Kako pravilno držati dijetu

0
890

Piše: prim. dr Ljiljana Žižić

“Prvi efekti redukcione dijete počinju da se pojavljuju već poslije 15 dana. U početku se gubi više tečnosti, ali je i to dobar motivacioni faktor. Ako neko ima 4-5 kilograma viška on će to već u prvih mjesec dana da dovede u normalu, za razliku od onog ko treba da smrša 50 kilograma”

dijetaKada se govori o dijeti obično se misli na dijetu za mršavljenje. Međutim, dijeta u suštini predstavlja način ishrane. Osim redukcione dijete, gdje posebnim režimom ishrane dolazi do smanjenja tjelesne mase, postoje i dijete za povećanje težine kod onih kojima je to neophodno, kao i posebne dijete koje je potrebno sprovoditi zbog nekog oboljenja.

Međutim, najčešće – u 80 odsto slučajeva, riječ je o redukcionoj dijeti. Prilikom njenog sprovođenja treba ispoštovati osnovne principe piramide ishrane, kojom je predstavljeno koje namirnice i u kojoj ih količini treba koristiti. Bazu piramide čine žitarice i proizvodi od žita. Slijede mlijeko i mliječni proizvodi, meso, riba i jaja, potom voće i povrće, a na vrhu same piramide su slatkiši i masnoće, što znači da treba da budu najmanje zastu-pljeni u svakodnevnoj ishrani. Redukciona dijeta podrazumijeva da u ishrani treba da bude zastupljeno sve ovo što je dato u piramidi, ali iz svake od njenih grupa treba birati niskokalorične namirnice, odnosno one koje će da daju manje kalorija, a istovre-meno će da zadovolje potrebe organizma za neophodnim materijama.

Kada pravimo dijetetski program za redukciju tjelesne težine, prvo moramo da odradimo niz ispitivanja. Program je individualan, što znači da je svako od nas priča za sebe. Za izradu dobrog programa redukcije tjelesne težine prije svega moramo da uradimo laboratorijske nalaze pacijenta kako bismo vidjeli kakva je krvna slika i ostali biohemijski parametri. Posebno su značajni nivo šećera u krvi, holesterol, trigliceridi, bilirubin, urea… Zatim, moramo da uzmemo osnovne podatke o zdravst-venom stanju pacijenta, odnosno ličnu anamnezu, ali su vrlo bitni podaci i iz porodične anamneze kako bismo vidjeli da li u užoj porodici postoje neka oboljenja koja bi mogla da budu uzrok povećanja tjelesne mase. Vrlo značajna je i anketa o tome šta je pacijent prethodnih dana jeo. Zahvaljujući tome možemo da vidimo kojim ritmom pacijent uzima obroke i kakve su mu navike. U tim slučajevima ne dobijemo uvijek realne podatke. Naime, pacijenti umiju da tvrde da ne jedu ništa ili obično preskoče ili zaborave da kažu da su jeli, primjera radi, čokoladice i slično. Kada pacijent govori da je za doručak pojeo sendvič, a za ručak picu ili neko lisnato pecivo, te da je večerao oko 23 časa, odmah se shvati da su navike tog pacijenta poremećene. Pored laboratorijskih nalaza i uvida u anamnezu i navike pacijenta, za izradu programa za redukciju tjelesne mase neophodno je da  obavimo i određena mjerenja, pored težine i visine koji su osnovni parametri, mjerimo i obim struka i nadlaktice. Na karakterističnim mjestima mjerimo debljinu masnog tkiva. Na osnovu svih tih podataka možemo da napravimo kvalitetni program ishrane.

Drastične dijete nose rizik

U želji da što prije smršaju, žeen nerijetko pribjegavaju nekim drastičnim dijetama kojih ima u izobilju i po novinama i po internetu, ne znajući da tako mogu ozbiljno da naruše zdravlje, da ugroze rad bubrega i jetre i da pokrenu niz drugih komplikacija. Takve dijete mogu da budu inicijalna kapsula za neka prikrivena oboljenja. Uz to, i imunitet značajno opada, što je posebno rizično za ovaj period proljeća, kad nam je imuni sistem svakako slabiji. Zato preporučujem da pacijenti prije početka bilo koje dijete  uvijek konsultuju ljekare.

Problem je takozvani jo-jo efekat. Naime, nakon drastičnih dijeta, kojima se za kratak period izgube suvišni kilogrami, pacijenti se vraćaju starim navikama, jedu i one namirnice koje su im bile zabranjene, pa se poslije kratkog vremena vrate na  prethodnu težinu ili čak dobiju dodatnih nekoliko kilograma. Zato pacijentima objašnjavam da dijeta ne znači gladovati, nego promijeniti način ishrane i da te nove navike treba da ostanu za cio život, odnosno da, i kada dođu do željene težine, treba da nastave da se hrane zdravo. To ne podrazumijeva da ne smiju pojesti kolač ili neku zabranjenu maramicu. Ali, takođe, ne znači da kad smršaju mogu jesti svaki dan po dva bureka.

Program propisuje koje namirnice iz piramide ishrane  treba da budu zastupljene. Riječ je o onim koje su manje kalorične, ali koje imaju veću zapreminu, tako da mogu da napune želudac, kako bi osoba imala osjećaj sitosti. Tako da, kada je riječ o povrću, prednost treba dati paradajzu, kupusu, krastavcu, blitvi, prokelju…i ne treba jesti visokokalorično povrće kao što je krompir, grašak i boranija.

Ritam uzimanja hrane smatram jednako važnim kao i način ishrane. Vrlo je bitno da se namirnice rasporede u neko-liko obroka. Pacijenti obično kažu da jedu jednom ili dvaput dnevno. A, to je greška, jer se tada unese velika količina hrane. Namirnice uglavnom raspoređujemo u pet obroka, tri glavna – doručak, ručak i večera, kao i dvije užine, obično voćne. To je neophodno zbog toga što varenjem svake namirnice trošimo i određenu količinu energije. Upravo je to cilj redukcione dijete, odnosno da se za varenje obroka potroši više energije od one koja se unese hranom. Što se tiče vremena uzimanja obroka, doručak bi trebalo da bude do otprilike 10 časova, kako bismo imali vremena da u toku prijepodneva imamo voćnu užinu. Razmak između obroka treba da bude oko tri sata. Ručak je tradi-cionalno oko 14-15 časova. Međutim, mnogima radno vrijeme ne dozvoljava da taj termin ispoštuju, što nije problem. Ručak se može pomjeriti i do 17-18 časova, ali bi u tom slučaju dva-tri sata prije tog glavnog obroka trebalo pojesti laganiji sendvič,  primjera radi sa mladim sirom i salatom. Kada je riječ o večeri, ona bi trebalo da bude do 20 ili najkasnije do 21 čas, a ne oko ponoći. Vrlo je bitno da večera ne bude obilna. Može se jesti mladi sir, salata, integralni hljeb, riba… Nakon večere, preporu-čljivo je biti budan barem dva sata.

Tokom redukcione dijete iz ishrane treba izbaciti gazirane sokove, slatkiše, kao i sve grickalice koje se uz razne serije i ostali televizijski program konzumiraju.

 Za sve ljude, a posebno za one koji žele da redukuju tjelesnu masu, vrlo je bitna zička aktivnost, koja treba da bude prilagođena zdravstvenom stanju, jer ne smiju svi da idu, primjera radi, u teretanu. Dovoljna je i brža šetnja od jednog sata u toku dana. Treba imati u vidu da tek nakon pola sata od početka zičke aktivnosti počinje topljenje masnih naslaga.