Prof. dr Željko P. Mijušković, dermatovenerolog
Stručni konsultant poliklinike „Natal“ u Podgorici
Psorijaza je hronična, rekurentna, zapaljenska, sistemska bolest koja je uslovljena genetskim i imunološkim karakteristikama osobe, a ima izrazito negativan efekat na kvalitet života. Ime psorijaza izvedeno je iz grčke riječi psora,što označava osjećaj svraba, i poznata je od davnina. Bolest je prvi opisao Hipokrat u IV vijeku prije nove ere, a kasnije i Celsus, Vilian, Hebra i drugi.
Ne postoji nijedan način (direktni kontakt, kapljični put, seksualni kontakt) kojim se psorijaza može prenijeti. Međutim, pojedine osobe i dalje su u zabludi da je psorijaza zarazno oboljenje. To je razlog izbjegavanja oboljelih i njihove izolacije iz društva, što kod bolesnika dovodi do povlačenja, nesigurnosti, depresije i stvaranja osjećaja niže vrijednosti.
Psorijatične promjene na koži imaju četiri glavne karakteristike: jasno su ograničene od okoline, na površini se formiraju bjeličaste ljuske, ispod ljuski je crvenilo, a poslije mehaničkog uklanjanja ljuski uočavaju se kapljice krvi, tzv. „fenomen krvave rose“. Taj znak ima i dijagnostičku vrijednost; ne javlja se kod pustulozne i psorijaze na pregibnim površinama, niti kod oboljenja koja nalikuju psorijazi. Veličina psorijatičnih lezija može da bude od nekoliko milimetara do zahvatanja velike površine tijela ili cijelog tijela (eritroderma).
Manifestuje se prvenstveno na koži i/ili zglobovima, ali su mnogobrojne i druge pridružene bolesti. Osim promjena na koži psorijaza može da se manifestuje i na sluzokožama (najčešće na genitalijama) i na noktima. Promjene na noktima su brojne: tačkasta udubljenja, uzdužne linije i brazde, zadebljanja ispod nokatne ploče i dr. Zbog pojedinih oblika psorijaze, njihove lokalizacije i izgleda, postoji veliki broj oboljenja koja u pojedinim fazama bolesti mogu dati kliničku sliku sličnu psorijazi. To su numularni ekcem, kontaktni dermatitis, kandidoza, seboroični dermatitis, mycosis fungoides i dr.
Šta je uzrokuje još uvijek se ne može sa sigurnošću tvrditi. Kao uzroci nastanka navodi se genetska komponenta i određeni spoljni faktori. U studiji u kojoj je praćena učestalost psorijaze kod djece, rezultati su pokazali da su djeca čiji su roditelji bolovali od psorijaze značajno češće imala psorijazu.
Na žalost, ne postoje postupci ili tretmani koji mogu spriječiti nastanak psorijaze. Do danas je jedino beta-hemolitički streptokok grupe A optužen za pokretanje procesa nastanka gutatne psorijaze (dobila naziv zbog lezija koje su veličine kapljice). Između 10 i 30% bolesnika s psorijazom razvija i psorijazni artritis, što sugeriše da kod bar do trećine bolesnika postoje i dodatni genetski stimulusi koji predisponiraju nastanak zapaljenja u zglobovima, pored zapaljenskih procesa u koži.
Prema podacima iz literature psorijaza se javlja kod 1 do 2% populacije. Najučestalija je na Farskim ostrvima (2,8%), a najrjeđa kod sjevernoameričkih Indijanaca, Afroamerikanaca, Japanaca i Eskima. Javlja se podjednako kod osoba oba pola, najčešće u trećoj deceniji života, ali je opisano i pojavljivanje kod novorođenčeta i kod 108 godina starog bolesnika. Takođe, ne mogu se predvidjeti oblik i lokalizacija promjena kao ni zahvaćena površina kože pri pojavi novih lezija.
Kao što je dobro poznato, jasno je uočena udruženost psorijaze i metaboličkih bolesti kao što su gojaznost, dijabetes, ali i bolesti srca i krvotoka, koje su direktno povezane/uslovljene prisustvom metaboličkog sindroma. Ako se ta udruženost ranije mogla smatrati slučajnom ili se pokušavala tumačiti životnim stilom/navikama (pušenje, alkohol, depresija i drugo što bi moglo biti posljedica psihičkog stanja bolesnika), danas se zna da ove bolesti dijele mnoge zajedničke genetske i imunološke mehanizme. Ove činjenice postavljaju psorijazu na sasvim novo mjesto. To nije više samo stvar estetskog doživljaja bolesti koja „naružuje, ali ne narušava opšte zdravlje”. Naprotiv, bolesnik sa psorijazom zaslužuje da mu se objasni priroda bolesti, pojasne svi mogući rizici koje nose pridružene bolesti i, naravno, da se on shvati kao bolesnik koji boluje od suštinski sistemske bolesti. Pravilnim liječenjem psorijaze smanjuje se šansa da pacijent razvije bolest metabolizma ili bolest srca i krvnih sudova. Ovaj cilj najlakše možemo postići formiranjem regionalne zastupljenosti fototerapije i primjenom savremenih metoda liječenja.
Oko 80% oboljelih od psorijaze ima blago do umjereno oboljenje. Većinu ovih pacijenata moguće je liječiti lokalnom terapijom, koja je najčešće efikasna i bezbjedna. Lokalni preparati koriste se i kao dodatna terapija kod pacijenata na fototerapiji ili kod oboljelih koji uzimaju sistemsku terapiju (tablete, kapsule, injekcije, fototerapija). Međutim, ne preporučuje se korišćenje lokalnih preparata kao monoterapija kod pacijenata s proširenom ili teškom formom psorijaze. Najčešće se preporučuje da lokalna terapija, kao jedina terapija, bude primijenjena kod pacijenata koji imaju zahvaćenost kože manje od 10%. Posebno ističem da pacijenti koji pored psorijaze imaju i artritis, moraju biti liječeni sistemskom terapijom.
Liječenje treba da bude prilagođeno tako da zadovolji potrebe svakog pojedinačnog bolesnika. Veoma je važno da očekivanja pacijenta budu na istom nivou s terapijskim mogućnostima liječenja. Pacijenti koji očekuju da nikada više nemaju psorijazne promjene na koži tijela biće sigurno razočarani zbog potrebe za kontinuiranom terapijom, koju će ponekad biti teško sprovoditi. Važno je da se utvrde ciljevi i želje svakog pacijenta, a potom razvije strategija liječenja koja treba da ispuni očekivanja, a istovremeno da bude praktična i lako primjenjiva. Uspjeh liječenja psorijaze, pored izbora terapije, zavisi i od regulisanja tjelesne težine pacijenta i izbjegavanja konzumiranja alkohola.
U zavisnosti od oblika, lokalizacije i proširenosti lezija i osobina svakog pojedinačnog pacijenta u terapiji se koriste samostalno ili u kombinaciji: lokalni kortikosteroidi, lokalno nanošenje salicilne kiseline, lokalni i sistemski retinoidi, lokalni derivati vitamina D3, foto(hemo)terapija, metotreksat, ciklosporin, biološka terapija, itd. Treba naglasiti da se psorijaza vrlo uspješno može kontrolisati samo uz zajedničku saradnju pacijenta i ljekara.
Veliki broj pacijenata oboljelih od psorijaze, u zavisnosti od karakteristika ličnosti i sopstvenih vjerovanja i sistema vrijednosti, u nekom periodu liječenja primijeni i neki od komplementarnih i alternativnih vidova liječenja, u nadi da će baš kod njega to pokazati efikasnost ili čak dovesti do potpunog izlječenja. Nemogućnost pomirenja sa postojanjem neizlječivog hroničnog oboljenja je najčešći prirodan razlog da se u sljedećem pogoršanju proba sa nekim drugim vidom liječenja. Na ove vidove liječenja oboljeli su upućeni na osnovu iskustava prijatelja i rođaka, bilo da su pozitivna ili negativna, a nekada ih upućuju i sami ljekari koji u svom radu ne primjenjuju pravilo medicine zasnovane na dokazima.
Većina pacijenata ovu terapiju primjenjuje uz klasičnu medicinsku terapiju, koju je preporučio dermatolog. Imajući u vidu da je svaki dermatolog dužan da bude upoznat sa svim oblicima terapije koju pacijent primjenjuje, jer neke od njih imaju i neželjene efekte i mogu da utiču na učinak terapije, posljednjih godina objavljen je veći broj studija koje su se bavile komplementarnom i alternativnom terapijom u psorijazi.
Poseban problem sa korišćenjem biljnih preparata je što se kvalitet i sadržaj preparata ne kontrolišu, što nisu prošli klinička ispitivanja, što je u njima zabilježeno prisustvo kortikosteroida, ili čak teških metala. Osim toga, pojedini biljni preparati imaju već poznate neželjene efekte, te se ne može reći da tzv. prirodna biljna terapija ne može biti štetna.
Takođe, nema dokaza da specifična dijeta i izbjegavanje pojedinih namirnica mogu da dovedu do povlačenja psorijaze, kao i suplementacija cinkom, selenom, vitaminom B12, inozitolom i vitaminom D u odnosu na placebo nije pokazala nikakvu statistički značajnu razliku u terapijskom efektu konvencionalne terapije.
Dodajte komentar