dr Zorica Rabrenović, internista-endokrinolog
Specijalna bolnica CODRA
Šećerna bolest (Diabetes mellitus) je najučestalija bolest žlijezda sa unutrašnjim lučenjem (endokrina bolest). To je kompleksno oboljenje u čijoj se osnovi nalazi poremećaj metabolizma ugljenih hidrata, masti i bjelančevina i koje je najpoznatije po stalno povišenim vrijednostima šećera (glukoze) u krvi. Smatra se da oko 500 miliona ljudi u svijetu boluje od ove bolesti koja je u zapadnim, ekonomski razvijenim državama glavni uzrok sljepila, uzrok polovine amputacija nogu, i od svih osoba na dijalizi četvrtina boluje od šećerne bolesti. Neposredni uzrok smrti oboljelih od šećerne bolesti je u više od polovine slučajeva bolest srca i krvnih sudova, odnosno srčani ili moždani udar.
Liječenje šećerne bolesti podrazumijeva obavezno određeni režim ishrane, doziranu svakodnevnu fizičku aktivnost, a prema potrebi i u zavisnosti od tipa uključuju se ljekovi. Uspješne i trajne regulacije ove bolesti nema bez odgovarajućeg higijensko-dijetetskog režima (ishrane, fizičke aktivnosti i odmora). Šećerna bolest, kao uostalom i mnoge druge bolesti, traži veoma tijesnu saradnju ljekara, dijetetičara i pacijenta.
Potrebno je jasno naglasiti da pravilna ishrana u šećernoj bolesti nije neka posebna dijeta već zapravo zdrava, uravnotežena prehrana koja se inače preporučuje svim ljudima. Puno je zabluda koje još uvijek prate uputstva o prehrani kod šećernoj bolesti, a jedna je od osnovnih da se za osobe sa šećernom bolešću treba pripremati posebna hrana.
U zdravoj ishrani ugljeni hidrati bi trebali biti izvor oko 50% dnevnog kalorijskog unosa. Osnovne odrednice zdrave ishrane su u prvom redu raznovrsnost i umjerena kalorijska vrijednost. Ona se sastoji u uravnoteženom unosu svih hranjivih sastojaka, ugljenih hidrata, bjelančevina i masnoća, a treba biti bogata hranjivim elementima poput vitamina i minerala.
Energija se u organizmu većinom stvara iz ugljenih hidrata. U zdravoj ishrani ugljeni hidrati bi trebali biti izvor oko 50% dnevnog kalorijskog unosa. Njihovom neposrednom razgradnjom nastaje glukoza pa su upravo oni i najviše odgovorni za porast šećera u krvi. Ugljeni hidrati mogu biti prosti i složeni, zavisno od broja molekula šećera od kojih su sastavljeni. Preporučeno je jesti prije svega složene ugljene hidrate.
Glavni predstavnik složenih ugljenih hidrata je skrob, a sadrže ga hljeb, tjestenina i ostali proizvodi od raznih žitarica, zatim riža, različite vrste povrća kao što je krompir.
Prosti šećeri imaju jednaku sposobnost podizanja nivoa glukoze u krvi kao i složeni. Uobičajeno je da proste ugljene hidrate kao što je saharoza, fruktoza ili laktoza nazivamo još šećeri, a nalazimo ih najviše u slatkišima, voću i mliječnim proizvodima. Sve donedavno se smatralo, a znatan broj ljudi i danas još uvijek misli, da su prosti šećerni zabranjeni u šećernoj bolesti. Objašnjenje se nalazilo u pretpostavci da se oni lako vare i brže i više dižu nivoe glukoze u krvi. To se pokazalo netačnim jer taj učinak u najvećoj mjeri ne zavisi od vrste ugljenih hidrata u obroku već od njihove količine.
Prosti šećeri imaju sličnu sposobnost podizanja nivoa glukoze u krvi kao i složeni. Savremene smjernice tako dopuštaju pacijentima oboljelim od šećerne bolesti uzimanje slatkiša, ali svakako u umjerenim količinama i uz ograničenje da to treba biti u sklopu cjelovitog obroka u kojem treba smanjiti za odgovarajuću količinu druge izvore ugljenih hidrata.
Bjelančevine trebaju podmiriti oko 20% ukupnih dnevnih potreba za hranom. Glavni izvori bjelančevina u prehrani su meso, riba, jaja, mlijeko i mahunarke. Iako neke dijete sa višim udjelom bjelančevina mogu dovesti do određenih kratkoročnih koristi poput bržeg gubitka tjelesne mase, takva ishrana se ipak uglavnom ne preporučuje. Osnovna zamjerka je u tome što hrana bogata bjelančevinama većinom sadrži i viši udio masnoća pa to dovodi do njihovog pretjeranog unosa. Mora se znati da višak bjelančevina u ishrani može doprinijeti i slabljenju bubrežne funkcije kod pacijenata oboljelih od šećerne bolesti.
Za pacijente oboljele od šećerne bolesti vrijede iste preporuke kao i za ostale osobe: jesti žitarice sa puno voća i povrća, a malo masnoća, soli i šećera. Masnoće se preporučuju u maksimalnim količinama do oko 30% dnevnog unosa hrane. Vrlo su bogate energijom. Osim ukupne količine, vrlo je važna vrsta masnoća koja se jede. Preporučljivo je većinu potreba podmirivati nezasićenim masnim kiselinama. Višestruko nezasićene masti nalazimo u biljnim uljima kao što je suncokretovo, sojino ili kukuruzno, a vrlo vrijedne jednostruko nezasićene masti u maslinovom ulju ili bademima.
U zaključku, za pacijente oboljele od šećerne bolesti vrijede iste preporuke kao i za svakoga: jesti žitarice sa puno voća i povrća, a malo masnoća, soli i šećera.
ADA. J Am Diet Assoc 2008;108:1716–31
Diabetes Care 2022 Nov 1;45(11):2753-2786. doi: 10.2337/dci22-0034.
Dodajte komentar