresiji. Iznenađeni? Pa baš i nismo.
Poremećaji ličnosti
Nacionalni institut za mentalno zdravlje (NIMH) u SAD-u izvještava, pored ostalog, o prevalenciji poremećaja ličnosti – PL (ovdje spadaju npr. granični, shizoidni i izbjegavajući PL). Ona iznosi nešto više od 9%. To možda ne mora djelovati mnogo, ali pomenuti institut je objavio još jedan podatak, koji nam može biti zanimljiviji, a tiče se komorbiditeta. Naime, gotovo 85% osoba sa poremećajem ličnosti ima jedan ili više drugih mentalnih poremećaja (anksiozni poremećaj, poremećaj raspoloženja, poremećaj kontrole impulsa itd.). Kada smo kod poremećaja ličnosti, u radu koji je Catherine Winsper objavila 2020. godine sa svojim kolegama u Britanskom žurnalu psihijatrije, stoji da su oni zastupljeniji u zemljama visokog u odnosu na zemlje niskog i srednjeg dohotka (9,6 % vs. 4,3%).
Poremećaji iz spektra psihoza
Kada je riječ o shizofreniji, SZO navodi da ovaj poremećaj ima jedna od 300 osoba širom svijeta, ali i da je shizofrenija dijagnoza kod oko 50% hospitalizovanih u psihijatrijskim klinikama. Prema onome što navodi NIMH, prevalencija shizofrenije u svijetu kreće se od 0,33 do 0,75%, a ovaj institut objavio je i podatak da gotovo 5% osoba sa pomenutom dijagnozom počini suicid. Kada je riječ o poremećajima iz spektra psihoza (gdje spada i shizofrenija), prevalencija je u jednom istraživanju objavljenom u časopisu PLoS One iznosila oko četiri promila, dakle, oko četiri osobe na njih 1000 (Moreno-Küstner i sar., 2018). Međutim, cjeloživotna prevalencija, procijenjena u pomenutom istraživanju, bila je oko 7,5 na 1000 osoba.
Po navodima Nacionalne alijanse za mentalne poremećaje (NAMI) iz SAD-a, nešto više od 19% Amerikanaca ima neki od anksioznih poremećaja, a oko 7% djece i adolescenata od tri do 17 godina žale se na neke simptome iz ove grupe poremećaja. U studiji koju su proveli McLean i saradnici (2011) utvrđeno je da je cjeloživotna prevalencija anksioznih poremećaja kod žena gotovo 23%, a kod muškaraca 13%. U istoj studiji, dobijeno je da je cjeloživotna prevalencija paničnog poremećaja kod 4,5%, a među muškarcima 2,2%; potom, specifičnih fobija 12% prema 5,5%; generalizovanog anksioznog poremećaja (GAP/GAD) 4,1% prema 2,1%, a posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP/PTSD) 4,3% prema 1,7%.
Po podacima kojima raspolaže NIMH, nešto više od 21% odraslih Amerikanaca ima u nekom periodu života neki od poremećaja raspoloženja. Po procjenama vezanim za anksiozne poremećaje pojedinačno, cjeloživotna prevalencija velikog depresivnog poremećaja kreće se od 4 do 19%, distimije od 3 do 7%, a ciklotimije oko 0,5% (Marneros, 2009). Distimija se može shvatiti kao blaža forma depresije, a ciklotimija kao blaža forma bipolarnog poremećaja (odnosno, cikličnih fluktuacija raspoloženja, čije su amplitude kod ciklotimije manje).
Inače, izgleda da se prevalencija anksioznih poremećaja i velikog depresivnog poremećaja povećala usljed pandemije koronavirusa, kako to potvrđuju rezultati jedne velike studije objavljene u Lancetu 2021. godine. Nalazi ove studije ukazuju i na to da je pandemija uticala nepovoljnije po žene i mlađe osobe, kada je riječ o prevalenciji i ozbiljnosti simptoma u okviru dvije pomenute grupe poremećaja.
Literatura i izvori
COVID-19 Mental Disorders Collaborators (2021). Global prevalence and burden of depressive and anxiety disorders in 204 countries and territories in 2020 due to the COVID-19 pandemic. Lancet, 398(10312), 1700–1712. https://doi.org/10.1016/S0140-6736(21)02143-7
Marneros, A. (2009). Mood disorders: epidemiology and natural history. Psychiatry, 8(2), 52-55. https://doi.org/10.1016/j.mppsy.2008.10.022
McLean, C. P., Asnaani, A., Litz, B. T. i Hofmann, S. G. (2011). Gender differences in anxiety disorders: prevalence, course of illness, comorbidity and burden of illness. Journal of Psychiatric Research, 45(8), 1027–1035. https://doi.org/10.1016/j.jpsychires.2011.03.006
Moreno-Küstner, B., Martín, C. i Pastor, L. (2018). Prevalence of psychotic disorders and its association with methodological issues. A systematic review and meta-analyses. PLoS one, 13(4), e0195687. https://doi.org/10.1371/journal.pone.0195687
Winsper, C., Bilgin, A., Thompson, A., Marwaha, S., Chanen, A. M., Singh, S. P., Wang, A. i Furtado, V. (2020). The prevalence of personality disorders in the community: a global systematic review and meta-analysis. The British Journal of Psychiatry, 216(2), 69–78. https://doi.org/10.1192/bjp.2019.166
https://www.nami.org/
https://www.nimh.nih.gov/
https://www.who.int/
Dodajte komentar