Životinja, kada se uplaši, proradi joj instinkt opstanka, i dešava se jedan od moguća dva kraja: bude uhvaćena i pojedena, ili se sakrije odnosno – pobjegne. Ono što mene začuđuje jeste da najsavršenija (do sada) od svih životinja, nema čak ni ta dva izbora. Zato želim sa Vama da podijelim ovu priču o zecu koju mi je ispričala prijateljica Branka, anesteziolog. Branka kaže: „Kada zeca pojuri vuk, zekanu od straha brzo skoči puls i ubrza mu se rad srca. Cio sistem upozorava da je životna opasnost u pitanju, pumpa dodatnu krv i skače mu adrenalin, tako da zec za nekoliko sekundi trči brzo kao strijela, iako je do maločas mirno stajao na proplanku.
Vuk, iz drugih pobuda doduše, takođe juri i ne odustaje. E sada, zecu sudbina udjeljuje jedan od dva kraja – nailazi na skrovište, zavuče se i smiri i vuk mu ne može ništa. Druga opcija je da ga vuk stigne i pojede. Tužno, ali istinito.”
Što se tiče čovjeka, kada ga pojuri šef (odnosno pritisnu brige) čovjeku poraste puls, upumpava se adrenalin i ubrzava rad srca i čovjek se osjeća kao da „umire od straha”. Kako ga šef svakako neće pojesti, ostaje samo još jedna opcija – da nađe skrovište i smiri se dok prođe opasnost. Lako? Nimalo.
Iako na vrhu lanca ishrane, kao životinja koja misli i govori, čovjek nema opciju smirenja. On je svakog dana u stanju gonjenja – njega jure brige svaki dan, ali niti ga pojedu, niti ga ostave na miru.
U ovoj brzini življenja i ekonomskoj nesigurnosti formira se armija ljudi koji su u konstantnom stanju straha i pojačanog srčanog rada. Da bi se organizam odbranio, luči hormon kortizol kome je zadatak da reguliše krvni pritisak i da stvori dodatnu energiju za tijelo pod stresom. Kortizol proteine pretvara u glukozu i diže nivo šećera u krvi. Ako saberemo 10, pa 100, pa 1000 takvih dana, velike su šanse da rezultat bude infarkt ili šećerna bolest.
Da se vratimo na našeg zeca s početka priče, koji je, na sreću, pobjegao u rupu i smirio se. Sve vitalne funkcije -rad srca, puls, krvni pritisak i hormon, vratile su se na normalne vrijednosti. Zecu se nešto kasnije prispavalo pa je zadrijemao na sigurnom. Njegov daleki rođak, čovjek, naišao je na sklonište, ušao u njega, usljed stresnog stanja viknuo je na bračnog druga, što je izazvalo svađu koja mu je dodatno digla pritisak, i pojačala lučenje kortizola. Zatim je pokušao da zaspi, ali su mu misli trčale jedna brže od druge, zbog adrenalina koji donosi nervoza, i cijelo tijelo mu je bilo pod opsadnim stanjem kao da je u sred životne opasnosti!
Hoćeš doručak u krevetu? Onda spavaj u kuhinji!
Medicinski gledano, s obzirom na to koja je vjerovatnoća da ih pojuri vuk, svi zečevi bi trebalo da umiru mladi, od visokog pritiska ili infarkta. Međutim, zečevi ne provode vrijeme satirući se od briga i bjesomučno lučeći kortizol, čak i kada nema opasnosti.
Sjetite se ovog zeca kada vas obuzme strah i bijes koji ne možete da smirite satima, ili danima. Brige nam ne rješavaju problem, ali nam zato stvaraju kortizol. Pošto smo svi u sličnom loncu, i ne možemo odagnati ekonomsku realnost, možemo bar promijeniti odnos prema izazovima koje servira stres. Čovjekov mozak je moćna mašina – ne dozvolite mu da postane diktator kome ste vi sluga. Odnosno, ne budite pomahnitali zec, istrenirajte mozak, a on će zauzvrat da smiri vaše srce. Dozvolite organizmu da ima pauzu od briga i da se rad srca i krvni pritisak vrati na normalu. Razlog je veoma dobar – izbjećićete rani infarkt i šećernu bolest. O smanjenju nervoze i poboljšanju odnosa u privatnom životu da i ne govorim.
Piše: dr Aleksandar Nikolić, kardiohirurg
Add comment