Vrijeme i život koje živimo podsticajni su i inspirativni sa više aspekata. Tako je bilo po svoj prilici odvajkada. Čovjek je u prlici da živi i iskusi samo jedan jedini put svoj život, doživljavajući ga čas pozitivno čas negativno. Dobro je S. Freud rekao: ” To je jedino što imamo”. I prirodno je da ga treba njegovati i čuvati. Nikada to nije bilo jednostavno, pa ni moguće – čovjek je biološko i spiritualno biće, biće prakse, biće koje se troši i haba, i naravno nestaje u svom primordijalnom obliku, pretvarajući se u prah zemni i kosmički.
Medicina je u cjelosti posvećena pitanjima čovjekovog zdravlja. Psihijatriji prirodno pripada golemi zadatak, u zaštiti i unaprijeđenju mentalnog zdravlja, kroz aktivnosti vezane za profilaksu i tretman mentalno alijeniranih ljudi.
Vjeruje se da od kada postoji homo sapiens da postoji i duševna bolest, odnosno duševni poremećaji. U naše doba duševna bolest je ubikviteran fenomen. Ne čudi onda što je zadnja dekada minulog stoljeća i milenijuma proglašena dekadom mozga, te proglas od strane WHO do 2000-te zdravlje za sve. Isto tako, tema Dana svjetskog zdravlja 2001. godine bila je ”Zaustavite isključivanje – usudi se da zaštitiš” i ”Novo razumijevanje, nova nada”. Taj izvještaj pokazuje da nauka i empatija mogu srušiti postojeće realne prepreke zaštite i unaprijeđenje mentalnog zdravlja, jer postoji novo razumijevanje koje nudi objektivnu nadu mentalno oboljelim licima. Nadati se, da se napokon shvatilo da su mentalno i tjelesno zdravlje povezani i nerazdvojivi. Najvažniji zaključak je bio da nema zdravlja bez mentalnog zdravlja.
I pored tih optimističkih poruka treba se podsjetiti opore stvarnosti vezane za sektor mentalnog zdravlja koju saopštava WHO. Preme tim podacima oko 400 miliona ljudi boluje od mentalnih poremećaja. Depresije su u porastu. Svaka sedma osoba u SAD pati od neke forme depresije. Po nekima, depresija je postala stil života. Na svakih 40 sekundi desi se po jedno samoubistvo. Preko 45 miliona ljudi starijih od 18 godina u svijetu boluje od shizofrenije. Preko 20 miliona boluje od Alchajmerove bolesti. Preko 54 miliona boluje od epilepsije. Broj mentalno retardiranih raste. Preko 140 miliona ljudi pati od alkoholne zavisnosti, a broj onih koji indirektno pati ne može se naslutiti. Broj narkomana se ne zna i td.
Postoji veliki porast starog stnovništva što će se i dalje dešavati, te će mentalni poremećaji kod starog stanovništva ići u korak sa tom činjenicom. Rastu i umnožavaju se urbane sredine, gdje je alijenacija zakonomjerna pojava, a sa njom usamljenost, suicid i razne forme socijalne patologije i socijalne dezorganizacije. Porodica se atomizira i raspada. Sve je više brakova bez poroda kao i porodica koje djeca napuštaju prije ili kasnije (”sindrom praznog gnijezda”).
U zemljama zapada, većina žena koja ima djecu je zapošljena i malo im ostaje vremena da provedu sa djecom, pa djeca trpe zbog emocionalnog lišavanja. Teško je predvidjeti kako će ta djeca kao budući roditelji izgledati. Prisutno je nasilje i tortura nad djecom. Zato se u nekim zemljama vodi kampanja za forisiranje porodice i nataliteta, kao najprirodnijeg ljudskog doma i odnosa među ljudima koji se ne može ničim nadomjestiti.
Materijalni standard i tehnička kultura u nesaglasju su sa duhovnim i mentalnim potrebama ljudi. Često se u zadnje vrijeme citira zaključak u vidu sintagme Njujoške akademije nauka vezane za zdravlje: ”Ide nam bolje, a osjećamo se lošije.”
Na našim prostorima i u okruženju desile su se socijalne turbulencije, čime je urušen prethodni vrijednosni sistem, narušeni tradicionalni nazori života, što je kod mnogih izazvalo zbunjenost i zebnju, praćenu otežanim funkcionisanjem, problemima adaptacije, zrenja i građenja identiteta.
Usljed složenih i polivalentnih socijalnih, bioloških i psiholoških faktora, mentalni poremećaji pokazuju konstantnu tendenciju rasta. Oni su neminovni odgovori na ozbiljna akutna i hronična fizička oboljenja koja su takođe u porastu. Prethodna ratna dešavanja na prostoru ex Jugoslavije donijela su brojne traume i stresove personalne i kolektivne, kakve ranije nijesmo iskusili. Previše je agresije, manifestne i rafinirane, suvišnog rivaliteta među ljudima i narodima, nepravde i neslobode, siromaštva, bolesti klasičnih i novih.
Čovjek je i socijalno biće, pa shodno tome i njegova socijalna pozicija može uticati pozitvno ili negativno na njegovo ukupno zdravlje i socijalno blagostanje. Svjedoci smo porasta raznih vidova socijalne patologije koji se bez valjanih razloga prebacuju u atar psihijatrije.
U porastu su problemi tipa taedium viatae, te nespremnost da se preuzme odgovornost za teret života, kao i problema tzv. ”egzistencijalnog vakuuma«, odnosno gubitka smisla življenja.
Add comment