FROM I NJEGOV DOPRINOS
Erih From je, takođe, istraživao kako autoritet djeluje na djecu i na njihov razvoj kao ličnosti. Po Fromu, autoritet crpi snagu iz različitih izvora. Ponekad to može biti strah, nekad poštovanje, a nekad divljenje i poistovjećivanje sa roditeljem. Nekada autoritet predstavlja konstantan pritisak a nekad je on pozdravljen kao obogaćenje. Bitno je istaći da autoritet nije iznuđen a da uvijek mora postojati određena doza dobrovoljnosti da bi on funkcionisao i trajao. Autoritet može da izazove različita osjećanja kod potčinjenih kao u naredna dva primjera.
„Od oca se strahuje i sinovi ga slušaju odmah i bez protivljenja; tu je katkad pomiješan više osjećaj strahopoštovanja, katkad više osjećaj mržnje ili straha koji tom odnosu daju posebnu boju. Sve dok otac živi, njegova je volja jedini zakon, a nada u samostalnost i nezavisnost je, svjesno ili nesvjesno, povezana s nadom u očevu smrt. Takva nada, ali i takva želja izostaje u određenoj vrsti odnosa vojnika prema oficiru. Potčinjeni radosno i rado predaje svoju ličnost, postaje oruđe vođe čija volja zamjenjuje njegovu vlastitu. Potčinjeni mu se divi kao beskrajno nadmoćnom biću i nalazi svoju sreću u rijetkim vođinim pohvalama. Svakako, on ga se i boji, ali obično samo onda kada vjeruje da svoju dužnost nije sasvim ispunio. Strahopoštovanje, divljenje, pa i ljubav, igraju mnogo veću ulogu u njegovim osjećajima nego ! strah.” (From, 1989).
NA KRAJU MOŽEMO ZAKLJUČITI: prisustvo autoriteta igra veoma važnu ulogu u porodici i pravilan odgoj djeteta u obilnoj mjeri zavisi od upotrebe autoriteta. Naravno, da bi primjena autoriteta bila efektna, to se mora vršiti racionalno i zdravorazumno. Autoritet je vrlo često potpomognut dječijim razmišljanjem i ugledanjem na roditelja, kao i njegovim željama i potrebama. To do neke mjere može ublažiti strogoću autoriteta i utisak daje on nešto kao naredba; zakon roditelja kojim se djeca bespogovorno povinuju a ne neka vrsta kompromisa od kog i roditelj i dijete mogu izvući korist.
Postoje određeni faktori prilikom zadovoljavanja ili uskraćivanja dječijih potreba na koje roditelji treba da obrate pažnju kako bi njihov autoritet bio djelotvoran. Djeca treba sama da uvide svrhu autoriteta i da nauče nešto iz njega. Zbog toga roditelji treba da budu veoma pažljivi jer neki put autoritet može da ima kontraefekat, i umjesto da nauči i stvori zdrave ličnosti, on može da inhibira razvoj i zaustavi pravilno učenje. To može da ostavi ozbiljne posljedice. Takođe, autoritet igra esencijalnu ulogu u razrješavanju Edipovog i Elektrinog kompleksa koji se javljaju u ranoj dječijoj dobi. Autoritet u ovom slučaju obezbjeđuje normalan razvoj i usvajanje društvenih normi i pravila. Stoga, jako je uska povezanost između autoriteta i superega – jedno bez drugog ne mogu opstati. Ukoliko se konflikti ne razriješe, neizostavno usljeđuju ozbiljni mentalni poremećaji u ličnosti djeteta i ono se nikad ne može u potpunosti razviti. Porodica je primarna institucija u kojoj dijete uči i polako se gradi kao ličnost. Zdrav razvoj bez porodice nezamisliv je, a roditelji su ti koji svojim autoritetom usmjeravaju djecu na pravilan put; put ka samostalnoj, odgovornoj, disciplinovanoj i zreloj individui.
Priredila: Dragana Marković, spec. predškolske pedagogije
Add comment