Prof. dr Slavica Vujisić
Multipla skleroza (MS) je hronična, inflamatorna i potencijalno onesposobljavajuća bolest mozga i kičmene moždine.
U MS imunološki sistem napada zaštitni omotač (mijelin) koji pokriva nervna vlakna i uzrokuje probleme u prenošenju impulsa između mozga i ostatka našeg tijela. Na kraju, bolest može uzrokovati trajno oštećenje ili propadanje živaca.
Znaci i simptomi MS-a jako se razlikuju i zavise od stepena oštećenja nervnih vlakana i od toga koji su dijelovi centralnog nervnog sistema pogodjeni. Neki pacijenti sa teškom MS mogu izgubiti sposobnost samostalnog hodanja ili hoda uopšte, dok drugi mogu imati duge periode bez ikakvih novih simptoma.
Ne postoji lijek za multiplu sklerozu. Međutim, savremena terapija može pomoći u bržem oporavku od napada bolesti (relapsi, šubovi), i može modifikovati tok bolesti.
Klinička slika
Simptomi i znaci Multiple skleroze značajno se razlikuju od osobe do osobe. To zavisi koji dio centralnog nervnog sistema (CNS-a) je pogodjen i kakav je tok bolesti.Javljaju se spazam (ukočenost), pareze i paralize (djelimične ili potpune oduzetosti), otežan hod, problemi sa koordinacijom. Može se javiti tremor, nestabilan hod, osjećaj strujanja niz vrat pri savijanju glave naprijed (znak Lhermite). Gubitak vida, obično na jednom oku praćen bolnim pokretima očne jabučice javlja se često kao prvi znak MS-a. Uz to mogu se javiti duple slike, nerazgovjetan govor, umor, glavobolja, smetnje u radu crijeva, mokraćne bešike.
Tok bolesti
Većina ljudi (80-85%) sa MS-om ima relapsno-remitentni (RRMS) tok bolesti. Ataci pogoršanja se razvijaju danima ili nedjeljama koji se potom poboljšaju i slijede razdoblja remisije (povlačenja) bolesti koja različito dugo traju. Mali porast tjelesne temperature može privremeno pogoršati znakove i simptome MS-a, ali to se ne smatra relapsom bolesti.
Oko 60 do 70% ljudi sa RRMS-om na kraju razvija stabilno napredovanje simptoma, sa ili bez razdoblja remisije, poznatih kao sekundarno-progresivna MS (SPMS).
Tek je 1996. konsezusom usvojena terminologija „hronična progresivna MS“ promijenjena u SPMS, PPMS (primarno progresivna MS) i progresivno relapsnu MS (PRMS), (Lublin FD, Reingold SC. Defining the clinical course of multiple sclerosis: Results of an international survey. National Multiple Sclerosis Society (USA) Advisory Committee on Clinical Trials of New Agents in Multiple Sclerosis. Neurology. 1996;46:907–11.)
Pogoršanje simptoma obično uključuje probleme s pokretljivošću i hodom. Brzina progresije bolesti uvelike varira kod ljudi s sekundarno-progresivnom MS. Liječenje ovih bolesnika je izazovno zbog ograničenog razumijevanja patogeneze i zbog manje terapijskih mogućnosti.
Nedavna meta analiza koja je uključila 92 članka pokazala je da 25% pacijenata sa relapsno remitentnom formom napreduje za 10 godina, 50% za 20 godina, i više od 75% napreduje za 30 godina, pri čemu većina studija navodi da je prosječna starost oboljelih sa SPMS 40 godina.
(Inc MG Time to, and Rate of Secondary Progression in Patients with. by Jennie Medin. [Last accessed on 2018 May 31]. Dostupno na: http://www.onlinelibrary. ectrims-congress.eu/ectrims/2017/ACTRIMS ECTRIMS2017/199347/jennie.medin.time.to.and.rate.of.secondary.progression.in.patients.with. html .
Prije pojave imunomodulatorne terapije (IMT) kod oko 50% bolesnika s RRMS-om u roku od 10 godina razvijala se SPMS. Primjena IMT promijenila je klinički tok multiple skleroze. Danas ti lijekovi mogu usporiti napredovanje bolesti i odoložiti prelaz u sekundarno-progresivni oblik, pri čemu se ne može sa sigurnošću predvidjeti koliko dugo će bolest biti pod kontrolom.
Šta uzrokuje SPMS?
Nije jasno zašto se RRMS mijenja u SPMS. Neki naučnici smatraju da se to događa zbog oštećenja živaca do kojih je došlo u ranijoj fazi bolesti. Stručnjaci još uvijek ne mogu sa sigurnošću predvidjeti kako i kojom brzinom će bolest napredovati kod svakog pojedinog pacijenta.
Rizik za razvoj SPMS su starija životna dob, dugo trajanje bolesti, veliki broj lezija, veliki broj teških relapse, zahvaćenost više sistema na početku bolesti. Kod vrlo malog broja oboljelih od multiple skleroze bolest započinje sa sekundarno-progresivnim oblikom.
Oko 10-15% oboljelih od MS-a doživljavaju postupno napredovanje znakova i simptoma bez ikakvih relapsa. To je poznato kao primarno-progresivni MS.
Faktori rizika za nastanak Multiple skleroze su dob (najčešće se javlja izmedju 16 i 55-te godine), pol – žene imaju 2 do 3 puta veću šansu za relapsno-remitentnu formu bolesti, postojanje oboljelih u porodici (roditelji, braća, sestre). Ranije infekcije virusima se povezuju sa MS-om (Epstein-Bar virus koji izaziva mononukleozu). Takodje kada je u pitanju rasa češće oboljevaju bijeli ljudi sjeverno evropskog porijekla. Klima ima uticaja na učestalost MS-a, mnogo češće oboljevaju stanovnici sjeverne Evrope, Kanade, Sad-a, Novog Zelanda, Australije. Nizak nivo vitamina D i pušenje cigareta su faktori koji utiču na pojavu i lošiji tok Multiple skleroze.
Pred naučnicima i kliničarima se postavlja pitanje šta razvijati da bi se tačno razumjela patogeneza napredovanja bolesti, da bi se odredile odgovarajuće mjere i uspostavila ciljana terapija koja bi bila specifičnija za ovaj tip MS-a.
Liječenje SPMS i dalje ostaje izazov jer ima za cilj liječenje ne samo aktivnog zapaljenja, već i pridružene neurodegeneracije i demijelinizacije. U ovom trenutku jasnijeg razumijevanja patofiziologije oboljenja i napretka u razvoju terapije potrebno je iskoristiti najbolje ideje, individualizirati terapiju i vjerovatno ekstrapolirati dokaze iz ispitivanja RRMS na SPMS, navode naučnici Bhatia i Singh.
Iako već sada postoje odredjeni ljekovi i razvijaju se novi kao ciljana terapija za SPMS, još uvijek nemamo dostupne ljekove za ovaj tip Skleroze multiplex. Na stručnim sastancima i u saradnji sa farmaceutskim kompanijama pažljivo pratimo razvoj ciljane terapije i mogućnost primjene i kod naših pacijenata jer u ovom trenutku možemo primjeniti jedino simptomatsku terapiju i fizikalni tretman.
Dodajte komentar