U susret Svjetskom danu bezbjednosti i zdravlja na radu
Dr Ema Milić
Dom zdravlja, Nikšić
Profesionalna bolest predstavlja patološko stanje nastalo u vezi sa redovnim zanimanjem oboljelog. To je oštećenje zdravlja koje nastaje zbog uticaja procesa i uslova rada na radnika koji obavlja taj posao. Profesionalne bolesti se definišu i kao posljedica trajnog, uzastopnog i višekratnog djelovanja uzročnika iz procesa rada. To su oštećenja različitih neposrednih uzroka nastanka, različitih organa i sistema u organizmu, ali im je zajednička karakteristika povezanost sa radom. Pravilnikom je utvrđeno 56 bolesti koje mogu – pod određenim, takođe propisanim uslovima, da se priznaju kao profesionalna bolest. To su oboljenja koja se nalaze na tzv. Listi profesionalnih bolesti.
Prema Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju Crne Gore: „Profsionalne bolesti,…, jesu određene bolesti nastale u toku osiguranja, prouzrokovane dužim neposrednim uticajem procesa i uslova rada na radnim mjestima, odnosno poslovima koje je osiguranik obavljao.
Profesionalne bolesti, radna mjesta, odnosno poslovi na kojima se te bolesti pojavljuju i uslove pod kojima se smatraju profesionalnim bolestima (…) utvrđuje organ državne uprave nadležan za poslove penzijskog i invalidskog osiguranja, po prethodno pribavljenom mišljenju organa državne uprave nadležnog za poslove zdravlja.“
Osim ovog zakona, u Crnoj Gori, oblast profesionalnih bolesti je donekle regulisana Zakonom o zaštiti i zdravlju na radu, Zakonom o radu, Zakonom o obaveznom zdravstvenom osiguranju, Pravilnikom o sadržaju mjera specifične zdravstvene zaštite zaposlenih i Pravilnikom o utvrđivanju profesionalnih bolesti. Ovim posljednjim se utvrđuju profesionalne bolesti, radna mjesta, odnosno poslovi na kojima se te bolesti pojavljuju i uslovi pod kojima se smatraju profesionalnim bolestima. Nažalost, nigdje nije definisana ustanova koja je nadležna za utvrđivanje profesionalnog oboljenja.
To u stvari pripada djelokrugu medicine rada, koja je kod nas tokom prethodnih petnaestak godina gotovo marginalizovana. Jedan od razloga je uvođenje projekta timova izabranih doktora, kada su specijalisti medicine rada ostali da pružaju usluge u okviru javnog vida zdravstvenog osiguranja (koje se plaćaju), a izabrani doktori usluge iz obaveznog vida zdravstvenog osiguranja. Tom prilikom je, zbog nedostatka kadra (ljekara), veliki broj specijalista medicine rada imenovan za izabranog doktora. Istovremeno su neke od usluga koje su do tog momenta pripadale specijalistima medicine rada, postale ingerencija izabranih doktora kao na primjer: utvrđivanje potrebe za privremenom spriječenošću za rad, obrada i upućivanje pacijenata pred IPK radi utvrđivanja stepena tjelesnog oštećenja, tuđe pomoći i njege i ocjene radne sposobnosti, prijava povreda na radu kao i prijava profesionalnih bolesti.
Trebalo bi da specijalista medicine rada, poznavajući uslove i zahtjeve radnog mjesta i štetnosti kojima je radnik izložen dok obavlja svoj posao, utvrđuje da li je patološko stanje nastalo u vezi sa radom. Profesionalnim štetnostima smatramo sve činioce kojima je radnik izložen tokom obavljanja svog posla, a koji mogu uticati na njegovo zdravlje (fizičke, hemijske, biološke…). Profesionalna oštećenja nastaju kada štetnosti, prisutne u dovoljnoj količini, obimu i intenzitetu, djeluju na takav način i toliko dugo da mogu izazvati prolazno ili trajno oštećenje organizma. Ukoliko su zahtjevi na radu strožiji (prekovremeni rad, prekomjeran intenzitet rada, preopterećenost pojedinih organa, rad u prinudnom položaju tijela), uz lošije uslove (neadekvatna osvijetljenost, ventilacija, manja kubatura vazduha od propisane u radnom prostoru), i ukoliko radnik veliki dio svog radnog vremena radi u takvim uslovima, to je i vjerovatnoća za nastanak patološkog stanja veća. Tako da dokazivanje uzročne povezanosti hroničnog patološkog stanja sa radom nije jednostavno, već zahtijeva kompleksan pristup.
Potrebno je uzeti iscrpnu i opširnu radnu anamnezu, dobro razmotriti tehnološki proces, monitoring koncentracija štetnosti, korišćenje zaštitnih sredstava, higijenske uslove na radu. Poželjno je dijagnostičkim postupcima otkriti oštećenja u što ranijoj fazi bolesti, kako bi se omogućio prekid daljeg izlaganja organizma dejstvu profsionalnih štetnosti, blagovremeno liječenje i oporavak zaposlenog. Ciljanim dokazivanjem prisustva biomarkera ekspozicije (specifične promjene u organizmu koje dokazuju prisustvo ili dejstvo noksi) i biomarkera efekta (rani štetni efekti prouzrokovani djelovanjem profesionalne štetnosti) potvrđuje se postojanje profesionalnih štetnosti i utvrđuje profesionalna etiologija oštećenja. Nakon toga je potrebno isključiti sve druge etiološke faktore koji mogu dovesti do takvih oštećenja organa i sistema i tek potom postaviti konačnu dijagnozu profesionalne bolesti. Terapija podrazumijeva momentalni prekid izlaganja štetnim faktorima iz radne sredine i eventualno, ubrzano odstranjivanje uzročnika iz organizma (gdje je to moguće). Nakon liječenja i oporavka vrši se, naknadno, ocjena radne sposobnosti i odlučuje da li se zaposleni može vratiti na radno mjesto i poslije koliko vremena.
Profesionalne bolesti zbog štetnih posljedica na zdravlje radnika, na njegovu porodicu kao i na proces rada, imaju društveni i pravni značaj.
Radnik u zavisnosti od uznapredovalosti bolesti može imati lakše ili teže bolesno stanje, privremenu nesposobnost za rad, profesionalno oboljenje mu može umanjiti radnu sposobnost, čak trajno, ili dovesti do potpunog gubitka radne sposobnosti. Dalje, profesionalno oboljenje može dovesti do određenog stepena tjelesnog oštećenja ili, u najgorem slučaju, do smrti.
Porodica zaposlenog trpi zajedno sa svojim oboljelim članom, pružajući mu posebnu pažnju, tretman i njegu. To može u značajnoj mjeri dovesti do remećenja porodičnih obaveza, aktivnosti, privređivanja, kao i zarade.
Pored svega gore navedenog, štetne posljedice zbog pojave profesionalne bolesti zaposlenog ima i firma zbog poremećaja u samom procesu rada kao i povećanih troškova. Prije svega, potrebno je naći adekvatnu zamjenu za radnika koji je spriječen za rad. Dalje, poslodavac je u obavezi da plati nadoknadu za privremenu spriječenost za rad oboljelom (u visini 100% zarade), ima dodatni trošak zbog plaćanja novog radnika na zamjeni, a pogotovu u slučaju gubitka radne sposobnosti ili smrti. Naime, osiguranik kod koga se utvrdi profesionalno oboljenje ima pravo na nadoknadu štete – materijalne i nematerijalne. Materijalna šteta podrazumijeva izgubljenu zaradu, troškove liječenja i rehabilitacije, troškove zbog gubitka radne sposobnosti i gubitka mogućnosti daljeg razvoja i napredovanja u karijeri, eventualno sahrane. Nematerijalna šteta se odnosi na pretrpljen fizički i duševni bol, tešku invalidnost, pretrpljeni strah, gubitak bliske osobe.
Međutim, kod nas je već duže vrijeme ova oblast neregulisana. Ukoliko zaposleni oboli od oboljenja koje se nalazi na Listi profesionalnih bolesti, radeći na radnom mjestu i u uslovima pod kojima se ta bolest može smatrati profesionalnom, on će vrlo teško moći da dobije potvrdu o tome. Tako da uprkos hendikepu zbog oštećenja zdravlja, neće moći da ostvari nikakav benefit koji mu sleduje po tom osnovu. Naime, kao što je već navedeno, nedostaje nam zakonska regulativa u pogledu definisanja ustanove koja bi bila nadležna da verifikuje postojanje profesionalne bolesti. Zbog toga je neophodno u što kraćem roku formirati stručno tijelo nadležno za unaprjeđenje oblasti medicine rada (odavno planirano osnivanje Zavoda za medicinu rada), i definisati pravilnike za unaprjeđenje rada specijaliste medicine rada. Time bismo prije svega dali akcenat na prevenciju, a uvijek je, kako kaže narodna poslovica „bolje spriječiti nego liječiti“. Stvorili bi se uslovi za rano otkrivanje, dijagnostikovanje i liječenje, potvrđivanje i prijavljivanje profesionalnih bolesti. Iako statistika ne pokazuje, ne znači da nema profesionalnih bolesti, već da nemamo prave podatke.
Dodajte komentar