Prof. dr Mirko Peković
Alkoholizam je sociomedicinski problem za kojega se zna još od drevnih vremena. Danas piju maltene svi, čak i djeca kojima ni zubići nijesu izrasli. Ranije je to bio porok prvog reda kada su u pitanju žene, odnosno ženski pol. Sa pojavom „seksualnih sloboda“ („seksualne revolucije“), osobito tzv. „rodne ravnopravnosti“, ili opšte ravnopravnosti polova i pandama žena i muškarca, mnogi poznavaoci ovoga problema (alkoholozi) saopštvaju zabrinjavajuće podatke o pandemiji alkoholizma, gdje žene zauzimaju vrlo visoko mjesto na ljestvici ovog sociomedicinskog morbiditeta.
Alkoholizam žena ima brojne specifične karakteristike, uslovljene raznim oklonostima, vezanim za tradiciju, odgoj, razlike u društvenim relacijama između njih i muškaraca.
Karakteristika je ta da alkoholizam kod žena u posljednje vrijeme naglo raste u svim zemljama svijeta pa i kod nas.
Trtadicionalni svjatonazori na pijanstvo žene gledaju krajnje podozrivo i osuđujuće, čak i u društvenim sredinama u kojima muškarcima alkoholizam ne predstavlja važan problem. Zbog toga su se te žena mobilizirale iz grupe i inače asocijalnih osoba. Takve osobe visoko stigmatizirane znatno kasnije su započinjale liječenje i da su izgledi za pozitivan ishod znatno manji nego kod alkoholičara muškaraca.
Odnos muškaraca i žena alkoholičara kreće se u širokom rasponu 1:6, odnosno po nekima do 1:7. Taj odnos kod opšte populacije danas je vjerovatno drugačiji, pogotovo kada se zna da mnoge zemlje nemaju registar o osobama koje boluju od alkoholizma.
Posljednjih godina dosta se diskutuje o alkoholizmu žena, odnosno „ženskom alkoholizmu“. Neki autori smatraju da je „ženski alkoholizam“ načešće uslovljen primarnim psihijatrijskim poremećajem, a da je on (alkoholizam) oblik komorbiditeta.
Alkoholizam žena dovodi do teških poremećaja u svim sferama personalog, porodičnog i socijalnog vživota. Zato je liječenje alkoholizma žena kompleksnije i i zahtjevnije. Socijalna integracija žena alkoholičara povezna je sa brojnim teškoćama, pogotovo u tradicionalnim društvima.
Najčešće komplikacije ženskog abuzusa su sljedeće:
– tjelesne, na gastointestinalnom traktu,
– endokrinom sistemu, odnosno reproduktivnom sistemu,
– nervnom sistemu,
– imunološkom sistemu,
– fetalni alkoholni sindrom (FAS), kompleks urođenih abnormalnosti djece, kod majki alkoholičarki (mikrocephalia, mentalna retardacija).
Psihijatrijske komplikacije, vezane su za nastanak raznih psihičkih poremećaja kakvi su:
– razne neurotske manifestacije,
– delirijum tremens,
– alkoholna halucinoza,
– Korsakovljeva psihoza,
– alkoholna ljubomora (Otelov sindrom),
– alkoholna demencija,
– patološko napito stanje,
– alkoholna epilepsija i drugo.
Liječenje alkoholizma je složeno i multidiciplinarno. Ono podrazumijeva timski rad kojega čine, psihijatar, psiholog, socijalni radnik i mediciski tehničar.
Tretman može biti ambulantski ili stacionarni, zavisno od težine alkoholizma.
Tretman može biti individualni i grupni.
Primjenju se razne forme psihoterapija, osobito kognitivnobihejvioralne tehnike.
Važna je socijalna podrška, pogotovo angažmana porodice, što je vid porodične terapije, odnosno socijalizacije i resocijalizacije pacijenata.
Kod nas postoji afirmisana ustanova „Kakaricka gora“ u Podgorici, koja se pokazala veoma uspješnom u tremanu svake forme alkoholizma, pa time i femininog.
Psihofarmake koristimo kod agitiranih bolesnica ili teže mentalno dekompenzovanih pacijenata.
Dodajte komentar