Ishrana dijabetičara

Vladaju velike zablude u ishrani dijabetičara, počev od potpunog prestanka uzimanja pojedinih namirnica do izuzetno slobodnog unosa pojedinih vrsta hrane. Ishrana dijabetičara, u stvari, predstavlja model kako bi trebalo da se hrani svako. Zdrav način ishrane podrazumijeva upotrebu hranljivih materija: ugljenih hidrata, masti, bjelančevina, vitamina, minerala, vode i dijetnih vlakana. Normalno, ako je neko oboljeo od dijabeta, mora se pridržavati i nekih pravila koja podrazumijevaju količinu pojedinih namirnica, količinu namirnica po obroku i raspored obroka. Znači, di­jabetičari moraju znati da mogu koristiti sve hranljive namir­nice kao i potpuno zdrave osobe, ali u količinama i vremens­kim razmacima koji neće remetiti metabolizam šećera u kr­vi.

Principi zdrave ishrane se odnose na preporuke o ishrani a sastoje se od pravila:

1. uzimati različitu hranu

2. održavati poželjnu težinu

3. izbjegavati hranu s mnogo masti, zasićenih masti i holesterola

4. uzimati hranu sa odgovarajućim skrobom i vlak­nima

5. izbjegavati šečer i slatkiše

6. izbjegavati upotebu soli. Čuvati se od prerađvina i brze hrane sa visokim sadržajem soli

7. ako se koriste alkoholna pića treba biti umjeren.

UGLJENI HIDRATI:

Količina ugljenih hidrata treba da iznosi 55-60% dnevnog unosa hrane. Treba da se obezbijede iz voća i po­vrća, uz izbjegavanje koncentrovanih šećera. To iznosi dva do tri grama na kilogram tjelesne težine.

BJELANČEVINE:

Količina bjelančevina treba da iznosi 15-20% dne­vnog unosa hrane. Obezbjeđuju se iz mesa, mlijeka i mli­ječnih proizvoda, jaja, ribe i biljnih izvora: soje, mahunarki (pasulj, grašak, boranija), pečurki. Ostalo voće i povrće sadrži uglavnom manje bjelančevina. Jezgrasto voće (orah, lješnik, badem) imaju više bjelančevina, ali i masnoća u svom sa­stavu. Dnevna potreba za bjelančevinama iznosi 0,8 do 1,5 grama na kilogram tjelesne težine, u zavisnosti od uzrasta (djeci treba više), nekih stanja organizma (trudnicama treba više), kod novootkrivenih dijabetičara poslije ketoacidoze, u stanjima oporavka. Dijabetičarima sa teškim oštećenjem fun­kcije bubrega treba smanjiti unos bjelančevina.

MASTI:

Maksimalno treba uzeti do 30% od ukupne dnevne količine unijete hrane. Prednost dati nezasićenim mastima (biljnim i mastima riba) u odnosu na zasićene (životinjske). Nezasićene masti treba da predstavljaju 2/3 ukupnog unosa masti. Kod sastavljanja jelovnika prvo obračunamo unos ug­ljenih hidrata i bjelančevina, a masti – na kraju, kao ostatak.

VITAMINI:

Potrebe u vitaminima su iste kao i kod potpuno zd­ravih ljudi. Pušači bi trebalo da uzimaju povišene količine vitamina C, a dijabetičari sa neuropatijama vitamine B gru­pe.

MINERALI:

Uzimanjem raznovrsne ishrane obezbijediće se i dovoljna količina mineralnih elemenata. Neki minerali, kao magnezijum, cink i hrom, izuzetno su važni u procesima metabolizma ugljenih hidrata pa ih treba i dodatno uzimati. Kalcijum se, takođe, može dodatno povremeno uzimati zbog čvrstine kostiju i grčeva, koje dijabetičari ponekad imaju.

DIJETNA VLAKNA:

Dijetna vlakna su neophodna u svakoj ishrani. Na­laze se u opnama i plodu, stabljikama i lišću voća i povrća. Dnevno treba unositi oko 30 grama dijetnih vlakana.

VODE I TEČNOSTI:

Čovjek dnevno unese oko 2,2 litra tečnosti, od čega se otprilike 1,5 litar odnosi na vodu.

ZASLAĐIVAČI:

Oboljeli od dijabetesa mogu ukus raznih napitaka, peciva ili kolača korigovati dodavanjem zaslađivača, koji mo­gu biti nutritivni ili nenutritivni.

SO:

Osobe sa povišenim arterijskim pritiskom mogu uzi­mati do tri grama soli, a osobe sa normalnim arterijskim pri­tiskom do šest grama.

ZAČINI:

Koristite sve začine, u umjerenim količinama, ako ne prave smetnje (kao: bijeli luk, lorber, biber, ljuta mljevena paprika).

ALKOHOL:

Alkohol ima štetne posljedice po zdrave, a kod oboljelih od šećerne bolesti je dodatno optrećenje. Kod oboljelih od šečerne bolesti alkohol ima i dva posebno važna i štetna i opasna učinka. Prvi je mogučnost hipoglikemije pri upo­trebi alkohola zbog blokade enzima. Upotreba alkohola može da maskira znake hipoglikemije, što može da ima veoma teške posljedice. Drugi štetni učinak je njegova velika kalorijska vrijednost, što remeti program dnevne ishrane.

Dijabetičari, kod dobro regulisane šećerne bolesti, mogu povremeno konzumirati alkoholna pića. To treba da bude u vrlo ograničenim količinama – dva do tri puta sedmi­čno.

Žene: jednu čašicu žestokog pića, ili jednu čašu piva, ili jednu čašu vina (od jednog decilitra).

Muškarci: dvije čašice žestokog pića, dva mala piva (ili dvije čaše od jednog decilitra), dva blaža špricera (po dva decili­tra). Uglavnom, po najnovijim preporukama o ishrani prepo­ruka je konzumiranje crnog vina kada se misli na povremeno konzumiranje alkohola.

Alkohol bi trebalo uračunati u kalorijski učinak i ne uzimati ga na prazan stomak zbog moguće hipoglikemije. Uzimajte ga samo povremeno i ne više od ovih preporuka. Nikada – ne uzimajte pred vožnju i za vrijeme putovanja.

PUŠENJE – APSOLUTNO ZABRANJENO !!!

 

Piše: dr Valentina Kalinić, spec.endokrinolog društvo za borbu protiv šećerne bolesti, Bar