[heading size=”6”]Intervju: Saša Brnović, slikar i konzervator[/heading]
Da je biće umjetnika neraskidivo vezano za umjetnost koju stvara dokazano je i u primjeru slikara i konzervatora Saše Brnovića. Njegova iskrenost i ljubaznost prema ljudima, životu i stvarima koje ga okružuju vidljiva je i u njegovim djelima.
Odluku da se bavi slikarstvom nije donio svjesno i namjerno već mu je kreativnost koja ga odmalena pokreće odredila sudbinu.
Često me pitaju kada je nastupio taj ključni momenat u mom životu, odnosno, kako sam spoznao tu činjenicu da želim da se bavim slikarstvom. Ne znam da odgovorim drugačije na to pitanje osim da slikam od kako znam za sebe. Moji roditelji sačuvali su neka moja „rana umjetnička djela“ kada sam imao neke dvije ili tri godine. Već tada je bilo očigledno da je to sastavni dio mene. Kroz dalje djetinjstvo, školovanje, studije i specijalizacije u inostranstvu to se i potvrdilo. Slobodno mogu reći da je umjetnost ta koja je odabrala mene, a ne obratno.
Veliki broj samostalnih i kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu potvrda su njegovog uspjeha za koji je, osim neospornog talenta, zaslužen i ogroman trud i rad.
Već skoro dvije decenije se profesionalno bavim slikarstvom, a isto toliko sam i član ULUCG-a (Udruženje likovnih umjetnika Crne Gore). Taj period obilježile su brojne izložbe u zemlji i inostranstvu, učešća na mnogim likovnim salonima i svjetskim bijenalima umjetnosti, nagrade i priznanja. I nakon toliko godina rada i izlaganja, i dalje svaku novu izložbu doživljavam kao da mi je prva. Nije lako izaći pred javnost i ogoliti dušu, bez obzira da li je to publika u Parizu, Italiji, Švajcarskoj ili na ovim našim „domaćim“ prostorima. U većini slučajeva kritike su pozitivne, mada naravno ima i onih drugih, ponekad čak i zlobnih, ali sve te kritike mi pomažu da postanetem svjestan da to što radim ipak ima svoju vrijednost i svoj trag u vremenu. Najveća satisfakcija mi je kada osjetim da sam porukama iz svojih slika uspio da prodrem u dušu ljudi i da im prenesem makar malo pozitivne energije. Zato je svaka nova izložba novi izazov, ali i velika inspiracija da nastavim dalje i budem još bolji.
Inspiraciju za svoje slike pronalazi svuda oko sebe, u ljudima, predjelima i situacijama koje smiješta u njemu prepoznatljiv i svojstven umjetnički svijet.
Osnovni motiv ili „ podloga“ mojih slika je najčeše priroda i motivi iz okruženja u kome boravim. Nekada je to Skadarsko jezero, naše primorje, zidine starih gradova Budve ili Kotora, Notr Dam u Parizu, Koloseum u Rimu i mnoga druga inspirativna mjesta. Moje slike nijesu puko preslikavanje ambijenta. Taj svima, na prvi pogled prepoznatljiv motiv, kroz fantastičnu igru arlekina i vilenjaka pretvaram u čarobnu priču u kojoj svako može da pronađe dio sebe i svoje lične priče.
Od ideje do realizacije, odnosno, do umjetničkog djela kao finalnog proizvoda kreativnosti i inspiracije u Sašinom slučaju prođe ponekad i nekoliko mjeseci pa i godina.
Što se tiče samog procesa slikanja to kod mene ide jako brzo. Ono što najčešće traje mjesecima i godinama jeste proces sazrijevenja i razrade početne ideje. Na osnovu početne ideje pravim skice koje prenosim na platno, pa tek onda pristupam slikanju. Često započnem sliku, naslikam je do pola, a onda znam mjesecima da je gledam i razmišljam sve dok se ne iskristališe ideja, to jest, dok se ne otkrije nit koja toj slici nedostaje da bi se ona približila savršenstvu i prenijela željenu energiju u srce posmatrača.
Kao konzervator i restaurator Saša starim slikama vraća život i daje dušu. Vraćajući sjaj umjetničkim djelima omogućava nam da još dugo u njima uživamo.
Restauracija je izuzetno težak i odgovoran posao. Kao slikar mogu sebi da priuštim taj „luksuz“ da pogriješim jer uvijek mogu da ispravim svoju sliku ili naslikam novu. Kao restaurator ne smijem da napravim grešku, imam ogromnu odgovornost da budućim generacijama sačuvam našu, a time i njihovu prošlost. I najmanja greška uništiće staro umjetničko djelo i izbrsati prošlost. To više neće biti slika iz V, VIII ili XI vijeka, već nova slika koja je izgubila svoju autentičnost i priču svog vremena.
U svojoj galeriji u Podgorici Saša je ugostio mnoge kolege i time potvrdio da dobra saradnja među umjetnicima postoji. Kolektivna izložba grupe crnogorskih slikara koji su svojim boravkom i izložbama predstavili našu zemlju u Parizu pod nazivom „Podgorica-Pariz”, koja je u toku u Sašinoj galeriji, najbolja je potvrda njegove otvorenosti za saradnju.
Add comment