Slika 1. Dijagnostički algoritam kod novorodjenčeta sa biseksualnim genitalijama
Terapija djece sa dvopolnim genitalijama
Kada se postavi dijagnoza dvopolnih genitalija i ustanovi pol, tretman oboljelog djeteta i njegovih roditelja podrazumijeva dva bitna pristupa: plan rekonstruktivne hirurgije i mehanizam interdisciplinarne zaštite djeteta i porodice.
Plan rekonstruktivne hirurgije
Kod djevojčica sa uvećanim klitorisom treba odlučiti da li se prema veličini klitorisa preporučuje klitoroplastika ili redukcija klitorisa. Pri tome roditelje treba upoznati sa činjenicom da rešenje u ovom uzrastu može biti privremeno i da postoji mogućnost da dijete kada odrasle promijeni odluku. Uopšteno, kada je klitoris dovoljno mali da se može očekivati regresija primjenom antiandrogene terapije, većina roditelja radije pribjegava operaciji . Osim toga, ako je položaj uretre visok, indikovana je hirurška intervencija kako bi se omogućilo lučenje mokraće bez rizika na rekurentne infekcije urinarnog trakta. Uzrast u kojem se predlaže operacija varira od neonatalnog do nekoliko mjeseci kasnije. Roditeljima treba ukazati da je operacija indikovana prije nego dijete bude svjesno dvopolnog izgleda (<18 mjseci).
Ekstenzivna rekonstrukcija vagine se obično odlaže do adolecentnog uzrasta zato što mogu da budu neophodni fiksirajući grafovi, pošto postoperativni period zahtijeva dilatatore i zato što se u ranije uradjenim intervencijama dešavaju češće stenoze.
Kod dječaka rekonstrukcija falusa zavisi od stepena hipospadije i tetiva. Prije nego se odluči za intervenciju, roditelje treba upoznati sa tim da slijedi više intervencija u korekciji, da je potrebna saradnja djeteta u zahtjevima za mokrenje i drugim detaljima. Ako se testis ne nalaze u skrotumu može se preporučiti skrotalni implantat. Međutim, pošto je mogućnost komplikacija pri postavljanju implantata česta, preporučuje se da se to uradi u adolescentnom uzrastu.
Kod djece sa kongenitalnim anomalijama potrebna je kordinacija stručnjaka više profila. U timu stručnjaka za interseks treba da su endokrinolog, hirurg, psiholog, urolog, genetičar, ginekolog i socijalni radnik koji koordinira komunikaciju sa roditeljima.
Mehanizmi za interdisciplinarnu zaštitu djeteta i roditelja
Djeci sa dvopolnim genitalijama često je potrebno medicinsko i hirurško praćenje, koje je najbolje da koordinira pedijatar endokrinolog. U dužem praćenju potrebno je planirati i edukaciju roditelja. Pošto se većina oboljenja vezanih za interseks prenose autosomalno recesivno vezano za X hromozom, potrebna su genetska ispitivanja porodice.
Psihološki uticaj kao i kliničko stanje oboljenja sa dvopolnim genitalijama zahtijevaju dugotrajno liječenje, česte hirurušlke intervencije što sve devastira porodicu, kasnije i dijete. Zato je potrebna kontinuirana pomoć, prvenstveno medicinkog tima koji brine o njegovom zdravlju, ali, svakako, i društva.
Prof. dr sci med. Božidar M. Bojović
Add comment