Ljubav – vrhunska mudrost majke prirode

0
341

Prema vjerovanju starih Grka, rašireno je mišljenje da je ljubav misteriozno, elektrificirano i neizrecivo osjećanje, jednako prolaznom obliku ludila. Tvrdi se čak da istraživanja prirode ljubavi ne samo da nijesu moguća nego nijesu ni poželjna jer bi se saznanjima uništilo njeno božansko svojstvo.

Nauka je, nažalost, hladna i nepristrasna tvorevina. Ona kaže:

Ljubav je, jednostavno, vrsta socijalnog ponašanja, što ukazuje na činjenicu da je mistika ljubavi forma komunikacije koju kontroliše bezbroj unutrašnjih i spoljašnjih činilaca, često banalnih.

Nauka je razbila predstavu da na svijetu postoje samo dvije osobe čije se hemije tako poklapaju da se pri njihovom susretu obavezno dešava „prava ljubav”. To je pogrešno iz jednog prostog razloga. Čovjek živi u tako ograničenom miljeu da se ljubav najčešće dešava na radnom mjestu, u lokalnom kafiću, na žurkama i tako dalje. Pokazalo se, dalje, da se ljubav začinje na osnovu „malog broja informacija” od kojih je najznačajni­ja ona stvar koju prvu čujemo o toj osobi1. Tako na primjer, ako nam je rečeno da ćemo tamo negdje upoznati „veoma slatku osobu”, impresija o njoj neće se puno promijeniti čak ni ako ona na tom prvom susretu i nije toliko „slatka”. Ljubav će se lakše dogoditi ako u situaciji kada se dešava „nijesmo ustali na lijevu nogu”, kada smo, sa razlogom ili bez razloga, dobro raspoloženi, kada nam je raspoloženje začinjeno nekom kapljicom pića i slučajevima kada ona druga osoba ne pokazuje jasne znake socijalne anksioznosti koji se ogledaju u ukočenom stavu, mla­taranju rukama, preznojavanju, zamuckivanju…

Nauka traži odgovor na pitanje krajnje svrhe ljubavi. Nalazi ga u postojanju veze između ljubavi i seksualnosti. Ovu vezu objašnjava kao vrhunsku mudrost Majke Prirode.

Zbog biološke potrebe za promjenom poslije zasićenja seksualne gladi, ljudski par bi se razdvojio prije nego što ostvari cilj – produžavanje vrste, a eventualne posljedice (djeca) bile bi prepuštene na brigu slabijem polu – majci. Ljudska beba je naj­bespomoćnije mladunče u prirodi i za kvalitetan razvoj potrebna su mu oba roditelja. Da se raskid među uživaocima seksa ne bi desio, bar ne tako brzo, Majka Priroda smišlja ljubav. Okovani ljubavlju, roditelji žele da se staraju o svom potomstvu. „Dobra djeca” će kasnije postati dobri ljudi. Dobri ljudi su rezultat udru­ženih napora oba roditelja i krajnji cilj Prirode.

Ovdje postoji i racionalan razlog za ljubavno-seksualne veze, a to je svijest o prolaznosti života. Mi, kao pojedinci, prevazilazimo sopstvenu egzistenciju ako na vrijeme stvorimo potomstvo. Naravno, možete pokušati da postanete akademik (dakle „besmrtnik”), ali je to rijetka prilika. Mnogo lakše i jednos­tavnije svoju dugovječnost i postojanje možete osigurati svojom djecom.

Nijedno ponašanje nije tako individualizovano kao ponašanje koje nazivamo ljubavlju i seksom. Odvija se priča u kojoj osoba, bez obzira na pol, pokušava da skroji partnera po svojoj mjeri – kao odijelo, ili nastoji da se prilagodi drugoj osobi u namjeri da mu postane udobna kao stare cipele.

Teško da može biti sporna prevlast ljubavi nad seksom. Iz svake ljubavne veze, u principu, prije ili kasnije, izrašće i seksu­alna veza. Međutim, iz dobrog seksa izrašće još bolji seks a rijetko kada (da li ikad ?) i ljubav. Ljubav ima moć da popravi ili učini boljim loš seks, da pomiri partnere u međusobnim razmiricama, nesuglasicama ili neskladima.

Ako se ljubavnici rastanu, uvijek će u njihovom budućem životu postojati međusobna naklonost i nježnost, a kada se rastanu seksualni partneri ostaje samo jedna crta više za one koji vole da „broje”.

Ljekari tvrde da seksualna aktivnost pospješuje pravilno funkcionisanje krvotoka, otklanja bol, smanjuje napetost a možda čak i jača imunitet. Znači, i nauka preporučuje seksualnu aktivnost. A ljubav?

Stupanje u seksualne odnose odmah po upoznavanju sprečava rađanje ljubavi. Izvjesno vrijeme nezadovoljena seksu­alna glad za nekom osobom, uz druge povoljne pshihološke uslove, zasigurno će rezultirati ljubavlju. Žene to mnogo bolje znaju od muškaraca. One žele da u seks stupe zbog ljubavi, zato u početku veze više mame, nagovještavaju i obećavaju. Strpljiv muškarac, obično, biva izdašno i nesebično nagrađen.

Ljubav daje smisao i svrhu životu i razvija lično osjećanje pripadanja, pa jača osjećanje samopouzdanja, pogotovo u zrelim godinama kada uminu strasti i sposobnost za njihovo izazivanje kod suprotnog pola. Iako više od 50% samoubistava kao razlog ima neuzvraćenu ljubav, a oko 40% ubistava takođe ima ljubavne probleme kao uzrok tragedije, nauka preporučuje ljubav!

Znači, imamo i ljubav i seks. Ne samo ljubav, i ne samo seks, kao činioce zadovoljstva na duge staze. Vrijeme je da se spomene opaska mog profesora /. Zdravkovića: „Stalno govorim pacijentima: ‘Nemojte juriti orgazam po svaku cijenu, jer ćete propustiti sve ostalo’.”

Veza između ljubavi, seksa, orgazma i zado­voljstva sopstvenim seksualnim životom veoma je složena. Svakako, veza između zado­voljstva seksom i njegovog orgazmičkog ishoda pozitivna je. Doživljaj orgazma uvijek rezultira snažnim osjećanjem zado­voljstva koje se neki put može poistovjetiti sa ljubavlju. Doista, ta zabluda traje kratko. Isto kao i ljubav i seks, tako i orgazam i ljubav. Ljubav može proizvesti orgazme a sam orgazam nikad ne može proizvesti ljubav. Stoga se savjetuje: „Držite se ljubavi i seksa, pa ako orgazam dođe – dobrodošao!”

A koliko seksa ? Na pitanje: „Ako bi Vaš partner bio na raspolaganju, koliko često biste vodili ljubav?”, 637 muškaraca i 800 žena od ukupno 1.826 ispitanika u jednom mom istraživanju, rekli su – tri do pet puta sedmično. Znači, velika većina daje odgo­vor na pitanje koliko seksa. Ako primijetite da Vašeg partnera prečesto „boli glava” kada biste Vi željeli da vodite ljubav, ozbiljno se zamislite šta nije u redu sa Vašim pristupom ili izvedbom te sfere partnerstva.

Ljudi vole da se „vole”. Pa i oni koji se jedva podnose, mogu da se „dobro vole”. Zato u ljudskim životima ima više seksa nego ljubavi. Ali o konačnom ishodu brine se Majka Priroda, magičnim sastojkom zvanim ljubav.

Svi seksualni parametri su viši kada se dvoje ljudi zaista vole. Oni parovi koji to rade na obostrano zadovoljstvo, uvijeni u ljubavnu magiju, rjeđe bivaju povrijeđeni i seksualnu aktivnost uvijek vezuju za pozitivne životne aktivnosti kojima se rado i često vraćaju. Pojava koju su u psihologiji nazvali „primarni efekat”.

 

Piše: Radmila Stupar-Đurišić, dipl. psihološkinja