Dr Goran Pešić, spec. ortopedske hirurgije i traumatologije, KCCG
Dr Marko Borovinić, spec. ortopedske hirurgije i traumatologije, KCCG
Bolovi u kičmi i zglobovima su nešto sa čim ćemo se svi, u manjoj ili većoj meri, suočiti u toku živora. U prilog tome nam govori i podatak da bolovi u vratu, donjem dijelu leđa, kao i degenerativni bolovi u zglobovima čine 3 od 10 najčešćih oboljenja koja nam narušavaju kvalitet života i koja vremenom, ukoliko njihovom riješavanju ne pristupimo na ozbiljan način, najčešće dovode do invaliditeta*. Navednoj statistici sigurno u velikoj mjeri doprinose produženje životnog vijeka, ali i način života savremenog čovjeka: dugotrajno i nepravilno sjedanje, neadekvatna ishrana i povećana tjelesna težina, nedovoljna i nepravilna fizička aktivnost. Zbog svega navedenog, možemo reći da danas gotovo svi pripadamo rizičnoj grupi za raniju i češću pojavu navedenih vrsta bolova.
Kada se bol pojavi, bez obzira na njegovu lokalizaciju, pacijenti najčešće prvo pokušaju sami da se obezbole, bez pregleda i preporuke terapije od strane ljekara. Nažalost, tek ukoliko navedena samoterapija ne pomogne, obratiće se ljekaru za pomoć i savjet. Ovakvu praksu bi trebalo promijeniti i po pojavi bola zakazati inicijalan pregleda kod svog izabranog ljekara u primarnoj zdravstvenoj zaštiti – domu zdravlja. Izabrani ljekar će nakon adekvatne anamneze, uzimajući u obzir cijelokupno zdravstveno stanje pacijenta, najbolje odabrati pravi lijek – najčešće nesteroidni antiinflamatorni lijek (NSAIL). Ukoliko se, nakon ovako započete terapije, tegobe smanje i utvrdi se da nisu bile povezane sa nekim značajnijim nalazom i da ne uzrokuju ozbiljan funkcionalni poremećaj, liječenje će dalje nastaviti izabrani ljekar. Na ovaj način može biti riješeno više od 70% svih akutnih bolova.
U suprotnom, ukoliko bolovi zaostaju ili postoji ozbiljan funkcionalni poremećaj, pacijent se upućuje na pregled kod specijlaiste ortopedije, reumatologije ili fizikalne medicine, u zavisnosti na koju se dijagnozu sumnja. Međutim, svjedoci smo da se ljekaru obraćamo za savjet ili prečesto ili tek nakon nekoliko mjeseci od nastanka bola, tj. prvih simptoma. Tada više ne liječimo akutni, već se suočavamo sa liječenjem hroničnog bola, koji zahtijeva nešto drugačiji pristup.
Hroničan bol je ozbiljan, ne samo fizički već i psihički problem, i postoji direktna povezanost između hroničnog bola i depresivnih poremećaja. U takvim situacijama savjetujemo da se u liječenje uključi i neuropsihijatar ili psihijatar, jer bolovi koji dugo traju sigurno utiču na kvalitet života i psihičko stanje pacijenta.
Prva linija odbrane, bez obzira na tip bola, jesu nesteroidni antiinflamatorni ljekovi (NSAIL), koji se moraju primjenjivati duži vremenski period, a ne samo nekoliko dana. U okviru samo par dana korišćenja ovih ljekova pacijent ima trenutno umirenje bolova, dok uzimanjem duži vremenski period, ovi ljekovi mogu imati i izliječiv efekat. Na taj način ne liječimo samo simptom, već i uzrok – inflamaciju odnosno zapaljenje.
Da bismo lijek mogli primjenjivati duži vremenski period veoma je važno ne samo poznavati dobro pacijenta, već i sam lijek, jer nisu svi ljekovi iz grupe nesteroidnih antiinflamatornih ljekova isti. Dok im je efikasnost međusobno slična, navedni ljekovi se međusobno značajno razlikuju u pogledu bezbjednosti, na prvom mjestu gastrointestinalne, što je i najvažnije, jer su gastrointestinalna neželjena dejstva najčešća neželjena dejstva ove grupe ljekova, a nažalost u čak 80% slučajeva se dešavaju bez ikakvog prethodnog upozorenja.** Pored gastrointestinalne bezbjednosti, nikako ne treba prenebregnuti ni važnost kardiovaskularne bezbjednosti, naročito imajući u vidu da većina naših pacijenata, naročito starije životne dobi, ima povišene vrijednosti krvnog pritiska. Imjaući sve navedeno u vidu, a na osnovu dosadašnje kliničke parkse, najčešće se odlučujemo upravo za onaj nesteroidini antiinflamatorni lijek koji objedinjuje efikasnost i ukupnu bezbjednost, kao što je to aceklofenak. Riječ je o lijeku koji je objedinio sve dosadašnje nesteroidne antiinflamatorne ljekove, efikasnost diklofenaka i bezbjednost ibuprofena. Zahvaljujući tome ovaj lijek možemo primjenivati na duže staze i na taj način liječiti ne samo bol, već i njegov uzrok.
* The Lancet 2015 386, 743-800DOI: (10.1016/S0140-6736(15)60692-4)
**Sing er al. Arch Intern Med. 1996;156:1530-36.
