Pacijenti liječeni hemio-terapijom
Hemioterapija je način liječenja velikog broja bolesti primjenom hemijskih sredstava (npr. antibiotici u terapiji infekcija i dr.). Kada su u pitanju maligna oboljenja, hemio-terapija predstavlja terapijski postupak primjene ljekova – citostatika, koji, dospijevajući u ćelije raka, direktno ih uništavaju ili sprečavaju (koče, inhibiraju) njihovu diobu, onemogućavajući tako njegov dalji rast. To sprečavanje (kočenje) razmnožavanja ćelija naziva se citostaza, pa otuda i naziv citostatici, za ljekove koji postižu taj efekat.
U odnosu na liječenje radio-terapijom, kod koje su pacijenti rizika u stomatologiji oni bolesnici koji maligno oboljenje imaju u predjelu glave i vrata i zračnu terapiju te regije, oboljeli koji se liječe metodom hemio-terapije rizični su stomatološki bolesnici bez obzira na lokalizaciju tumora, zato što citostatici imaju i neželjeno dejstvo, jer ne djeluju selektivno, dakle, samo na maligni proces – tumor, već i na zdravo tkivo organizma.
Promjene u usnoj duplji su gotovo redovna pojava kod primjene hemio-terapije. Pošto normalne ćelije oralne sluzokože (kao i ćelije krvi, koštane srži, kože, korijena kose, jednjaka, želuca, crijeva, seksualnih organa i sl.) fiziološki posjeduju visok stepen diobe (od jedne ćelije nastaju dvije identične jedinke), a citostatici inače oštećuju prvenstveno ćelije koje se brzo dijele, pored malignih čija je dioba brža od diobe normalnih ćelija, oni istovremeno uništavaju, manje ili više, i neke od zdravih ćelija. To, kada se radi o usnoj duplji, dovodi do neželjenih i neprijatnih posljedica: zapaljenje sluzokože, krvarenje na najmanju provokaciju i spontano krvarenje iz desni, žarenje i peckanje, suva usta, gljivične, bakterijske i virusne infekcije, usporeno zarastanje rana i dr.
Ove promjene prate bolesnika, obično, i po nekoliko sedmica, 2-3 nakon prekida (pauze) terapijske seanse, jer se citostatsko liječenje po pravilu daje u ciklusima, naizmjenično. To znači da će između terapija (seansi) proteći vremenski period različite dužine, obično 3-4 sedmice, što će omogućiti organizmu da se oporavi.
Za oralnohirurške zahvate, najčešće vađenje zuba, poseban problem predstavlja svojstvo hemio-terapijskih ljekova da negativno djeluju na koštanu srž (čije ćelije, takođe, imaju visok stepen diobe) izazivajući njenu supresiju (potiskivanje, isključivanje). To za posljedicu ima anemiju (malokrvnost), leukopenije (smanjenje broja bijelih krvnih zrnaca) i trombocitopenije (smanjenje broja krvnih pločica – trombocita), zbog čega su ovako liječeni bolesnici podložni krvarenju i sekundarnim infekcijama. Zato, uvijek, u slučaju prijeke potrebe za ovakvim intervencijama, treba raditi pod antibiotskom zaštitom, uz primjenu lokalnih mjera prevencije mogućeg postoperativnog krvarenja. Potrebna je i saradnja stomatologa i onkologa, pošto stomatološka -oralnohirurška terapija mora biti prilagođena i zasnovana na prognozi osnovne maligne bolesti.
S obzirom na to da se pacijentima u toku radio-terapije i hemio-terapije javljaju brojni neželjeni i neprijatni simptomi u usnoj duplji, veoma je važno spriječiti ili ublažiti takva stanja.
Kako spriječiti ili ublažiti probleme u usnoj duplji pacijentima na radio-terapiji i hemio-terapiji
– Prije početka radio-terapije ili hemio-terapije veoma je potrebno da stomatolog izvrši pregled usne duplje, ukloni moguće izvore infekcije ili bola i sprovede realno izvodljivu sanaciju, kako bi ova regija bila manje izložena neželjenim posljedicama ovakvog načina liječenja maligne bolesti.
– U toku terapije održavati detaljnu higijenu usne duplje. Upotrebljavati meku četkicu za zube, usta ispirati mlakim čajem od žalfije ili kamilice. To vršiti poslije obroka i prije spavanja.
– Izbjegavati tvrdu i grubu hranu koja može povrijediti sluzokožu usta, kao i jako topla i začinjena jela. Jesti polako, po više manjih obroka.
– Za terapiju suvih usta piti više tečnosti, koristiti žvakaću gumu bez šećera i jesti sočnu hranu.
– U okviru terapije suvih usana upotrebljavati adekvatne neutralne kreme ili masti.
– Ako pacijent ima zubne proteze održavati ih čistim i nositi što je moguće manje(samo u toku jela).
Piše: prim. mr sc. dr Slobodan V. Radonjić
Dodajte komentar