Anemije u trudnoći

Dr Željka Ralević, spec. ginekolog

Dom zdravlja – Podgorica

Šta je anemija?

Ako pitate žene, one će vam reći da to predstavlja smanjenu količinu hemoglobina u krvi. One se vode vrijednostima hemoglobina kada same analiziraju rezultate svojih nalaza krvi. Malokrvnost predstavlja i smanjen broj crvenih krvnih zrnaca, snižen hematokrit i sniženu koncentraciju hemoglobina. Veoma je često stanje i pogađa oko 42% svjetske populacije, više u nerazvijenim zemljama. U Evropi je oko 18% stanovništva anemično.

Šta je anemija u trudnoći?

Kod žena u reproduktivnom periodu koje nisu trudne anemijom smatramo koncentraciju hemoglobina ispod 120 g/l, dok smo u trudnoći fleskibilniji za te vrijednosti. U prvom trimestru je to 110 g/l, a u drugom i trećem čak ispod 105 g/l. Sve što je preko smatramo fiziološkim stanjem, stanjem fiziološke anemije u trudnoći. Razlog zbog čega dolazi do anemije je povećana koncentracija, volumen i povećana koncentracija tečnosti krvi kod trudnice. Zbog toga i dolazi do promjene u koncentraciju hemoglobina.

30% žena u reproduktivnom periodu su anemične. Zbog nedostatka gvožđa, folata i vitamina B₁₂, za kojima u trudnoći postoji povećana potreba. Vrlo je teško unijeti ih putem hrane u većim količinama. Tada dolazi i do slabije apsporpcije, rastu potrebe, opada snabdijevanje i to otežava proizvodnju hemoglobina. Volumen majčine krvi u trudnoći raste i da bi se zadovoljile potrebe majke i djeteta ovaj fiziološki proces je poznat kao hemodilucija. Pošto dolazi do povećanja volumena krvi, smanjuje se koncentracija hemoglobina i crvenih krvnih zrnaca u majčinoj krvi, pa je poboljšana prolaznost kroz placentu.

Koji su simptomi?

To su slabost, umor, nesvjetica, osjećaj nedostatka vazduha, blijeda ili žuta koža, ubrzan rad srca, glavobolja, zaboravnost, mučnina, bol u predjelu želuca i stomaka. Interesantno je da se u prvom trimestru sve to preklapa sa normalnim simptomima trudnoće, tako da pacijentkinje nekad i ne znaju da prepoznaju da li je to anemija ili drugo stanje samo po sebi nosi te simptome.

Šta mogu biti posljedice anemije u trudnoći?

Djeca mogu biti manje tjelesne mase, može doći do prijevremenog porođaja, može biti povećana podložnost infekcijama u toku trudnoće i najčešće su to neke posljedice koje mogu biti povezane sa slabijim dotokom kiseonika do bebe. Ako beba ne dobija dovoljno hranljivih sredstava, kiseonika putem nosača hemoglobina može doći do želje bebe da napusti matericu, tj. do prijevremenog porođaja. To je direktno povezano sa koncentracijom hemoglobina u prvom trimestru i procentom prijevremenih porođaja kod takvih trudnica.

Šta je bitno što se tiče ishrane u trudnoći?

To je ono što pored suplemenata mi u suštini u ambulantama najčešće preporučujemo trudnicama. Tokom prvog trimestra trudnoće važno je unositi namirnice bogate folnom kiselinom, koja se svakako uzima, i preporučuje se da se uzima kao suplement, ali isto tako određenu dozu te kiseline možemo naći u žitaricama i zelenom povrću, te se stoga preporučuje da trudnice konzumiraju tu vrstu namirnica. Zatim: vitamin B₆, koji možemo naći u raznim žitaricama, bananama, krompiru, pistaćima, mesu poput ćuretine, pačetine i piletine.

Šta nam je potrebno u prvom trimestru zbog problema koje trudnice često prijavljuju, a to je tvrda stolica ili opstipacija?

Treba pojačati unošenje vlakana koja se nalaze u povrću ili žitaricama: integralne žitarice, heljdin, ražani, beskvasni hljeb. Takođe, tečnost, voda prevashodno, je nešto što nam je potrebno da bi olakšali simptome u toku trudnoće, da ne bi došlo do opstipacije i da organizam sam po sebi ne bi zadržavao vodu. Tada dolazi do stvaranja otoka jer organizam prepoznaje potrebu da se voda ne smije izbaciti i da je treba sačuvati u organizmu. To je namirnica koja je sa kiseonikom nešto što je najpotrebnije majčinom organizmu u trudnoći. Hrana je, vjerovali ili ne, tek na trećem mjestu.

Šta treba izbjegavati?

Kupovne sokove, koji su puni šećera i konzervansa. Umjesto toga birati svježe i cijeđene sokove. Gazirane sokove, kao i slatkiše, treba izbaciti jer su to “prazne kalorije” od kojih nemate apsolutno nikakve koristi. Treba reći da je ishrana u prvom trimestru pažljivo izbalansirana i da zadovolji sve potrebe trudnice, a usput olakša uobičajene tegobe koje se javljaju u trudnoći.

Ishrana u drugom trimestru bazira se npr. na dodatku omega-masnih kiselina koje su jako bitne za razvoj mozga bebe. Tu se preporučuje unos kako kroz supstintuente, tako i ribu.
Potrebni su nam kalcijum i vitamin D koji su bitni za razvoj kostiju bebe, ali i majke, i gvožđe. To je suplement koji nam je potreban da bi se stvarala nova krvna zrnca koja su ključna za pravilan bebin razvoj.

Šta može da se pojavi u drugom trimestru?

Mi se najviše plašimo povišenog pritiska i gestacijskog dijabeta. Gestacijski dijabet je povećan nivo šećera u krvi koji se prvi put javlja u trudnoći. Trudnice u periodu između 24. i 28. nedjelje gestacije rade test opterećenja šećerom koji može da nam pokaže na koji način trudnica toleriše glukoze i da nam da prediktivnu dijagnozu da li će se gestacijski dijabet do kraja trudnoće razviti ili ne. Zbog toga trudnica treba da izbaci tijesta, rafinisane šećere, voće koje sadrži šećer u većoj količini i da na taj način izbjegne bilo kakve probleme koji mogu biti vezani sa gestacijskim dijabetesom. To je stanje koje može da se pojavi u trudnoći, koje nije strašno i ako se na vrijeme uoči od strane ljekara i pacijenta može bez bilo kakvih posljedica da dovede do rođenja zdravog djeteta.

Mnogo je bitno da se ishrana bazira na mesu i povrću, citruisima, voću koje nije slatko, a da se šećer, tijesta i prazne kalorije izbace iz svakodnevne ishrane.

U trećem trimestru bitno nam je da sa približavanjem dolaska bebe na svijet trudnici obezbijedi dovoljno snage za ono što je očekuje nakon porođaja. Vitamin K je izuzetno važan u regulaciji krvi, što nam je važno u periodu nakon porođaja. U ovom periodu može da dođe do zadržavanje vode, da dođe do otoka, ali to nije razlog da se voda ne pije. Ona je bitna da bi beba mogla da se razvija. Potrebno je popiti oko 8 čaša vode dnevno i ograničiti unos soli. To je bitno kod trudnica koje imaju problem sa povećanim pritiskom, pri čemu se pritisak 140/90 kod trudnica koje su prije trudnoće imale normalan pritisak smatra povišenim. Preko 140/90 prosto je nešto što zahtijeva i terapiju, ali je potrebno unositi i manje soli, jesti neslanu hranu i prilagoditi se potrebama organizma.

Šta je dijagnoza anemije?

Pacijentkinje često same vide da je to snižena koncentracija gvožđa ili hemoglobina u krvi i na taj način već same uvode preparate gvožđa kako bi poboljšale krvnu sliku i spremnije ušle u period porođaja.

Šta je bitno u terapiji anemije?

Da se svi preparati gvožđa, i konvencionalni i oni koji sadrže te komponente, uzimaju sa hranom koja ne otežava apsorpciju gvožđa, kako bi ta komplijansa tj. ono što postignemo terapijom bila zadovoljena i adekvatna. Ako uzimate preparate gvožđa trebalo bi da ih uzimate nevezasno sa npr. preparatima kalcijuma, mliječnim proizvodima i sl. Treba da napravite način uzimanja preparata kako bi imali najbolju moguću apsorpciju i kako ne bi imali ometanje u apsorpciji i adekvatnoj ispunjenosti preparata.

Novi preparati imaju u jednoj tableti sve što nam je potrebno: i gvožđe, i folnu kiselinu, i vitamin B, tako da samo uzimanjem jedne tablete izbjegavamo bilo kakvo miješanje svega toga, dobijamo dobru komplijansu i samim tim izbjegavamo neželjene efekte. Nema mučnine, opstipacije, prebojenosti stolice. Vrlo je olakšano u smislu uzimanja terapije i samim tim rezultati terapije su i za ljekara i za pacijenta dobri.

Preparati se obično uzimaju svakodnevno dok se ne postigne željeni efekat. Da bi se napunili depoi gvožđa potrebno je i do 6 mjesci, pa treba razmisliti o njihovom uzimanju i nakon porođaja. Gubi se i dosta krvi i rađenjem analiza krvi u postporođajnom periodu treba napraviti prognozu da li je porodilji potrebna supstituciona terapija i kasnije.