[heading size=”6”]Značajan naučni skup koji je 29. novembra održan u hotelu „Podgorica” u Podgorici, u organizaciji farmaceutske kompanije „Hoffmann – La Roche Ltd” imao je za cilj da se predstave najznačajniji aspekti tretmana pacijenata oboljelih od karcinoma bronha ili pluća te da se ponudi odgovor na pitanje: savremeni terapijski pristup u terapiji karcinoma pluća – problem ili izazov? Prof. dr Danko Živković, spec. pulmolog-onkolog Specijalne bolnice za plućne bolesti u Brezoviku, i dr Milan Mijović, spec. grudne hirurgije Klinike za grudnu hirurgiju Kliničkog centra Crne Gore, pored stručno-naučnog razmatranja problema, dali su i niz sugestija koje bi trebalo primjenjivati u cilju suzbijanja učestalosti i ostvarivanja korisnog terapijskog pristupa u liječenju ove komplikovane hronične nezarazne bolesti. Pojava novih hemioterapijskih lijekova Tarceva® (erlotinib) i Avastin® (bevacizumab) obogatila je tržište antitumorskih terapeutika kod nas, pa je njihovo predstavljanje bilo i jedan od povoda za održavanje ovog skupa.[/heading]
Karcinom pluća je bolest koja predstavlja poseban problem u svijetu zbog toga što se stopa mortaliteta izazvanog njenim prisustvom skoro da je identična sa incidencom obolijevanja, a procenat preživljavanja se nalazi skoro na istom nivou kao i prije pola vijeka. Godišnje u svijetu oboli 1.3 miliona osoba, a umre 1.18 miliona novooboljelih osoba. – Spadamo u grupu zemalja sa visokom incidencom obolijevanja od ove bolesti. Početkom 1988. godine bilo je oko 200 novooboljelih, a sada se približavamo cifri od 300 slučajeva pojave karcinoma pluća. 75% slučajeva se otkrije u uznapredovalom stadijumu bolesti, a samo 25% u stadijumu koji ima šanse za nastavak života – objasnio je prof. dr Danko Živković u toku svog uvodnog predavanja. – Prema podacima koje mi imamo u Bolnici u Brezoviku, svake godine bilježimo porast u incidenci obolijevanja, otprilike 6% kod muškaraca i 5.8% kod žena. Mi se približavamo cifri od 44 novooboljela na 100.000, što je mnogo – rekao je dr Živković. Šansa za preživljavanje osoba čija se bolest rano dijagnostikuje, iznosi više od 60%. Kod pacijenata čija se bolest nalazi u odmakloj fazi, šansa za preživljavanje manja je od 5% slučajeva.
Hirurški tretman karcinoma pluća
Načelnik Centra za grudnu hirurgiju Kliničkog centra Crne Gore, dr Milan Mijović, opisao je hiruršku proceduru tretmana pacijenata oboljelih od karcinoma pluća kojima je taj status dijagnostikovan najkasnije do
III-B faze razvoja bolesti. Kada se posmatra period 19302010. godine, maksimalna incidenca obolijevanja registrovana je 90-ih godina prošlog vijeka, da bi nakon toga, objasnio dr Mijović, zahvaljujući snažnoj kampanji sprovedenoj u SAD-u, broj novooboljelih bio primjetno umanjen. Senzibilnost ženskog dijela populacije na ovu bolest drastično je povećana tako da smrtnost prevazilazi stopu koja je važila za karcinom dojke. Podsjećajući na simptomatologiju ove bolesti: specifičan kašalj, naročito prisutan u jutarnjim časovima, iskašljavanje sukrvičastog ispljuvka, gubitak apetita i tjelesne težine, nedostatak vazduha, učestale upale pluća, rijetka pojava bola, kao i na najučestaliji faktor rizika -pušenje 87% slučajeva), dr Mijović je podvukao značaj adekvatnog ljekarskog pristupa, precizne i pravovremene dijagnostike i pravilno uzete anamneze. Rendgenologija, skeniranje, testiranje plućne funkcionalnosti, CT glave, magnetna rezonanca kičme, citologija, bronhoskopija, biopsija, medajastinoskopija, kako je objašnjeno, predstavljaju osnovne mjere pristupa dijagnostikovanju stanja pacijenta. Osnovni uslov za postizanje uspjeha u tom procesu jeste multidisciplinarnost. Naravno, teži se ka osavremenjavanju dijagnostičke aparature. U tom smislu, u Kliničkom centru Crne Gore već 10 godina se primjenjuje videobronhoskopija, a videoasistirana grudna hirurgija primjenjuje se u tom centru već 15 godina. Upotrebu ovih metoda, sugestija je sa ovog skupa, trebalo bi što je moguće više učiniti dostupnim i u ostalim zdravstvenim centrima u Crnoj Gori koji se bave ovom bolešću. Produkt multidisci-plinarnog dijagnostičkog pristupa neminovno postaje izrada kvalitetnog „stejdžinga”, što predstavlja jedan od važnijih uslova pripreme pacijenta za konzilijarno razmatranje stanja njegove bolesti i donošenje odluke o daljem liječenju. Osnov stejdžinga, pored utvrđivanja veličine tumora, neizostavno mora biti utvrđivanje statusa limfnih žlijezda.
– Najčešći postupak u hirurškom radu je otvorena tehnika, gdje se standarnom prolateralnom torakatomijom, kod nas u posljednjih 10 godina, sa prezervacijom muskulusa saratusa prolazi kroz peti ili šesti interpostalni prostor, oslobađa pleura, ukoliko je ima, identifikuje tumor i sprovodi anatomska resekcija pluća, resekcija limfnih žlijezda medijastinuma, ciljana drenaža i zatvaranje grudnog koša po slojevima – objasnio je dr Mijović. Pneumonektomija, slivna monektomija, videoasistirana lobektomija, te u zavisnosti od pojedinačnog slučaja, primjena metoda pripreme pacijenta za hirurški tretman (endoskopska kauterizacija, elektrokauterizacija, krioterapija i laserski tretman, primjenljive u ranim stadijumima bolesti, ili čak primjena hemio- i radioterapije u starijim stadijumima bolesti) predstavljaju neke od metoda izbora u planiranju operativnog pristupa u liječenju pacijenta.
Biološka terapija karcinoma predstavlja inovativnu tehnologiju liječenja koja po potvrđenim rezultatima prevazilazi učinak nekih do sada primjenjivanih metoda liječenja, a posebno se ističe komfornošću primjene i dobrom podnošljivošću. Njenom kombinovanom primjenom sa hemioterapijom, postižu se dobri rezultati liječenja.
Erlotinib predstavlja lijek izbora u osavremenjavanju terapije. Pripada grupi inhibitora tirozinkinaze. Riječ je, kako je objasnio dr Danko Živković, o molekulu male ćelijske mase koji prolazi kroz ćelijsku membranu, ciljno se vezuje za epiduralni faktor ćelije rasta, prekida prenos signala do jedne maligne ćelije i na taj način sprečava rast tumorske mase. Kod nas je za sada u primjeni kada su u pitanju tretmani kolorektalnog karcinoma, ali postoji sasvim argumentovana težnja da se njegova primjena obezbijedi i u tretmanu nesitnoćelijskih karcinoma. – To je jedini hemi-1 faktor koji je pokazao statističku signifi-kantnost kao druga linija u liječenju uznapredovalog nesitnoćelijskog karcinoma. On signifikantno pojačava kvalitet života i dobro se podnosi – objasnio je dr Živković.
Avastin®, druga grupa lijekova koji neselektivno blokiraju faktore rasta i sprečavaju razvoj novih krvnih sudova u tumoru, lijek koji kod nas za sada čeka na odobrenje za terapijsku dostupnost, pokazao se kao preparat čijom se primjenom u liječenju obezbjeđuju najveći procenat preživljavanja, više od 14 mjeseci, najveća kontrola bolesti, oko 90%, a ukupna stopa odgovora veća je od 40%. Pored svega, ovo je maksimalno komforan lijek, a njegovo dejstvo potvrđeno je brojnim naučnim i kliničkim istraživanjima.
Hemioterapijski pristup i principi savremene terapeutike
Najčešći oblik terapije koja se primjenjuje u ciju obezbjeđivanja uslova za kvalitetan nastavak života pacijenata kojima je karcinom dijagnostikovan u stadijumu kada je već kasno za primjenu hirurškog tretmana, III-B i IV stadijumu razvoja, predstavlja hemioterapija. Ovaj metod liječenja, naveo je dr Danko Živković, primjenjuje se u kombinovanom obliku, linijski raspoređenim doziranjem različitih vrsta lijekova, najčešće u periodu do 6 ciklusa. Dokazano je da je primjena hemioterapije kod makromalignih bolesti imala koristi u odnosu na najbolju potpornu njegu, a evidentno je i da je primjenom savremenih hemioterapijskih terapeutika podnošljivost tretmana značajno popravljena u odnosu na ranije iskustvo u njihovoj primjeni. – Mi u Brezoviku u prvoj liniji hemioterapije pacijentima dajemo preparate platine u kombinaciji sa gemcitabinom, u drugoj liniji koristimo platinske spojeve sa docateksalom ili paclitakselom (u svijetu se sve više primjenjuje liječenje pemetreksatom), a u trećoj liniji i kod stabilizacije bolesti koristi se erlotinib (Tarceva®) u tabletama i to po odobrenju komisije republičkog fonda za zdravstveno osiguranje – objasnio je dr Živković. Ljekar, kako se moglo zaključiti, treba da je spreman da ponudi adekvatan odgovor u prevazilaženju progresije bolesti što je veoma česta pojava nakon vršenja hemioterapije. On mora biti svjestan da svaki pacijent ima svoju bolest, što zahtijeva i praćenje i primjenu savremenih terapeutika u cilju ostvarivanja većeg preživljavanja i obezbjeđivanja kvalitetnijeg života pacijenta.
Add comment