[heading size=”7″]Intervju: VANJA PANTOVIĆ, direktorica i vlasnica baletske škole “Princeza Ksenija” [/heading]
Kada je osnovana Baletska škola ”Princeza Ksenija” i šta Vas je za to motivisalo?
Baletska škola “Princeza Ksenija” osnovana je 2004. godine, nakon četvorogodišnje uvertire rada Baletskog studija, koji je svojim impresivnim rezultatima preporučio kreiranje institucionalnog okvira čitavog projekta. Procedura donošenja plana i programa, kao i sve ostale aktivnosti, jasno su pokazale opravdanost svih koraka u procesu licenciranja ove jedinstvene ustanove.
Koliko sada imate polaznika i koji uzrast je u pitanju?
Broj učenika premašuje 200 u dvije škole, a uzrast djevojčica je od četiri do 14 godina. Osnovno baletsko obrazovanje dalje implicira srednje baletsko obrazovanje, čime dobijamo prve školovane baletske igrače u našoj zemlji.
Nastupali ste na brojnim mjestima i osvojili veliki broj nagrada… Da li biste neku od njih izdvojili?
Pored brojnih nagrada koje smo dobili na scenama širom svijeta i veličanstvenih trenutaka tokom uručenja, čitanja imena našeg učenika i zemlje iz koje dolazimo, uvijek ponavljam da sam nagrađena što me je nebo lociralo baš ovdje i dalo mi tako uzvišen i divan zadatak. Nagrada je svaki dan proveden u školi, u toj stvaralačkoj atmosferi. Svaki izlazak mojih princeza na scenu je veličanstven trijumf.
Koliko je balet bitan za razvoj djece i ko sve može da se bavi njime?
Baletska umjetnost možda najefektnije doprinosi razvoju djeteta baš zato što uključuje i fizički i kreativni segment jer se vježbe tijela izvode uz muziku, koja direktno podstiče i kreativni proces. Ta komplementarna aktivnost ima jasan cilj – podizanje duha i tijela. Nakon bazičnih vježbi u prvim godinama, slijede prvi koraci na prstima, kada se dešava nova dimenzija – stvaralački put u najuzvišenije prostore postojanja. To je trenutak kada se uzdižemo iz realnosti i stremimo na vertikali, kada se sjedinjujemo sa progresom “ka gore”, naprijed u vis! Baletom se mogu baviti sva djeca, nema limita, jer svakom od njih može donijeti samo napredak.
Prateći Vaš rad stiče se utisak da ste potpuno posvećeni baletu, ali, ipak, nijeste napravili nijedan baletski korak do sada?
Moja generacija nije imala sreću da zakora-či u baletsku salu. Moja posvećenost toj umjetnosti proizlazi iz samo jednog – moja je duša razigrana, spremna za velike zadatke, za nove velike korake našeg društva. Moja odgovornost, disciplina i želja da učestvujem u kreiranju ukupnog kulturnog progresa naše zemlje, svakog dana mi iznova daje novu snagu da izdržim.
Jedan od ciljeva je bila scena nacionalnog teatra, koji ste i postigli zahvaljujući ugovoru sa Crnogorskim narodnim pozorištem. Šta on podrazumijeva?
To podrazumijeva dostizanje velikog cilja jer će prisustvo na sceni nacionalnog teatra najdirektnije uticati na stvaranje nacionalnog ansambla sa jedne strane, a sa druge pružiti priliku princezama da stasavaju i rastu, da učvrste svoje samopouzdanje, te da unapređuju svoja stečena znanja direktno na sceni. Sa treće strane, svi učesnici u projektu, dakle, roditelji i šira javnost, uživaće u posmatranju tog stvaralačkog puta na kom smo svi na velikom dobitku.
Vaš ansambl je izveo i premijeru baleta “Krcko Oraščić” P. I. Čajkovskog… Šta to znači za crnogorsku kulturnu scenu?
Jedan od kultnih baleta izazov je za svaki teatar. Za našu školu to je jasan znak zrelosti i profesionalizma. Naša kulturna scena obogaćena je izuzetnim ostvarenjem, koje nas konačno svrstava u red razvijenih sredina, koje na svom repertoaru imaju ovaj balet.
Protekla godina je bila i u znaku Riharda Vagnera… Šta Vas je motivisalo da učestvujete u obilježavanju 200. godišnjice njegovog rođenja?
Obilježavanje 200 godina od rođenja Riharda Vagnera najviše ima veze sa mojim ličnim opredjeljenjima, profesionalnim i emotivnim. U profesionalnom smislu, sve svoje akcije za školu sprovodila sam slijedeci svije tle primjere velikog majstora Vagnera. U emotivnom smislu, taj njemački umjetnik otvorio je novu stranicu u mom ličnom životu. Intenzivno sam u društvu sa Vagnerom provela mnogo godina, njegov portret zauzima počasno mjesto iznad mog klavira, a njemačka kultura ključno mjesto u mom ukupnom zvjezdanom nebu.
Dodajte komentar