Adrijana Klisić, defektolog – specijalni pedagog
Dom zdravlja, Podgorica
„Svi ideali ovoga svijeta ne vrijede
suze jednog djeteta!“
F. M. Dostojevski
Dijete stiče predstavu o sebi na osnovu komentara drugih o njemu, prije svega roditelja, ali i ostalih značajnih figura uključenih u njegovo vaspitanje. Ono je krhko, osjetljivo, vulnerabilno, gotovo redovno sa manjkom samopouzdanja u prvim godinama života. Da li će uspjeti da izgradi samopouzdanje zavisi od poruka koje dijete dobija u najranijem uzrastu, ali i u daljim fazama razvoja dječije ličnosti.
Evo nekoliko najčešćih grešaka koje roditelji prave kada je proces vaspitanja u pitanju:
NEDOSLJEDNOST
Danas neko pravilo važi, već sjutra ne… Nešto kažete, a to ne uradite… Popustljivost negativno utiče na dijete jer neće naučiti gdje su granice koje su važna lekcija za izgradnju njegove ličnosti.
PRAZNA OBEĆANJA
Ako nešto kažete ili obećate, potrudite se da stanete iza toga. Na taj način će dijete naučiti da vam vjeruje. U suprotnom, izgubićete djetetovo povjerenje, vremenom i autoritet kao roditelj. Autoritet se ne gradi pomoću straha i batina već povjerenjem i dosljednošću.
ISMIJAVANJE DJETETA
Ismijavanje djeteta, na račun njegovog fizičkog izgleda ili postignuća (u najgorem obliku ponižavanje) ukoliko je prolongirano, negativno utiče na njegovo samopouzdanje što kasnije može dovesti do razvijanja kompleksa niže vrijednosti.
AKO NE SHVATIMO DIJETE I NJEGOVE POTREBE OZBILJNO
Ukoliko često govorimo neistine… Obećavamo i ako znamo da nismo u mogćnosti da održimo obećanje…Govorimo mu “ Ti si mali, šta ti znaš…“ Na taj način će dijete posumnjati u sebe i svoj značaj, te zaključiti da vam nije važno.
PORODIČNI EGOIZAM
Vaspitavanje djeteta uz uvjeravanje da je mnogo bolje od drugih, da je najbolje…da je njegova porodica najbolja, najuspješnija, naj… stvara lažno samopouzdanje kod djeteta. Najčešće, već ulaskom u prvu socijalnu grupu, dijete uviđa da je realnost drugačija i može doživjeti veliko razočaranje.
PREVIŠE BRIŽAN STAV
Kada radimo sve umjesto djeteta, čak i ono što dijete može i treba da uradi samo… Na taj način onemogućavamo djetetu da vježba, da griješi i da iz svojih grešaka uči.
POREĐENJE/FAVORIZOVANJE
Najmlađeg, najstarijeg, sina, kćerke, jedinca/inice… Favorizovanje po bilo kom osnovu, kao i poređenje sa drugom djecom je kontraproduktivno. Na taj način podstičete rivalitet i ljubomoru između djece.
TOLERISANJE DJETETOVIH GRUBOSTI
Ako roditelj ne opomene dijete zbog ispoljavanja neadekvatnog ponašanja prema drugoj djeci, igračkama, životinjama itd., dijete će samom sebi dati to pravo. Važno je odmah ga zaustaviti i usmjeriti ga ka ispravnom ponašanju.
NAGRADE/KAZNE
Kada dijete nauči da radi stvari za nagradu, gubi osjećaj postignuća koji se javlja kada je zadatak dobro urađen, gubi osjećanje radosti koje je samo po sebi nagrada. Kada su u pitanju kazne, one moraju biti adekvatno odmjerene. Pogrešno je kažnjavati dijete za stvari koje je učinilo nenamjerno. Naročito je pogrešno kažnjavati ga prestrogo i za najmanju grešku. Na taj način možete ozbiljno oštetiti njegovu ličnost.
KADA KRITIKUJETE DIJETE A NE NJEGOVO PONAŠANJE
Pogrešno je reći „Ti si bezobrazan“ „Kakva si ti ljenština“. Na taj način lijepite etiketu sa kojom kasnije dijete može da se identifikuje. Mnogo je bolje reći“ Tvoj postupak je bio loš/nepromišljen“ ili „Nisi pospremio sobu, potrebno je da to uradiš.“
Kada govorimo o pravilima vaspitanja, svi veoma dobro znamo da ne postoji recept za uspješno roditeljstvo. Ipak, postoje određene smjernice koje, ukoliko ih primjenjujemo, znatno mogu olakšati i uljepšati ovaj izuzetno zahtjevan zadatak.
VOLITE BEZUSLOVNO I POKAŽITE TU LJUBAV
Mnogi će reći da se to podrazumijeva, da njihova djeca to znaju i da nije potrebno posebno naglašavati niti pominjati. Međutim, nije tako. Djetetu je potrebno da mu svakodnevno govorite i pokazujete koliko ga volite. Kulturološki nametnut stav da ne treba grliti i ljubiti djecu, naročito dječake je pogrešan. Ni jedno dijete nije „pokvarila“ bezuslovna i „prevelika“ ljubav, već nemanje granica.
POSTAVITE GRANICE
Naučite ga šta je dobro, a šta ne. Šta može, a šta ne. Naučite ga razliku ne samo između želja i mogućnosti, već i između mogućnosti i potreba. Neki roditelji vjeruju da voljeti svoje dijete znači sve mu dozvoliti, što je pogršno. Taj stav može izazvati suprotan efekat i negativno usmjeriti dijete. Djetetu su potrebne granice.
RAZGOVARAJTE I PAŽLJIVO SLUŠAJTE
Budite zaista prisutni, jer to što dijete želi da vam saopšti, za njega je veoma važno. Nemojte samo klimati glavom i pasivno slušati, pokušajte da ga razumijete, postavite neko pitanje da bi dijete vidjelo da ste zainteresovani. Ako ga zapostavite, neće pomisliti da ste vi zauzeti, već da vam ono nije važno. Ako mu nešto ne dozvolite, razumjeće da vam nije stalo do njega i da ga ne volite. Razgovarajte. Što više razgovarajte i pažljivo slušajte. Na taj način mu pokazujete ne samo da ga volite već i poštujete, što je preduslov za izgradnju samopouzdanja i samopoštovanja. Takođe, adekvatnom komunikacijom omogućavate razvoj bliskosti, koja je naročito važna u kasnijim fazama razvoja.
NE DOZVOLITE DA SE OSJEĆA KRIVIM ZBOG VAŠIH SVAĐA
Kada odnos između roditelja nije dobar, dijete preplavljuje osjećaj krivice, straha, nesigurnosti… Važno je objasniti djetetu da to nije njegova krivica i da, ma kakav da je odnos između mame i tate, ono je nešto najlješpe i najvažnije iz tog odnosa.
MEĐUSOBNO UVAŽAVANJE RODITELJA
Dijete uči posmatrajući odnos samih roditelja. Pokažite da se poštujete i uvažavate kroz usaglašene stavove i vaspitne principe. Autoritet gradite ne samo kroz odnos roditelj-dijete već i kroz međusobni odnos.
DJECI SU POTREBNA OBJAŠNJENJA, A NE BATINE
Prepoznajte i uvažite djetetove potrebe. Budite spremni da, ukoliko niste u mogućnosti da mu trenutno izađete u susret i zadovoljite, date neko racionalno objašnjenje za to.
ŠALJITE KONGRUENTNE PORUKE
Potrudite se da su vaše verbalne i neverbalne poruke u skladu i da se ono sto mislite, govorite, osjećate potvrđuje kroz vaše ponašanje. Duple poruke u smislu „Nisam LJUT/A“, a pri tom ste vrlo napeti, djetetu ulivaju strah i nesigurnost.
BUDITE DOBAR PRIMJER SVOM DJETETU
Dijete uči po modelu, ugledajući se i oponašajući svoje roditelje. Zato, budite svjesni svojih izgovorenih riječi i postupaka. Agresivna djeca najčešće određeni stepen agresivnosti osjete unutar svoje porodice.
SVAKO „NE“ TREBA IMATI BAR DVA „DA“
Kada nešto djetetu sa razlogom uskratite ponudite mu neku drugu mogućnost. Npr. “Ne možeš se igrati oštrim predmetom, ali možemo da crtamo ili pravimo figurice od plastelina”, “Ne možeš vani (pada kiša) ali možemo da gledamo crtani film ili da čitamo bajke”…
DOZVOLITE I POŠTUJTE DJEČIJU IGRU
Za dijete je igra izuzetno važna, jednako koliko vama spremanje ručka ili pisanje nekog važnog projekta. Uvažite to, nemojte ga prekidati, niti nametati vlastito mišljenje jer tu važe njegova pravila.
Život tako brzo prolazi – jeste fraza ali krije u sebi veliku istinu. Već sjutra vaša djeca su tinejdžeri a preksjutra odrasli ljudi koji žive svoje živote. Zato, budite svojoj djeci najbolji mogući roditelj, to je vaša najvažnija uloga.
Razumljivo je da vas ponekad izluđuje kada ne žele da pojedu obrok, kada postanu razdragani i hiperaktivni baš u momentu kada žudite za mirom i odmorom, kada isprljaju tek opeglanu košuljicu/haljinicu…ali…to su samo mali ljudi koji žure da porastu. Pomozite im da postanu VELIKI, ODRASLI I SVOJI!!!
Dodajte komentar