Hipoglikemija-jedna od komplikacija šećerne bolesti

Prvi pregled novooboljelih od šećerne bolesti pr­venstveno predstavlja razgovor u kojem je moguće predvi­djeti nekoliko ustaljenih pitanja, na koja oboljeli očekuju precizne odgovore. Naravno, klinički pregled oboljelog i analiza priložene dokumentacije predstavljaju dio prvog susreta endokrinologa i oboljelog od šećerne bolesti. Koja pitanja „obavezno” postavljaju dijabetičari u toku inicijalnog pregleda:

Da li je šećerna bolest doživotna? Da li je šećerna bolest nasljedna? Moram li da jedem pet puta na dan? Što da radim ako mi padne šećer u krvi?

Na prvom pregledu, kada se postavlja dijagnoza še­ćerne bolesti, najčešće se ne razgovara o mogućim akutnim komplikacijama u toku liječenja. Jedna od njih jeste pad ni­voa šećera u krvi ili HIPOGLIKEMIJA. Može se desiti u bilo koje doba dana. Statistike pokazuju da su hipoglikemije česta pojava i da preko 50% dijabetičara ima hipoglikemije koje nijesu bile prepoznate. One su bile registrovane isključivo putem aparata za dvadesetčetvoročasovni monitoring gluko­ze.

Kada se mogu očekivati hipoglikemije:

– Ukoliko se odlagažu ili izbjegavaju planirani obroci

– Ukoliko se dnevna fizička aktivnost poveća u odnosu na uobičajenu (produženi ili intenzivniji fizički rad)

– Ukoliko se konzumira alkohol. Alkohol potencira djelova­nje insulina i tableta za liječenje dijabetesa (tzv. oralni antidijabetici)

– Promjene mogu nastati spontano, kao posljedica prevelike želje za održavanjem nivoa šećera u okviru tzv. referentnih (normalnih) vrijednosti.

Simptomi hipoglikemije: opšta slabost, malaksalost, zbunjenost, znojenje, drhtavica, glad, ubrzan rad srca, uzne­mirenost, utrnulost usana, vrtoglavica, slabija koncentracija, te stereotipno ponavljanje pokreta i radnji u dužem vremen­skom periodu. Ukoliko se produži vrijeme trajanja hipog­likemije, moguć je i gubitak svijesti, do hipoglikemijske ko­me.

Ne dešavaju se svi navedeni simptomi u isto vrijeme. Pacijenti imaju različita, individualna iskustva. Prepoznava­nje znakova i simptoma, samopomoć i pomoć osoba koje su u blizini dijabetičara u stanju hipoglikemije, od izuzetne su važnosti.

Svi oboljeli od dijabetesa, bez izuzetka, u obavezi su da imaju kod sebe makar kocku šećera umotanu u foliju i da je upotrebe kod bilo kog od navedenih simptoma ili znakova za hipoglikemiju.

Moguće je, u svrhu prve pomoći, upotrijebiti voćni sok ili parče kolača. Primjena hormona u ampulama neo­phodna je za one dijabetičare koji imaju iskustva sa teškim hipoglikemijama. Problem hipoglikemija treba rješavati u saradnji sa izabranim ljekarom, specijalistom interne medi­cine ili užim specijalistom endokrinologom.

 

Piše: dr Sreten Kavarić, mr sc. med., internista endokrinolog