Doc. dr sci. med Slavica Vujović, molekularni biolog i specijalista medicinske biohemije, kaže da se molekularna medicina tiče dijagnostike na nivou gena, a samim tim i usmjerene terapije, shodno genotipizaciji.
– Napori idu u smjeru personalizacije liječenja, što je princip molekularne medicine. To je savremena nauka koja objedinjuje naša dosadašnja znanja, upotpunjujući ih sa sofisticiranom tehnikom. Danas smo svi pod rizikom različitih faktora koji su oportunistički kancerogeni, fizičkim ili hemijskim agensima. To nas čini ranjivim na razvoj malignih transformacija naših ćelija. Svaka žena je 12,5 procenata pod rizikom da oboli od raka dojke i 1 do 2 odsto od raka ovarijuma – kazala je dr Vujović, objašnjavajući da postoji familijarna predispopzicija za razvoj oboljenja. Zahvaljujući molekularnoj genetici saznalo se gdje se nalaze Brca geni.
– Nalazi se na hromozomu 17, na njegovom Q kraku. Radi se o velikom genu sa više od 20 kodirajućih egzona. To znači da je gen težak za manipulaciju. Oni nemaju hot spot, odnosno lokacije na kojima se češće javlja mutacija. Mutacije su heterogene, čak vezane za određenu familiju, što znači da variraju na čitavom regionu gena od 20 kodiranih egzona. Danas se može pregledati čitav region na 13. i 17. hromozomu i tako očitati sva moguća mjesta. Incidenca mutacije je 1:500, što je prosječna vrijednost, dok je kod Aškenazi Jevreja to 1:40 i radi se o etničkoj povezanosti. Brca se nasljedjuju autozomno dominantno, što znači da će svaka sledeća generacija naslijediti mutaciju bez obzira na pol, pa on može i kod muškaraca da mutira. Osobe sa mutacijom na Brca genu imaju znatno veću vjerovatnoću da obole od raka dojke i ovarijuma. Za Brca I ta vjerovatnoća je čak do 84 odsto, dok je kod Brca II slika optimističnija – kazala je dr Vujović. I najmanja promjena, odnosno tačkasta mutacija može napraviti veliku zbrku i štetu.
– Funkcije Brca gena su brojne i proteini koji nastaju prepisivanjem šifre sa brca gena spadaju u grupu tumor supresorskih gena. To su geni koji obezbjeđuju genomsku stabilnost naših ćelija, ali diobom dolazi do replikacije i tu se može desiti greška. Grešku ćelija može da prepozna i da dođe do popravke u čemu glavnu ulogu imaju brca geni. Što se tiče poteškoća u molekularno-genetskoj dijagnozi raka dojke, jedna od glavnih je identifikacija mutacije i interpretacija rezultata. Nije isto u kom je regionu mutacija i nije dovoljno samo očitati taj gen, već je jako bitno dobro interpretirati rezultat testa i predvidjeti rizik od obolijevanja kod konkretne osobe –k azala je doktorka Vujović, objašnjavajući da Brca I i II test će, ako identifikujemo mutaciju, poslužiti za ranu dijagnozu i brže islječenje. Rana dijagnoza i identifikacija mutacije obezbjeđuju kreiranje personalne terapije, odnosno moguća je ciljana terapija, što smanjuje sistematske nus pojave i u tom slučaju doziranje je moguće i činjenje tretmana individualnim.
BRCA Test sekvencioniranja naredne genaracije
Dr Aleksandar Antović, predstavnik kompanije „Bio Save“, objasnio je da se genetski test koji ukazuje na malignitet dojke i koji ta kompanija radi zove „Brca tru“. On predstavlja test sekvencioniranja naredne generacije.
– Radi se o takozvanoj MGS, najnaprednijoj metodi za testiranje gena i detekciju mutacije u genima Brca I i II. Osjetljivost testa je 99,99 odsto, što znači da ako je pozitivan velika je vjerovatnoća da mutacija i delecija gena zaista i postoji – kazao je dr Antović, ističući da je učestalost karcinoma dojke u Crnojh Gori 12,5 odsto u opštoj populaciji, što znači da svaka 8 žena do 70 godina će razviti rak dojke.
– Kod pozitivnih pacijenata za Brca I vjerovatnoća je 85 odsto, što je kumulativni rizik da se do 70. godine razvije rak dojke. Brca I upućuje i na rak ovarijuma, a taj rizik je negdje oko 70 odsto i jako je visok – kaže dr Antović, dodajući da Brca II ima podjednaku prediktivnu vrijednost za rak dojke (80 odsto), ali ne i za karcinom ovarijuma.
– Rak dojke će do 70. godine razviti nešto manje od 40 hiljada žena u Crnoj Gori, od toga Brca pozitivnih biće u nekih 4800 slučajeva. To nije mnogo jer je on odgovoran za 10 -14 odsto. Od raka jajnika oboljeće otprilike 5000 ili jedna žena na 70. Bilo bi dobro da svaka žena napravi Brca test, jer se nikada ne zna da li postoji mutacija. Oko 80 do 85 odsto mutacija su nasljedne, ali postoji 15 odsto stečenih. Testiranje svih žena u jednom društvu ne može da izdrži nijedan zdravstveni sistem jer je to jako skupo. Zato treba da postoje kriterijumi koje su žene pod visokim rizikom. To su one koje u porodici imaju rano nastupanje raka dojke, prije 50 godina. Rizične su i one sa više slučajeva u porodici, žene kod kojih je dijagnostikovan rak dojke ili jajnika, ako ima rak dojke bilo gdje u porodici, sa dva ili više slučajeva povezanih sa Brca I ili II kod jedne iste osobe u okviru porodice. Rizik je i kada postoji rak dojke kod muškarca u porodici, te ako je žena iz etničke grupe Aškenazi Jevreja-kaže dr Antović.
Prednosti testiranja Brca testom su lako tumačenje, klinički je potvrđen, vrijeme čekanja je 2-3 nedjelje i klasifikacija je napredna. Rezultat se iskazuje kroz petostepenu klasifikaciju: patogeno, vjerovatno patogeno, neodređeno patogeno, vjerovatno benigno i benigno.
Prema riječima dr Antovića „Bio Save“ sarađuje sa jednom američkom agencijom, kojoj se šalju uzorci i rezultat se dobije za dvije do tri nedjelje. – Ukoliko je rezultat patogena vjerovatnoća ili neodređena patogenost, pravi se plan za pojedinačnog pacijenta s obzirom na njegov genetski kod. Pravimo prevenciju i testiranje ovim testom je ustvari jedina prava prevencija jer pokazuje vjerovatnoću nastanka oboljenja. Na osnovu toga pravimo plan terapije. Ako je rezultat neodređena patogenost pojačava se praćenje, češće su mamografije i samopregledi.
– Pored Brca I i II testova, postoji još pet testova za gene supresore raka dojke, koji ako dobro ne rade može doći do obolijevanja. Taj test zovemo „Brest tru“ i on obuhvata svih pet gena. Najprediktivniju vrijednost, 50 do 60 odsto, ima test Pal B 2 – kazao je dr Antović, ističući da treba testirati cio gen Brca, jer se parcijalno testiranje može raditi samo u slučajevima kada imamo poznatu mutaciju kod određenog člana porodice.
Aleksandra Magdelinić
Dodajte komentar