Deseta Medikal konferencija: dr Milena Lopičić, IJZCG, o rezistenciji antibiotika
Dr Milena Lopičić, mikrobiolog Instituta za javno zdravlje Crne Gore, govorila je na Desetoj Medikalovoj konferenciji o stanju u vezi s rezistentnošću bakterija na antibiotike kao globalnom problemu i jednoj tihoj pandemiji.
Dr Milena Lopičić
Aktuelno stanje
Institut za javno zdravlje Crne Gore je 2016. godine formirao nacionalnu bazu podataka o rezistenciji invazivnih bakterijskih izolata na antibiotike. Referentna laboratorija za praćenje rezistencije na antimikrobne lijekove, koja je u sastavu Odjeljenja za bakteriologiju, Centra za medicinsku mikrobiologiju Instituta za javno zdravlje Crne Gore, prema CAESAR (engl. Central Asian and European Surveillance of Antimicrobial Resistance) metodologiji, od 1. januara 2016. godine, prikuplja podatke o rezistenciji 8 najznačajnih bakterija izolovanih iz krvi i likvora iz svih laboratorija Crne Gore koje obavljaju dijagnostiku za pripadajuće opšte bonice, kao i za Klinički centar Crne Gore, analizira ih i proslijeđuje CAESAR mreži Svjetske zdravstvene organizacije. Podaci se objavljuju na godišnjem nivou, zajedno sa podacima o rezistenciji zemalja koje nisu članice Evropske unije (EU), a od prije dvije godine i sa podacima iz zemalja EU. Uvođenje nadzora nad rezistencijom bakterija na antibiotike pruža mogućnost da se izmjeri veličina problema i da se definišu mjere prevencije i kontrole širenja bakterijske rezistencije.
Nacionalni podaci upućuju da u Crnoj Gori imamo problem sa rezistencijom bakterija na antibiotike, a kao primjer, dr Lopičić je predstavila podatke o osjetljivosti dvije bakterije, Klebsiellae pneumoniae i Acinetobacter spp., koje se često izoluju iz krvi naših bolničkih pacijenata.
Kakva je osjetljivost ovih bakterija?
Klebsiella pneumoniae, po objašnjenju dr Lopičić, je čest uzročnik upale pluća, ali se nerijetko dovodi u vezu i sa drugim značajnim infekcijama (upala mokraćne bešike, sepsa, meningitis).
Podaci o osjetljivosti klebsijela izolovanih iz krvi bolničkih pacijenata, tokom perioda od 2016-2021, nisu ohrabrujući, jer je gotovo 100% izolata otporno na cefalosporine III generacije. U ovu grupu spada i ceftriakson (longacef), lijek koji se često koristi u terapijske svrhe, a posebno je to bio slučaj u vrijeme pandemije. Međutim, posebno je uznemirujuća činjenica da stopa rezistencije klebsijele u posljednje 3 godine pokazuje evidentan porast, ne samo na cefalosporine III generacije, već i na karbapaneme, fluorohinolone i aminoglikozide. Pojava multirezistentnih izolata, tj. onih koji su istovremeno rezistentni na najmanje 3 grupe antibiotika, dodatno sužava mogućnost izbora antibiotika koji se mogu koristiti u terapijske svrhe.
Dr Lopičić: Naši rezultati ukazuju da invazivni izolati Klebsiellae pneumoniae pokazuju visoku stopu rezistencije na cefalosporine III generacije, ali i na druge grupe antibiotika.
Acinetobakter je bakterija sa ne tako izraženom virulencijom, ali jedna od vodećih uzročnika bolničkih infekcija, koja se sve češće izoluje iz različitih kliničkih uzoraka teških pacijenata. Ova bakterija od nedavno predstavlja veliki problem u našim bolnicama, jer podaci upućuju da su svi izolati acinetobaktera iz krvi rezistentni na sve testirane antibiotike, a među njima i karbapaneme. Karbapenemi se smatraju moćnim antibioticima i čuvaju se za liječenje infekcija uzrokovanih bakterijama koje pokazuju otpornost na sve druge antibiotike. Međutim, s obzirom na visoku stopu rezistencije acinetobaktera na karbapeneme, u situaciji smo da u kliničku praksu povratimo stari antibiotik, odavno napušten zbog svoje toksičnosti – kolistin, kako bi mogli da liječimo pacijente sa infekcijama acinetobaktera ─ objašnjava dr Lopičić.
Paradigma
Kakva je situacija kod nas, a kakva u Evropi?
Prema nacionalnim podacima Crne Gore, stopa rezistencije invazivnih izolata Klebsiellae pneumoniae na cefalosporine III generacije je skoro 100%, a slična je situacija i u Grčkoj, Bugarskoj i ostalim zemljama Istočne i Južne Evrope, dok je u Skandinaviji taj procenat ispod 10%. Kada naše podatke o osjetljivosti Acinetobacter spp. uporedimo sa podacima iz Evrope, možemo primjetiti da stopa rezistencije acinetobaktera na karbapeneme je oko 100% u zemljama Istočne i Južne Evrope, kao i kod nas, a u Skandinavskim zemljama kreće se do 1%. Zašto je to tako?
Grčka, Rumunija i Bugarska, kako navodi dr Lopičić, imaju veliku potrošnju antibiotika, ali i visoku stopu rezistencije. Za razliku od njih, zemlje Skandinavije (Švedska, Norveška, Finska) slabo koriste antibiotike i imaju nisku stopu rezistencije. Brojne studije su pokazale da što je veća potrošnja antibiotika, to je veća i otpornost bakterija na njih.
Crna Gora je 2011. godine bila vicešampion po potrošnji antibiotika u Evropi, kada je ona iznosila 31,5 DDD/1000/dan. Međutim, nakon primjene mjera kontrole prepisivanja i izdavanja antibiotika, uslijedio je pad u potrošnji narednih godina, da bi se 2021. godine registrovala potrošnja od 31,66 DDD/1000/dan, koja je nadmašila potrošnju zabilježenu 2011. godine.
Dominantan dio populacije bakterija čine one koje su u svom prirodnom obliku osjetljive na određeni antibiotik, a mali dio čine one manje vrijedne, koje su zbog mutacija postale otporne na taj antibiotik. Taj mali dio otpornih bakterija ne uspijeva da se nametne zajednici koja je mnogobrojnija, osjetljiva na antibiotike, vitalnija, spremnija da se izbori za hranu, za vodu i ostale faktore potrebne za rast i razmnožavanje, pa takva zajednica drži pod kontrolom bakterije koje su otporne na antibiotike. Međutim, ukoliko koristimo često antibiotik na koji su osjetljive mnogobrojne bakterije, mi uništavamo tu populaciju jedinki, dok rezistentne bakterije mogu uspješno da dođu do hrane i svega što im je potrebno za rast i razmnožavanje. Tako, od populacije većinom osjetljivih bakterija, dobijamo populaciju većinom otpornih bakterija. Ovakav proces zove se selektivni pritisak antibiotika.
Da li je rješenje ne koristiti antibiotike?
Savremena medicina ne može da zamisli život bez antibiotika. Oni su neophodni pacijentima koji su podvrgnuti velikim operacijama, pacijentima u jedinicama intenzivne njege, politraumatizovanim pacijentima, osobama kojima su transplantirani organi, osobama sa malignim bolestima. Antibiotici su dakle neophodni svima koji su imunokompromitovani i zbog toga vrlo podložni infekcijama koje za njih mogu da budu sudbonosne.
Dr Lopičić: Ukoliko znamo da u prirodi postoji zakon da velika potrošnja antibiotika, uz selektivan pritisak u bolničkom okruženju, stvara rezistenciju bakterija na antibiotike, a da racionalna upotreba antibiotika, uz kontrolu i druge mjere prevencije, može da dovede do osjetljivosti bakterija na takav antibiotik, onda je logično šta treba raditi.
Vođena primjerom Skandinavije čije su zemlje davno, još ranih 50- tih godina, prepoznale ovu opasnost i krenule sa racionalnom primjenom antibiotika, dr Lopičić navodi da bi i mi mogli da primjenimo taj model i da koristimo antibiotike samo onda kada su neophodni. To znači, ni upala ždrijela, ni mnoge banalne bakterijske infekcije, ne moraju se liječiti antibioticima, proći će samo od sebe. Možda će trajati duže, ali će proći. Takođe, ni sinuzitisi u principu ne zahtjevaju antibiotike, a isto važi i za bronhitise. Ne treba za svaku temperaturu i za svako grebanje grla koristiti antibiotik. Ostaviti antibiotike za pneumoniju, za meningitise, za sepsu, za ozbiljna stanja koja zaista zahtevaju njihovu primjenu.
Zašto je sve ovo važno?
Činjenica je da danas veliki broj ljudi umire zbog posljedica infekcija izazvanih otpornim bakterijama, a predviđanja su da će 2050. godine taj broj prevazići broj umrlih od malignih bolesti. Uz napomenu da se u svakodnevnoj dijagnostičkoj praksi susrećemo sa izolatima iz različitih bolničkih uzoraka koji pokazuju otpornost na gotovo sve ili čak i na sve testirane antibiotike, dr Lopičić je zaključila da moramo biti oprezni kada, kako, koliko dugo i koji antibiotik izabrati, kako bismo sačuvali antibiotike za one kojima su zaista neophodni. Važno je i ne zaboraviti da su antibiotici potrebni kako nama danas, tako i budućim generacijama sutra!
Anita Đurović
Dodajte komentar