Deseta Medikalova konferencija: prof. dr Zorana Kovačević, Univerzitet u Novom Sadu
Vanredna profesorka farmakologije i toksikologije sa Departmana za veterinarsku medicinu Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu prof. dr Zorana Kovačević bila je gostujući predavač Desete Medikalove konferencije u Ulcinju. Ona je u svojstvu magistra farmacije i doktora medicinskih nauka veterinarske medicine ukazala na svojstva antimikrobne rezistencije kako u humanoj tako i u veterinarskoj medicini. Uz opsežan niz podataka o alarmantnom stanju u ovoj oblasti, prof. dr Kovačević istakla je značaj racionalne primjene ovih ljekova.
Kuga 21-og vijeka
Antimikrobnu rezistenciju, s obzirom na to koliko predstavlja značajan globalni problem, danas se s pravom naziva kugom 21. vijeka ili novom apokalipsom.
Predviđa se da, ukoliko se ne budemo dovoljno pozabavili ovim globalnim problemom, može da se desi da do 2050. svake 3 sekunde po jedna osoba umirati usljed posljedica neotpornosti bakterija na antibiotike.
Budući da baš iz ovog razloga oko 700.000 ljudi svake godine umre u svijetu, SZO ovaj problem svrstava među 10 najalarmantnijih prijetnji po javno zdravlje. Činjenica je da ovaj problem zahtijeva kompleksan i multisektorski pristup, s obzirom na to da predstavlja prijetnju kako za javno zdravlje, tj. zdravlje ljudi i životinja, tako i za bezbjednost hrane.
Pozivajući se na izvještaj SZO iz marta 2023. godine, a koji je objavljen u eminetnom naučnom časopisu Lancet, a koji se odnose na istraživanja iz 2019, prof. dr Kovačević upozorava da se skoro 5 miliona smrtnih slučajeva na svijetu povezuje sa antimikrobnom rezistencijom, a da se 1,3 miliona smrtnih slučajeva pripisuje antimikrobnoj rezistenciji.
Dva osnovna pokretača za nastanak i širenje rezistencije bakterija na antibiotike su, kako je ovom prilikom upozoreno, upotreba antibiotika, kao i prenos gena rezistencije kako među ljudima, tako i sa životinja na ljude, ili obrnuto. Geni rezistencije mogu na različite načine da se prenose, a posljednja istraživanja pokazuju da se prenose čak i sa kućnih ljubimaca na njihove vlasnike, i obrnuto. Pored toga, oni se prenose i putem hrane.
Razvoju rezistencije bakterija na antibiotike doprinosi i to da se oko 50% antibiotika propisuje neadekvatno, da pacijenti imaju izuzetnu lošu komplijansu, tj. terapija antibioticima se u velikom broju slučajeva ne ispoštuje do kraja, što takođe doprinosi razvoju rezistenciji bakterija. Pored navedenog, 50% populacije na svijetu nema pristup esencijalnim antibioticima, a uz sve to, 50% antibiotika se primjenjuju kao promotori (stimulatori) rasta kod životinja, odn. u profilaktičke svrhe, što je od 2004. zabranjeno u Evropi.
Neracionalna potrošnja !
Izuzetno je značajna veza između potrošnje antibiotika i antimikrobne rezistencije. Prof. dr Kovačević upozorava da je 2011. godine upravo Crna Gora bila na visokom prvom mjestu po njihovoj potrošnji. Ipak, 2012. godine ona je značajno smanjena, kada su ovi ljekovi počeli da se izdaju samo na osnovu ljekarskog recepta. Značajna je 2017. godina, gde je došlo je do smanjenja potrošnje, ali je upotreba antibiotika u toku pandemije opet prilično porasla. Potrošnja antibiotika je, kako objašnjava prof. dr Kovačević, mnogo veća kada je u pitanju količina upotrebljenih antibiotika u veterini. Ona obuhvata čak 70% prodatih antibiotika na svetu.
Prema objavi u časopisu Lancet, na svjetskom nivou je 2001. godine blizu 22% antibiotika bilo izdato bez recepta ljekara, a 2020. godine ovaj broj se povećava na 50%.
Kad su u pitanju novi antibiotici valja znati da skoro pola vijeka nije otkrivena nijedna nova grupa i zato treba apelovati na racionalniju primjenu ovih ljekova kako bi se sačuvali za buduće generacije.
Već sa samim otkrićem antibiotika vrlo brzo je došlo do pojave rezistencije. Penicilini su, po primjeru koji navodi prof. dr Kovačević, otkriveni 1943. godine, a već nakon 3 godine došlo je do pojave rezistencije na njih. Cefalosporini su otkriveni početkom 1960-ih, a već krajem iste godine otkrivena je rezistencija na ovu grupu antibiotika.
Upravljanje antibioticima
Upravljanje antibioticima obuhvata niz mjera koje se sprovode da bi se sačuvalo javno zdravlje i kako bi se očuvala efikasnost dostupnih antibiotika. U sklopu ovog programa vrši se optimalan izbor antibiotika, oni se upotrebljavaju u optimalnoj dozi, a određuje se i optimalno trajanje primjene. Upravljanje antibioticima odnosi se i na postizanje najboljeg kliničkog ishoda u prevenciji i liječenju infekcija, izvještavanje o stanju na ovom polju, optimizaciju doza i ulaganja u razvoj održivih alternativa.
dr Kovačević
- SZO je dala Globalni akcioni plan o borbi protiv antimikrobne rezistenicije. Između ostalog se naglašava važnost edukacije sadašnjih i budućih zdravstvenih radnika, a, kako je objasnila prof. dr Kovačević, veliki akcenat je na tome da se ovaj program na adekvatan način inkorporira u nastavne planove i programe namijenjene studentima medicine.
Prof. dr Kovačević naglašava da se prilikom propisivanja antibiotika treba pridržavati Kodeksa mudre/racionalne upotrebe antibiotika koji je izdala SZO. S tim u vezi, treba koristiti isključivo one imaju dokazan kvalitet, efikasnost i bezbjednost. Antibiotike treba da propisuju i primjenjuju isključivo ljekari, a laboratorijski mikrobiološki testovi da budu urađeni na osnovu EU standarda. Upotreba antibiotika treba da bude posljedica postavljanja adekvatne dijagnoze bolesti i prisutnih patogena. Po preporuci prof. dr Kovačević, valjalo bi učiniti sve što je moguće da do infekcije ne dođe, sprovesti vakcinaciju, ali i ostale preventivne mjere.
Kodeks mudre upotrebe antibiotika podrazumijeva da u slučajevima kada je antibiotsko liječenje indikovano treba koristiti one uskog spektra djelovanja, a njihove kombinacije koristiti samo kada se time pojačava dejstvo lijeka. Antibiotik treba koristiti samo i isključivo na recept. ─ Jedino promovisanjem racionalne upotrebe antibiotika u opštoj javnosti možemo da dođemo do toga da se oni racionalnije i mudrije koriste ─ zaključuje prof. dr Kovačević.
Anita Đurović
Dodajte komentar