Individualno hormonsko liječenje magistralnim hormonskim preparatima

0
148

Supstituciona hormonska terapija (SHT) je zlatni standard u liječenju klimakteričnih tegoba od ranih 60-tih godina, kada je Robert Wilson izdao knjigu “Feminine forever“ (Žena zauvijek) kojom je promovisao estrogen kao eliksir vječne mladosti. Od tada na ovamo SHT je prolazila kroz svoje uspone i padove. Zadnji veliki pad SHT desio se nakon 2002. godine i prekida velike radnomizirane studije Women’s Health Initiative (WHI), zbog povećanog rizika za koronarnu srčanu bolest, moždani udar i pogotovo rak dojke. Nakon toga mnogo je žena odmah prekinulo upotrebu SHT, a žene koje su trebale hormonsku supstituciju, za nju se nisu odlučivale. U svijetu pa tako i kod nas, potrošnja SHT opala je za više od 50%.

Problem koji je zbog toga nastao, oduzeo je mogućnost izbora ženama koje su zbog jakih simptoma trebale SHT, kako bi poboljšale svoj kvalitet života. Farmceutska industrija je izgubila interes za traženjem novih preparata koji bi potvrdili da je dobrobit SHT veća od rizika.

Sve to dovelo je do porasta upotrebe tzv. Fito-preparata, koji se bez recepta mogu kupovati u apotekama i koji imaju kratak učinak do 6 mjeseci. Kada bi žene bile biljke tada bi supstitucija biljnim hormonima bila dovoljna. Naime, i studije su potvrdile da fitopreparati imaju učinak sličan placebu. SHT smanjuje klimakterične tegobe za preko 80% i  njen učinak ne prestaje dok su pacijentkinje na terapiji.

Osim fitopreparata, porasla je i upotreba tzv “bio-identičnih hormona” koje ljekar propisuje na recept, koji se pripremaju u apotekama. Ideja tih magistralnih preparata je bila da se propisuju prirodni hormone, istovjetni onima koje stvaraju jajnici i da se terapija individualizira. To je oduvijek bio i cilj SHT, koji nažalost u praksi nikada do kraja nije bio realizovan. Razlog je u tome jer su svi preparati SHT bili fiksna kombinacija prirodnog hormona estrogena i sintetičkog progesterona (gestagena), bilo u kontinuiranoj ili u cikličnoj primjeni. To je u praksi značilo da su sve žene uzimale isti sastav i koncentraciju hormona, što svakako nije bio idealan izbor. Nakon raspada SHT žene su se snalazile na razne načine, koristeći internet, bombastične članke u revijama za žene, ili su same u apotekama birale preparate koje bi im tamo ponudili. Osim toga, u procvatu je i tzv “anti-aging” medicina gdje ljekari raznih grana medicine, završivši kratke tečajeve o hormonskoj terapiji, prepisuju razne hormonske preparate u svrhu zaustavljanja starenja i poboljšanja kvaliteta života. Na drugoj strani su na žalost iskusni ljekari sa dugogodišnjim iskustvom ginekološke endokrinologije i dalje ostali “vjerni” klasičnoj šemi SHT, što znači oralna upotreba hormona u fiksnim kombinacijama sa sintetičkim gestagenima koje kod žena izazivaju nuspojave.

Budučnost medicine je pravilan spoj medicine koja se bazira na podacima i medicine koja se bazira na iskustvima i koja pokušava problem rješavati cjelovito (“holistički”). Zato je prepisivanje individualne hormonske terapije prirodnim hormonima u obliku transdermalne aplikacije danas najbolje rješenje za probleme žena u perimenopauzi i postmenopauzi. Uz standardnu kombinaciju estrogena i progesterone često je nužno dodavanje malih količina testosterone, koji pomaže kod psihičkih ciklotimija, smanjene životne energije i libida. Testosteron u koncentracijama primjerenim za žene ne proizvodi nijedna farmaceutska kuća,  zato se mora prepisati individualno na recept. Razne kombinacije estrogena sa testosteronom u obliku vaginalnog gela ili kreme znatno pomažu u odklanjanju tegoba zbog urogenitalne atrofije. Kontrola hormonalnog statusa, vaginalni ultrazvuk uz pračenje poboljšanja parametara kvaliteta života i holistički pristup, jedini su pravi pristup ka poboljšanju kvaliteta života žena u perimenopauzi i postmenopauzi.

 

Dr sci Maja Franić-Ivanišević,
Klinika za ginekologiju i akušerstvo, Klinički centar Srbije