Kod zdravih žena trudnoća predstavlja dodatno ali prirodno opterećenje koje dovodi do brojnih metaboličkih promjena. U toku trudnoće naročito je poremećen metabolizam ugljenih hidrata i masti. Tako se kod značajnog broja trudnica pojavljuju povišene vrijednosti šećera i masti u krvi, šećer u mokraći, a da to prije trudnoće nijesu imale.
Kod žena oboljelih od šećerne bolesti trudnoća značajno pogoršava metaboličke odnose i dovodi do pogoršanja bolesti. Posebno treba naglasiti da ona pogoršava eventualno postojeće komplikacije šećerne bolesti.
GESTACIJSKI DIJABETES
Šećerna bolest, više nego druga oboljenja, utiče na sudbinu trudnice i njenog budućeg djeteta. Blizu 0,5% žena u reproduktivnom periodu1 ima šećernu bolest. Međutim, treba razlikovati šećernu bolest koja postoji prije trudnoće od šećerne bolesti koja se javlja u trudnoći, kod do tada zdravih žena. Kada se šećerna bolest pojavi u trudnoći, kod do tada zdrave osobe, govorimo o takozvanom gestacijskom dijabetesu.
Dijagnoza gestacijskog dijabetesa postavlja se ako je glikemija našte u venskoj plazmi veća od 5,5 mmol/l a u 2-om času OGTT-a veća od 9 mmol/l. Gestacijski dijabetes dobije oko 5% trudnica, što znači da je ovo relativno česta bolest. On može da se otkrije u bilo kom periodu trudnoće, ali se najčešće ispoljava u drugom i trećem tromjesečju. Ova vrsta šećerne bolesti obično spontano nestaje poslije porođaja ili najkasnije nakon šest nedjelja poslije porođaja, da bi se ponovo pojavila u novoj trudnoći. Kod oko 50% žena koje pate od gestacijskog dijabetesa, razvija se, poslije 5-10 godina, stalni dijabetes, i obično se radi o tipu 2, odnosno insulin nezavisnoj šećernoj bolesti.
Oralni antidijabetici nijesu dozvoljeni u trudnoći zbog teratogenog efekta!
Kod trudnica koje dobiju gestacijski dijabetes, prve terapijske mjere koje se uvode jesu ishrana i fizička aktivnost. Ako se njima ne postigne dobra metabolička kontrola, uvodi se insulinska terapija. Obično se primjenjuju dvije doze insulina (jutarnja i večernja) u kombinaciji srednjeg i brzo-djelujućeg humanog insulina. U slučajevima gdje se na ovaj način ne postiže dobra metabolička kontrola bolesti, uvodi se takozvana intenzivirana insulinska terapija, sa davanjem brzodjelujućeg insulina prije tri glavna obroka, i jedne ili dvije doze srednjedjelujućeg ili dugog insulina izjutra, odnosno izjutra i uveče.
TRUDNOĆA KOD ŽENA KOJE IMAJU ŠEĆERNU BOLEST
Trudnoća žena koje su prije začeća imale šećernu bolest bila je prije otkrića insulina prava rijetkost. Ako je do nje i dolazilo, neminovno se komplikovala sa nepovoljnim ishodom po majku, plod, a daleko najčešće po oboje. Tako je prije uvođenja insulina u liječenje šećerne bolesti smrtnost novorođenčadi majki koje su imale šećernu bolest, iznosila 67%, a sve su majke umirale tokom trudnoće ili najdalje godinu dana poslije porođaja. Danas, zahvaljujući prvenstveno sve boljem poznavanju prirode šećerne bolesti, boljem liječenju, boljim mogućnostima dijagnostike i terapije ugroženog ploda u trudnoći, u toku porođaja i poslije rođenja, visoka smrtnost novorođenčadi značajno je smanjena, dok je smrtni ishod trudnica i porodilja postao prava rijetkost. Opšteprihvaćen je stav da se većini mladih žena koje boluju od šećerne bolesti savjetuje potomstvo. Jedino se ne preporučuje da oba roditelja budu bolesnici koji pate od šećerne bolesti jer se tada vjerovatnoća pojave bolesti kod djece jako povećava, čak na 30%.
Odluku o trudnoći najbolje je da zajedno donesu supružnici. Međutim, prije toga se moraju ispuniti neophodni uslovi za dobro zdravlje trudnice i ploda. Prije začeća, svakoj mladoj ženi sa šećernom bolešću savjetuje se pojačan režim kontrole u vremenu od 4 do 6 mjeseci. Tek kada se postigne
dobra metabolička kontrola šećerne bolesti, što se najbolje potvrđuje normalnim vrijednostima glikoziliranog hemoglobina u krvi (HbAlc), može se savjetovati trudnoća. Taj period pripremanja za trudnoću, tzv. prekoncepcijski period, veoma je važan za ishod trudnoće i posebno za sudbinu ploda i trudnice.
Prva tri mjeseca trudnoće kritična su za plod. To je zato što se u toku ovog perioda formiraju osnovne strukture organa. Ako šećerna bolest u ovom periodu nije dobro regulisana, moguća su strukturalna oštećenja pojedinih organa ploda. Zato su dobra metabolička kontrola i akušersko praćenje trudnice posebno važni u ovom periodu. Amniocenteza, test pri kojem se pomoću brizgalice uzima mala količina plodove vode može se izvesti na početku drugog tromjesečja, kako bi se isključile hromozomske nenormalnosti ploda.
Amniocenteza je obavezna kod trudnica starijih od 35 godina.
Za vrijeme prva tri mjeseca trudnoće mora se izvršiti definitivna procjena stanja šećerne bolesti i komplikacija kod trudnice, ako to nije urađeno prije trudnoće. Nedjeljne posjete timu koji čine dijabetolog i akušer potrebne su od samog dijagnos-tikovanja trudnoće.
Dodajte komentar