■ Kazna ne smije biti veoma oštra. Ukoliko se to desi, dijete će u potpunosti izbjegavati čitavu situaciju koja mu je donijela kaznu. U strahu da će biti kažnjeno, ono će odustati od pokušavanja da uradi nešto kako treba. Na primjer, ako dijete pogrešno uradi zadatak iz matematike i roditelj ga strogo kazni, dijete se više neće usuditi da ga uradi bojeći se predstojeće kazne. Tako nešto roditelji treba strogo da izbjegavaju, jer se dijete poslije više takvih pokušaja odvikava od mogućnosti da nešto uradi kako treba i brzo odustaje.
■ Da bi nagrada bila efektivna, ona mora biti dodijeljena odmah nakon željenog ponašanja djeteta. Ako se djetetu obeća da će dobiti nagradu mjesec dana nakon nekog dobro odrađenog zadatka, dijete će zaboraviti za šta se zapravo nagrađuje i neće puno naučiti iz toga.
■ Vrlo je bitna dosljednost prilikom nagrađivanja i kažnjavanja. Ako su roditelji nedosljedni, ako dijete ne može da uvidi šablon na osnovu kog je nagrađeno ili kažnjeno, autoritet roditelja neće imati pozitivan uticaj na razvoj poželjnih i uklanjanje nepoželjnih osobina. Dijete će biti zbunjeno i neće znati kako da se ponaša.
■ Autoritet nagrađivanja i kažnjavanja nema efekta kod kompleksnih ponašanja, a i kad ga ima, potreban je veliki i dugotrajan rad, i ovo bi trebalo izbjegavati. Treba se držati jednostavnih stvari, jer je tada uspjeh u većini slučajeva zagarantovan.
Imajući u vidu ove faktore, roditelji treba pažljivo da ocijene kako da koriste svoj autoritet prilikom nagrađivanja il kažnjavanja. Tako će osigurati da njihovo dijete lako nauči ono što oni žele i time se postarati da se dijete zdravo razvija kao ličnost.
VAŽNOST AUTORITETA U PREVAZILAŽENJU EDIPOVOG I ELEKTRINOG KOMPLEKSA
Odnos između oca i sina bio je predmet mnogih psihologa, pedagoga i psihoanalitičara, i ponuđene su mnoge teorije koje osvjetljavaju taj odnos, upotrebu autoriteta i značaj tog odnosa za kasniji razvoj djeteta. Po Frojdu, dijete u toku rane dobi odrastanja ne poštuje oca i njegov autoritet zato što je do te mjere vezano za majku da želi da ima seksualni odnos sa njom a da oca ubije jer ga vidi kao prijetnju. Taj koncept se zove Edipov kompleks i dobio je naziv po istoimenom mitološkom liku koji je ubio svog oca Laja i oženio se svojom majkom Jokastom a da nije znao da je sa njima u krvnom srodstvu.
Kompleks se pojavljuje tokom tzv. falusne faze psiho-seksualnog razvoja ličnosti, u dobi od treće do pete godine. Razrješenje kompleksa odvija se u istoj fazi kada očev autoritet dopre do djeteta i dijete počne da osjeća strah da će biti kažnjeno. Naime, kod djeteta se tada razvija kastracijski kompleks i ono jise boji da će se na njegove agresivne namjere odgovoriti kastracijom. Tada nestaje želja za majkom i dijete počinje da se identifikuje sa ocem. Ova identif kacija rezultira formiranjem superega. Superego predstavlja sve društveno prihvatljive norme i pravila koje dijete internalizuje i ono se ponaša u skladu sa njima tokom čitavog svog života. Superego ima ulogu čuvara. On potiskuje sve nepodobne, nemoralne i sebične želje koje su koncentrisane u podsvijesti i koje sprečavaju normalan razvoj djeteta. Konačno se potiskuje sva memorija o kompleksu i dijete ulazi u period relativne seksualne i agresivne tišine koji Frojd nazivafaza latencije.
Kod djevojčica dolazi do iste situacije, koja se ovog puta naziva Elektrin kompleks, a isto se ispoljava kroz agresiju prema ocu i seksualnu želju za majkom jer djevojčica misli da posjeduje falus. Do razrješenja dolazi kada dođe do falusne ljubomore, tj. kada djevojčica shvati da nema falus i da je majka za to kriva. ^Onda djevojčica usmjerava svu svoju pažnju na oca a ljutnju prema majci. Do potpunog razrješenja dolazi kada se djevojčica identifkuje sa majkom i roditeljima i usvoji norme superega. Ukoliko se ovi kompleksi ne razriješe, to može ostaviti katastrofalne posljedice na individuu. Fiksacija za roditelje može inhibirati zdrav mentalni razvoj ličnosti i uticati na ponašanje prema roditeljima, prema suprotnom polu, odabir zanimanja, nastanak neuroza i mentalnih poremećaja. Ovakve osobe nikad ne dostignu stadijum zrelosti koje druge osobe dostignu. One su često narcisoidne, teško se zbližavaju, nepovjerljive su, sebične i sklone samopovređivanju. Prema Frojdu, u ovom stadiju se formira osobin seksualni identitet. Stoga, da bi se u najranijoj dobi djeteta prevazišle velike psihološke prepreke, vrlo je bitna uloga koju ima autoritet. On usmjerava dječake i djevojčice u pravom smjeru tako da oni uklone nemoralne i antagonističke težnje ka roditeljima, usvoje norme i pravila koja su prihvatljiva u društvu i posredstvom kojih društvo normalno funkcioniše, i na kraju nastave put ka zdravom razvoju u zrele i odgovorne individue.
Add comment