Dr Valentina Kalinić, internista endokrinolog
Klinički centar Crne Gore
Osnovni cilj u liječenju dijabetesa je dobro regulisan pacijent, koji ima uz to kvaltitet života sačuvan, a traje bez komplikacija kako akutnih tako hroničnih.
Da bi se taj cilj ostvario pacijent mora biti edukovan, motivisan i podržan, jer dijabetes je uporan – “trka na duge staze“, stalno prisutan i kao sva hronična stanja dosadan, umori pacijenta.
Za postizanje ovog cilja nigdje nije tako potreban timski rad kao u dijabetesu.
Prvi mini tim je porodica, osnova i ključ podrške kako u dječjem uzrastu, tako i tipu 2, gestacijskom, a pored ovog tima paralelno je bitan malo veći tim – izabrani doktor, medicinska sestra, endokrinolog, specijalista ishrane, psiholog, farmaceut.
Udruženja pacijenata je itekako bitan tim, njihovi sastanci, putem društvenih mreža, uživo – podrška grupe je osnova podrške, rješavanja nedoumica i pomoći među članovima je bitan uslov dobro regulisanog pacijenta, sa očuvanim smislom za kvalitetan život.
Dijabetes nosi multiorganski rizik pa za nadzor nad pacijentom i praćenje, sprečavanje komplikacija uključeni su u tim oftalmolog, ginekolog, nefrolog, kardiolog, neurolog, psihijatar, stomatalog, vaskularni hirurg…, pa se timski rad svuda očekuje.
Dijabetes povećava rizik od:
– Smrti: 2 puta veći rizik;
– Moždanog udara: 2-4 puta veći rizik;
– Sljepila kod odraslih, starosti (20–74 godina);
– Otkazivanja bubrega: 44% novih slučajeva;
– Netraumatske amputacije donjih dijelova udova: >60% (2/3 netraumatskih amputacija je uzrokovano dijabetesom);
– Osobe sa dijabetesom imaju 25 puta više šanse da izgube stopalo, nego osobe bez dijabetesa;
– Više od 1.000.000 osoba izgubi nogu zbog dijabetesa svake godine (po jedna osoba svakih 30 sekundi);
– 70% amputacija stopala je kod osoba oboljelih od dijabetesa;
– 5 godina nakon amputacije smrtnost iznosi 70%!!!
Ukupan broj oboljelih od šećerne bolesti je u stalnom porastu.
Svakih 10 sekundi dvije osobe obole od šećerne bolesti, a svakih 6 sekundi jedna osoba u svijetu umre zbog bolesti povezanih sa dijabetesom. Šećerna bolest je vodeći uzročnik srčanog, moždanog udara, sljepila, amputacija i slabljenja funkcije bubrega. Da bi se spriječile komplikacije šećerne bolesti potrebna je edukacija osoba sa dijabetesom.
Cilj liječenja dijabetesa je sprečavanje nastanka akutnih i hroničnih komplikacija dijabetesa, a kvalitet regulacije dijabetesa se procjenjuje određivanjem HbA1c svakih 3 do 6 mjeseci. Što je osoba mlađa i bolest kraće traje, HbA1c treba da je bliži cilju od 6.5%, kao i u okviru toga „time in range“. Kod starijih bolesnika, sa dužim trajanjem bolesti i prisustvom komplikacija, HbA1c može da bude između 7 i 8%.
Prvo što je potrebno da uradite je da prihvatite novi način života – što nikada nije lako u početku.
Očuvanje kvaliteta života osoba sa dijabetesom suštinski se zasniva na ulozi pacijenta koji u liječenju učestvuje dvije trećine u svojoj bolesti a jednoj trećinom ljekari.
Bez izuzetka – osnovna pravila u uspješnom tretmanu dijabetesa su:
– Pravilan način ishrane – četri do šest manjih obroka (tri glavna i dvije do tri užine);
– Redovna fizička aktivnost;
– Samokontrola;
– Uzimanje propisane terapije;
– Učite o dijabetesu.
Ovo je bolest koja zahtijeva timski rad profila zdravstvene struke raznih specijalnosti, a od pomoći mogu biti ljekari, ali i prijatelji, porodica, udruženja pacijenata.
Dijabetes je multiorganska bolest, gdje loša glikoregulacija ima za posljedicu oštećenje mnogih organskih sistema.
Zdrav stil života, pravilna ishrana, redovno uzimanje ljekova, fizička aktivnost, neophodni su kako bi osobe sa dijabetesom živjele kao i svi ostali zdravi ljudi. Ipak, i dalje mnogi oboljeli od dijabetesa imaju brojne nedoumice na koje im najbolje odgovore, poslije uvida u njihovo stanje na putu kompletnog ostvarivanju cilja sprečavanje akutnih i hroničnih komplikacija, očuvanju kvaliteta života prvo izabrani ljekar, endokrinolog, specijalista ishrane, medicinska sestra, psiholog, kako za suočavanje tako i za podršku, farmaceut, porodica i udruženja,
Liječenje oboljelog od dijabetesa je kompleksno stanje, izazov pacijentu i timu.
Podrška porodice, učestvovanje kako u tipu 1, roditelji edukatori, nosioci zadatka, tako i kod tipa 2, gestacijskog, uloga porodice je od presudnog značaja, kako na početku bolesti tako još više kod osoba s komplikacijama, gdje porodice učestvuju kao nosioci zadatka i pomoći.
Ipak, i dalje mnogi oboljeli od dijabetesa imaju brojne nedoumice na koje im najbolje odgovore, poslije uvida u njihov zdravstveni karton, mogu dati stručnjaci, ali ne samo jedan, već njih 10 i više, ukoliko postoje komplikacije.
Poznato je da dijabetes tip 2 napada cijelo tijelo, od glave do pete. Zbog toga, teško ćete pronaći samo jednog doktora koji će biti u mogućnosti da vam na najbolji način pomogne kod kontrole bolesti, koja nekada zahtijeva timski rad najrazličitijih medicinskih specijalista.
Izabrani doktor
Izabrani doktor, tj. specijalista porodične medicine, ljekar opšte prakse, osnovna je karika kao motivator, podrška, prvi u većini slučajeva koji pored upoznavanja pacijenta sa osvnovnim pravilima praćenja dijabetesa i liječenja, ujedno je centrali koordinator bolesti. On će vas uputiti kod specijaliste, pomoći će vam da se upoznate sa bolešću, da je razumijete i da shvatite šta možete da očekujete. Imajuči uvid u pacijentovo cjelokupno zdravlje i u sve ljekove koje uzima, redovno će kontrolisati njihovu primjenu i pratiti sve promjene, uputiće pacijenta endokrinologu, a prije toga dati terapiju do termina kod endokrinologa.
Izabrani doktor edukovan je za praćenje i drugih pridruženih bolesti, prepoznaće momenat nedovoljnosti oralnih anrtidijabetika za prevođenje na drugi terapijski režim – injektibilni režim i radiće upućivanje to jeste trijažiranje ka endokrinologu, nefrologu, oftalmologu i drugim specijlistima.
Endokrinolog
Endokrinolog će vam pomoći da se postave ciljevi kontrole, pratiće nivo šećera u krvi, procijeniće potrebu za ljekovima i odrediti pravi medikament i dozu koja vam je neophodna. Mnoge bolesti pa i dijabetes su doživotna stanja. Endokrinolog je centrali doktor kada je u pitanju bolest, ali i u najbogatijim zemljama svijeta nekada nema dovoljno ovih stručnjaka. Američka medicinska asocijacija bilježi da je pacijenata sve više a stručnjaka endokrinologa i dalje nedovoljno. Savjet je da pacijent prati svoje stanje i pokuša da maksimalno i na pravi način iskoristi svaku posjetu endokrinologu, da dože na kontrolu sa pripremljenim pitanjima i dokumentacijom.
Farmaceut
Kako da uzimate ljekove i kako oni djeluju su pitanja na koje može najbolje odgovoriti farmaceut. On može da pomogne i ako uzimate ljekove za još neku bolest, kako ne bi došlo do nepovoljne interakcije. Farmaceut vas može uputiti na prave doze lijeka i savjetovati kako da koristite terapiju ako dođe do epizoda visokog ili niskog nivoa šećera.
Psiholog
Stručna pomoć psihologa podrazumijeva pružanje podrške u razumijevanju i prevazilaženju konkretnih problema življenja: suočavanje sa bolešću, dugotrajni pritisak-stres, problemi u školi, na poslu, različite krize, nezadovoljstvo, depresivno raspoloženje, strahovi, nagomilane brige, poremećaji pažnje.., a za uspješan ishod psihološkog rada i savjetovanja neopodna je spremnost pojedinca i porodice da budu otvoreni i spremni da rade na sebi.
Suočavanje sa činjenicom da bolujete od hronične bolesti (dijabetes) je složen i težak proces – na početku, pojedinac (kao i njegova porodica) može negirati samo stanje ili osjećati ljutnju, šok od susreta sa nepoznatim, strah, očajanje, a potom slijedi depresivna faza i na kraju pomirenje sa situacijom.
Emocionalne reakcije poput plača, ispoljavanja ljutnje, bijesa, tuge…, služe trenutnom „ventiliranju“, tj. pražnjenju napetosti, i to je djelotvorna reakcija na bolest samo tokom kratkog razdoblja, ali dugoročno takve reakcije nisu dobre i ukazuju da je kvalitet života oboljelih narušen. Isto tako, izbjegavanje suočavanja sa situacijom, ignorisanje problema i sl. nije dobro i povezano je sa lošom i rizičnom organizacijom života.
Medicinska sestra
Medicinska sestra u dijebetesu je spona pacijent – doktor – porodica. Uloga medicinske sestre je itekako bitna prvenstveno kao podrška za ove pacijente.
U edukaciji bolesnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti najvažniju ulogu ima upravo medicinska sestra. Medicinska sestra za svakog pacijenta izrađuje plan zdravstvene njege posebno prilagođen pacijentovim problemima i potrebama, definiše ciljeve, određuje intervencije te provodi evaluaciju sprovedene zdravstvene njege. Na taj način osigurava sveobuhvatnu i kvalitetnu zdravstvenu njegu za svakog bolesnika. Uloga medicinske sestre u prevenciji i liječenju šećerne bolesti je od nemjerljive važnosti.
Vrlo je važno da medicinska sestra kontinuirano kroz svoj rad sprovodi intervencije za prevenciju šećerne bolesti kod zdravih osoba, a kvalitetnom edukacijom dobru kontrolu bolesti kod oboljelih, te samim time i manje hroničnih komplikacija. Osnovni cilj medicinske sestre u sprovođenju metoda liječenja u primarnoj zdravstvenoj zaštiti povećanje je stepena kvaliteta života.
Poseban osvrt pristupa gojaznom pacijentu s dijabetesom
Pristup gojaznom pacijentu sa dijabetesom (kojih u tipu 2 dijabetesaa ima preko 90%) zahtijeva kompleksan, timski rad. Liečenje počinje postavljanjem dijagnoze dijabetesa, ustanovljavanjem stepena uhranjenosti i utvrđivanjem postojanja eventualnih komplikacija gojaznosti i dijabetesa.
Cilj liječenja je normalizacija tjelesne mase, dobra regulacija šećerne bolesti (sniženje glikemije, HbA1c, nivoa LDL holesterola i triglicerida), povećanje fizičke kondicije, sprečavanje nastanka komplikacija ili sprečavanje daljeg napredovanja postojećih komplikacija bolesti (hipertenzije, sleep apnea sindroma, hroničnih komplikacija dijabetesa na krvnih sudovima i nervnom sistemu).
Cilj je i poboljšanje reproduktivne funkcije, smanjenje smrtnosti i invalidnosti, poboljšanje kvaliteta života lica s dijabetesom, kao i prevencije komplikacija kod ovih pacijenata je obaveza svih zdravstvenih radnika koji direktno ili indirektno su dio velikog tima ove multiorganske bolesti.
Timski rad je kljuć rada u svim sferama medicine, a postoje stanja kao što je šećerna bolest gdje i pored velikog ućešča samog pacijenta za uspješno trajanje je neophodna velika podrška i tim.
