Inovacije u dijabetesu
Izbor aktuelnih novina u dijabetologiji dobio je zapaženo mjesto tokom Kampa o dijabetesu, održanog prvog dana septembra u Baru. Prof. dr Snežana Vujošević prezentovala je, po ličnom izboru, nekoliko najnovijih momenata koji bi u budućnosti mogli u značajnoj mjeri uticati na terapiju ovog stanja. Riječ je o nekoliko studijski ispitanih, ali u nekim slučajevima i registrovanih terapeutika, kojima se tek otvaraju vrata dijabetologije.
Odavno poznato stanje
Kao jedno od najkomplikovanijih stanja u medicini, dijabetes ima duboke korijene u istoriji medicinske nauke. Danas, u najmanju ruku, nestvarno djeluje podatak da je prvi pomen ove bolesti zabilježen još 1552. godine prije naše ere. Jedan papirus iz treće egipatske dinastije prvi je spis u kom se pominje bolest čiji je glavni simptom pretjerano mokrenje.
Galen je, oko 160. godine n.e., smatrao da je žeđ glavni simptom ove bolesti, a dovodio ga je u vezu sa slabošću bubrega. Slavni arapski ljekar Avicena krajem prvog vijeka opisuje dijabetes na osnovu Galenovih radova i povezuje ga sa gangrenama i impotencijom.
Odvajkadašnji izazov za liječenje, istorija dijabetesa, razumljivo, bilježi najraznovrsnije terapijske preporuke. Dok egipatski papirus preporučuje četvorodnevnu terapiju mješavinom zemlje, vode, kostiju i olova, drevni kineski ljekari, Li Hsuan npr., preporučuju kao ljekovito izbjegavanje seksa i vina u terapiji ovog stanja. Ipak, tek krajem 17-og vijeka Ričard Morton konstatuje genetsku uslovljenost ove bolesti, a eru dijetetike u terapijski protokol 1797. uvodi Džon Rolo.
Tek od 19-og vijeka (1815) identifikuje se glukoza u mokraći oboljelih od dijabetesa, a to kao da daje podstrek za još raznovrsnije terapijske i dijagnostičke preporuke. 1850. Herman fon Feling otkriva metodu za određivanje količine šećera u mokraći, a Džordž Harli 1866. preporučuje terapijsku dijetu oskudnu šećerom i skrobom.
Šta su aktuelni terapijski izazovi ?
Prof. dr Snežana Vujošević istakla je alarmantnu statistiku dijabetesa u savremenom društvu. — Što se tiče dijabetologije, nikada nije bilo ovoliko pacijenata, a mi svi zajedno žudimo da pokušamo da svoj život stavimo u svoje ruke i da vodimo računa o osnovnim parametrima u dijabetologiji, a to su: ishrana i fizička aktivnost — kazala je ona.
Gotovo 8% populacije Crne Gori ima dijabetes ! Ipak, ukoliko se dobro kontroliše, tj. ukoliko se vodi računa o ishrani, fizičkoj aktivnosti i terapiji, moguće je voditi normalan život.
Ističući da postoji jako mnogo inovacija u dijabetologiji, bez namjere da se zadržava na opisu takođe brojnih tehničkih pomagala, prof. dr Vujošević je osvijetlila jedan broj inovativnih terapeutika čija bi primjena mogla uticati na ishod liječenja ovog hroničnog stanja, kao i na sam komfor liječenja.
Prva u tom nizu bila su monoklonska antitijela teplizumab, imunološko sredstvo odobreno 2022. za primjenu od strane FDA u cilju preveniranja dijabetesa 1. Terapijski cilj njihove primjene je sprečavanje stvaranje T-limfocita koji oštećuju beta-ćelije.
Prof. dr Vujošević objašnjava da ova grupa monoklonskih antitijela nije namijenjena za tretman pacijenata koji već imaju dijagnostikovan dijabetes tipa 1. — To je za sve one pacijente koji će u budućnosti biti sa dijabetes melitusom tip 1 — kaže ona. To znači da se svim osobama koje imaju pozitivnu porodičnu istoriju bolesti preporučuje da izvrše ispitivanje antitijela koja su pokazatelji prisustva ili predodređenosti na ovu bolest. Analiza dvije vrste antitijela u Crnoj Gori može da se izvrši samo u KCCG-u.
Iako je američka FDA u novembru 2022. odobrila primjenu ovog terapeutika, u Crnoj Gori ona još ne postoji. Razlog za to mogla bi da bude jako visoka cijena.
Budući da dijabetes melitus ima tri faze, pri kojim su u prvoj fazi antitijela prisutna, a u drugoj pored prisustva antitjela dolazi dolazi do modifikacije metabolizma šećera. prof. dr Vujošević objašnjava da bi se prevencija monoklonskim antitijelima mogla započeti baš u momentu kada dođe do poremećaja regulacije šećera tj. U drugoj fazi, ali ne i pojave, odnosno, kada je glikemija iznad 5,5 do 6,9. Na taj način bi se vršilo odlaganje pojave dijabetesa melitusa tipa 1.
Komfornija primjena insulina ?
Primjena insulina u vidu kapsula kod pacijenata sa dijabetesom tipa 1 odn. oralnog insulina predstavlja još jedan savremeni terapijski izazov. Naime, iako postoji veliki broj studija čiji su predmet oralni insulini gramaže 30/45/60 mg, pa ovo više nije fiktivna oblast, još nije zvanično odobrena njihova primjena. Prof. dr Vujošević objašnjava da njihov mehanizam odgovara tzv. brzom insulinu, kao i da će ovo vjerovatno jednog dana biti terapija pacijenata sa tipom 1 i tipom 2 dijabetesa.
Bazalni insulin danas pokriva insulinsku terapiju tokom 24 h, a novije izazove predstavlja proširivanje tog vremenskog intervala na period od 48/72 sata. — Studijski podaci su obećavajući i postoje indicije da će se on primati samo jednom nedjeljno i zadovoljavati potrebe kod pacijenata — kaže prof. dr Vujošević. Ona je istakla da su rezultati ovih studija pokazali da kod tipa 2 dijabetesa postoje značajni pomaci u regulaciji kako glikemije natašte, tako i glikemije tokom dnevnog profila i hemoglobina A1C odn. sniženja glikoziliranog hemoglobina, ali ono što je neželjeni efekat jeste da je kod tipa 1 dijabetesa postojao znatno veći procenat hipoglikemija nego sa insulinima kao što su bazalni insulini koji se kod nas daju i sl.
Najnovije otkriće, objavljeno krajem juna 2023, jeste alogena transplantacija beta-ćelija. Ovaj metod je odobren od strane FDA, a u pitanju je transplantacija beta-ćelija pankreasa od umrlih osoba i to nfuzijom u portalnu venu. U pitanju je hirurška intervencija kojom se u venu koja sakuplja krv iz crijeva i pankreasa ubrizgavaju ostrvca beta-ćelija. Ona se smještaju u jetru i odatle se reguliše šećer u krvi. Za razliku od odavno ustanovljene transplantacije koštane srži, proces alogene transplantacije beta-ćelija nešto je drugačiji a njegova tehnologija jako je skupa.
Iako postoji interesovanje, GLP 1 agonisti još uvijek nijesu registrovani za tretman dijabetesa tipa 1. Lijek je, kako objašnjava prof. dr Vujošević, registrovan za pacijente sa dijabetes melitusom tipa 2, ali ne i za liječenje gojaznosti. U Crnoj Gori oni su registrovani još 2020. godine, ali kod nas još uvijek nema primjene. Drugi lijek koji se daje u oralnom obliku, baziran je na semaglutidu, a odobren je u Japanu 2019.od FDA.
Uz preporuke za dobru ishranu obilnu vlaknima, prof. dr Vujošević je još jednom naglasila značaj njenog terapijskog dejstva. Svima bi trebalo da je odavno jasno da je dijetetski režim dijabetičara, u stvari, optimalan model svakodnevne ishrane opšte populacije.
Anita Đurović
Dodajte komentar