Prije pronalaska insulina, djeca i mladi, uopšte bolesnici koji su patili od šećerne bolesti tipa 1, umirali su od jedne vrste akutnih komplikacija sa visokim vrijednostima glikemije i teškim metaboličkim poremećajima – takozvane ketoacidoze. Pronalaskom insulina značajno je produžen životni vijek oboljelih od šećerne bolesti, ali se zato sada javlja jedan novi problem – takozvane hronične komplikacije. Za razliku od akutnih, hronične komplikacije šećerne bolesti, i pored preuzimanja svih odgovarajućih mjera, postaju sve češći uzrok smrti pacijenata sa šećernom bolešću. No, i pored toga, podaci, isto tako, dokumentovano ohrabruju, ukazujući da je životni vijek oboljelih od šećerne bolesti duži ako se sprovodi blagovremeno i odgovarajuće liječenje
Dok se kod djece i mlađih osoba komplikacije javljaju poslije određenog perioda, dotle se kod starijih osoba one mogu otkriti prije manifestacije bolesti, ili mogu biti povod za otkrivanje šećerne bolesti. Zato se slobodno može reći da su tok i ishod šećerne bolesti u uskoj povezanosti sa vremenom nastanka, lokalizacijom i proširenošću njenih komplikacija.
Komplikacije nastale usljed šećerne bolesti mogu se, uglavnom, podijeliti u dvije grupe: akutne i hronične bolesti.
AKUTNE KOMPLIKACIJE
Akutne komplikacije šećerne bolesti javljaju se kao posljedica njenog pogoršanja. Najčešći uzroci pogoršanja jesu greške u liječenju: neuzimanje ili povećano uzimanje insulina, proizvoljno uzimanje insulina ili tableta, greške u ishrani. Često su neposredni povod za ispoljavanje tih komplikacija akutne infekcije, prehlada, oboljenja organa za varenje, posebno kariozni zubi sa slabom higijenom usne duplje, izraženi fizički i psihički napori, hirurške intervencije. U akutne komplikacije šećerne bolesti spadaju: hipoglikemije, hiperglikemije i dijabetesna ketoacidoza, laktatna acidoza i hiperglikemijsko hiperosmolarno nehetogeno stanje.
HIPOGLIKEMIJE
Hipoglikemija je stanje odnosno akutna komplikacija dijabetesa koja nastaje kada nivo šećera u krvi padne veoma nisko, tj. ispod 2,6 mmol/l (46,8 mg%). Ovaj kriterijum za hipoglikemiju važi za zdrave jer je ispitivanjima dokazano da kada glukoza u krvi padne ispod te vrijednosti dolazi do karakterističnih promjena u mozgu koje se mogu registrovati elektroencefalografskim aparatom. Tih elektroencefalografskih promjena nema kada su vrijednosti glikemije iznad 2,6 mmol/l. Međutim, simptomi hipoglikemije kod djece i odraslih sa šećernom bolešću mogu da se jave i pri većim vrijednostima šećera u krvi (ispod 3,8 mmol/l do 70 mg%).
Pri hipoglikemiji mozak ostaje bez osnovnog energetskog izvora – goriva neophodnog za normalno funkcionisanje ćelija. To dovodi do njihovog oštećenja, i često, do fatalnog ishoda. Ovo stanje je posebno opasno kod djece starosti do 4 godine, kod koje, usljed još nezavršenog sazrijevanja, posebno centralnog nervnog sistema, može da ostavi teške i trajne posljedice. Neliječena ili nepravilno liječena hipoglikemija veoma je opasno stanje, koje može da se pogoršava sve do grčeva (konvulzija), gubitka svijesti (kome) i smrti. Kod zdravih osoba, hipoglikemija se najčešće izaziva upotrebom alkohola.
Najčešći uzroci hipoglikemije kod bolesnika od šećerne bolesti jesu:
– Uzimanje insulina ili tableta u povećanoj količini,
– Pogrešan raspored obroka ili užina,
– Preskakanje ili neuzimanje kompletnog obroka ili užine,
– Veća fizička aktivnost od programirane.
Svi ovi uzroci, pojedinačno ili u kombinaciji, mogu dovesti do pada šećera u krvi. Zato je posebno važno da se svaka osoba sa šećernom bolešću pridržava rasporeda obroka, izičke aktivnosti, uzimanja lijekova – bilo da se radi o insulinu ili tabletama – i da kontroliše šećer u krvi. Bez usvajanja i pridržavanja ovih mjera, nema kvalitetne regulacije dijabetesa.
Prema težini, hipoglikemija može da bude: blaga, srednje teška i teška. Blaga hipoglikemija je veoma česta pojava i slobodno se može reći da nema osobe koja je na insulinskoj terapiji a da nije i više puta imala pojavu blage hipoglikemije. Simptomi su: malaksalost, zamor, drhtanje ruku (tremor), uznemirenost, konfuzija, osjećaj gladi, lupanje srca.
Bilo koji od navedenih simptoma da se osjeti ili primijeti, treba popiti ili pojesti nešto što sadrži ugljene hidrate, kako bi se vrijednosti glikemije povećale. Bolje je, u ovim stanjima, i da se obrokom poveća glikemija nego da se njenim neuzimanjem pogorša hipoglikemija.
Srednje teška hipoglikemija karakteriše se sljedećim simptomima: osjećaj iznenadne pospanosti, glavobolja, iznenadna promjena ponašanja, smetnje vida, bolovi u trbuhu, osjećaj gladi, srdžba i potištenost bez razloga, nemogućnost normalnog hoda, problemi sa mislima. Bilo koji od ovih simptoma da se javi, treba odmah izmjeriti nivo glikemije. Odmah uzeti nešto od hrane ili napitaka što sadrži ugljene hidrate. Potražiti savjet ljekara.
Prilikom blage ili srednje teške hipoglikemije, kada bolesnik još to može sam da uradi, najbolje je uzeti: voćni sok, bezalkoholno piće, bombon, tablete ili gel koncentrovane glukoze.
Add comment