– Kamp je koristan pacijentima, ali i nama ljekarima, jer ovdje dobijamo nove informacije koje često ne čujemo u ordinaciji i stičemo nova iskustva, kazala je dr Kalinić ističući da liječenje nije samo posao ljekara, već i pacijenta, porodice i društva.
Prof. dr Snežana Vujošević, specijalista-endokrinolg i profesorica Medicinskog fakulteta u Podgorici, ističe da je tema povodom ovogodišnjeg Svjetskog dana šećerne bolesti “Dijabetes i porodica”.
– Uloga porodice je kamen temeljac u svim oblastima života, pa i u bolesti. Važno je da članovi porodice poštuju oboljelog, da mu pomognu da lakše prihvati bolest i sprovede odgovarajuće mjere liječenja. Moraju ih uputiti na zdravu ishranu bogatu dijetalnim vlaknima, a ne koncentrovanim ugljenim hidratima, uticati na njih da više šetaju i bave se fizičkom aktivnošću – navodi dr Vujošević, ističući da je edukacija veoma bitna.
– Edukativni kamp je od velikog značaja za osobu sa dijabetesom, porodicu, društvenu zajednicu, kazala je dr Vujošević ističući da ljekari u Crnoj Gori prate svjetske trendove u liječenju osoba sa dijabetesom.
Cilj Kampa jeste edukacija o zdravim stilovima života sa akcentom na prevenciju, kako bi se izbjegle komplikacije, ili u krajnjoj varijanti odložile, da osobe sa dijabetesom dožive duboku starost. – Sam naziv kampa govori da je njegov cilj da se osobe sa dijabetesom, uz prisustvo velikog broja ljekara, što bolje upoznaju sa svojim stanjem i pitaju doktore sve što ih interesuje, jer dijabetes nije samo endokrinološki problem. Ja imam dijagnozu petnaest godina i mislim da me dijabetes nije ni u čemu sputao. Naprotiv, dao mi je više snage u odnosu na druge. Neophodno je sprovesti zdrave stilove života, fizičku aktivnost, ali i otkloniti predrasude, jer je u Crnoj Gori šećerna bolest i dalje tabu tema, a dijabetičari se osjećaju diskriminisanim – kaže Ivan Milašević. On je nakon edukacija u Baru, uz podršku NVO Plavog kruga Bar jedan od osnivača NVO Dijabetes i preko ove nevladine organizacije, takođe, učestvuje u misiji podizanja svijesti o dijabetesu u Crnoj Gori
Mnoge javne ličnosti bez predrasuda otvoreno govore o dijabetesu što takođe skreće pažnju na ovu važnu temu. Kako su prihvatili dijabetes, na koji način primjenjuju zdrave stilove života, kako su se kao roditelji suočili sa činjenicom da njihova djeca imaju dijabetes… Prethodnih godina Edukativni kapm u Baru ugostio je dr Filguda, Romanu, Dejana Pantelića… Gost sedmog Edukativnog kampa za osobe sa dijabetesom bila je Goca Tržan koja je sa učesnicima podijelila svoje iskustvo po pitanju insulinske rezistencije
– U trudnoći sam dobila insulinsku rezistenciju, a simptomi su se ispoljili kasnije. Pomoglo mi je to što sam se informisala i pridržavala pravila. Imala sam rješenje za svoju prekomjernu glad, jer do tada nisam mogla da smršam, uprkos strogim dijetama. Osjećala sam se vrlo loše. Izuzetno je važno imati mogućnosti da pričate sa ljekarima, stručnjacima i ljudima sa sličnim iskustvima – kazala je Goca Tržan, koja je savladala insulinsku rezistenciju pravilnom ishranom, sa tri obroka dnevno, bez “grickalica” između njih.
– Ne pijem, ne pušim i bavim se sportom. Bilo mi je veoma teško da se odreknem hljeba, peciva, maminih kiflica. Sada to manje konzumiram i osjećam se mnogo bolje, kazala je Goca, koja je zvaničnom otvaranju dala i zabavni karakter.
Svi učesnici Edukativnog kampa imaju besplatne edukaciju i petodnevni smještaj na bazi punog pansiona u hotelu Sidro. Pokrovitelji Kampa su farmaceutske kuće, uz podršku opštine Bar i dijela privrednih subjekata. – Mi smo tu od prvog dana i trudimo se da pomognemo da se Kamp održava, jer je to izvanredan način edukacije. Pacijentima su potrebne informacije, ali ne preko interneta. Da bi liječili dijabetes moramo imati veoma organizovanu edukaciju, koja će pacijentima omogućiti da prepoznaju i savladaju bolest na taj način što će upravljati njome. Zato podržavamo ovaj kamp – kazao je Ratko Miladinović iz danske farmaceutske kuće Novo Nordisk.
Tokom trajanja edukativnog Kampa osobe sa dijabetesom imaju mogućnost da se konsultuju sa ljekarima Savjetovališta za dijabetes Doma zdravlja Bar, svakodnevno izmjere nivo šećera u krvi, pritisak i tjelesnu težinu. Takođe, za učesnike kampa se organizuju sportske aktivnosti i jednodnevni izleti.
Na svjetskom nivou dijabetes poprima obrise pandemije. Procjenjuje se da u Crnoj Gori oko 8% populacije ima dijabetes, što je ekvivalentno broju stanovnika grada Bara – oko 50.000.
Crna Gora je u grupi zemalja sa većim rizikom za tip 1 dijabetesa, od većine evropskih zemalja. Stopa rasta dijabetesa tip 1 u Crnoj Gori poslednjih 20 godina je 4,2%. što je veće od evropskog nivoa. Ovo su podaci koje je saopštila prof. dr Mira Samardžić na 7. edukativnom Kampu za osobe sa dijabetesom.
Hipoglikemiju je važno prepoznati
Jedan od zaključaka sedmog Edukativnog kampa u Baru je da je mnogo isplativije prevenirati nastanak komplikacija od dijabetesa kroz edukaciju, promovisanje zdravih stilova života, uvođenje senzora i novih tehnologija, a krajnji cilj je svakako zdravija populacija.
Nova tehnologija je mnogo olakšala živote osoba sa dijabetesom tip 1 u odnosu na prije 20-25 godina. I insulini nove generacije smanjuju rizike od nastanka hipoglikemije do insulinskih pumpi koje mogu da se programiraju da u određeno doba dana ispumpavaju više ili manje insulina (zavisi kad je rizik hipoglikemije veći), pa do senzora koji znatno olakšavaju živote osoba sa dijabetesom.
– Nastojimo da se način i stil života djece sa dijabetesom tip 1 ne razlikuje od načina života osoba koje nemaju dijabetes. Pokušavamo da ih naučimo da preveniraju hipoglikemiju, što znači da se obroci moraju uzimati redovno, da se doze insulina moraju podešavati prema obrocima i fizičkim aktivnostima, da se tokom fizičkih aktivnosti moraju uzimati dodatni ugljeni hidrati, da ukoliko se ima fizičkih aktivnosti šećer se mora kontrolisati prije i nakon fizičke aktivnosti i u zavisnosti od toga preduzimati određene mjere kako šećer ne bi padao. Mi u Kliničkom centru pratimo oko 250 omladine koji imaju tip 1 dijabetesa, i mogu reći da nemamo česte ekstremne hipoglikemije. Moglo bi se reći na 100 osoba sa dijabetesom tip 1- jedan do dva sa teškom hipoglikemijom, kaže prof. dr Mira Samardžić, ističući da je važno prepoznati hipoglikemiju, što nekada može biti problem jer postoje osobe koje nemaju simptome.
Simptpmi hipoglikemije su osjećaj gladi, lupanje srce, preznojavanje, blijedilo, strah.
Najopasnija posljedica česte hipoglikemije jeste da se hipoglikemija ne prepozna, pogotovo ako se dešava noću i da djeca izgube svijest, a u najeekstremnijim slučajevima da se završi smrtnim ishodom, objašnjava dr Samardžić. Kada se ustanovi hipoglikemija (ukoliko je nivo šećera u krvi ispod 4 mmol/L) započeti terapiju i regulisanju šećera. Preporuke su: uzeti 10-15 g. ugljenih hidrata, sačekati da se resorbuju i nakon 15 minuta izmjeriti šećer u krvi. Cilj je da se šećer popne na 5.6 mmol/L, a ako je niži, postupak se ponovi i uzme se dodatnih 10 g. ugljenih hidrata.
Biljana Dabić
Dodajte komentar